Zija Dizdarević: Zašto nemamo odlučan odgovor na nacifašisoidne ideje i prijetnje danas?
Zija Dizdarević, akcenti iz uvodnog izlaganja na temu Nacifašističke ideologije urušavaju državnost BiH!
Sutra je 9. maj/svibanj Dan pobjede na fašizmom i Dan Evrope
Da li smo za slavlje mi u Bosni i Hercegovini? Od Evropske unije smo još podaleko ali i nikad bliže. Da li smo za slavlje zbog pobjede na fašizmom? Ne baš. Ne samo na ovom prostoru nacifašizam se javlja u poznatim i novim verzijama.
U Hrvatskoj je izborna kampanja i pobjeda HDZ-a dovela do desničarenja endehazijskog sentimenta i ustašoidnih poruka. Predizborna kampanja u Srbiji bila je znaku oslobađajuće prvostepene haške presude četničkom vojvodi Vojislavu Šešelju s velikosrpskim iživljavanjima
Dakle, u našem susjedstvu, opet je na dnevnom redu raspirivanje nacifašisoidnih ideja praćeno mržnjom prema antifašistima i demokratskom građanskom društvu.
Konstantan cilj velikosrpskog i velehrvatskog nacionalizma je Bosna i Hercegovina.
Uz to, Bosna i Hercegovina slovi kao sredinu u kojoj i iz koje prijeti ekstremizam zakriven iz islama. Poruke radikalnih vehabija, selefija, alkaidovaca, isilovaca i svih takozvanih džihadista nisu ništa drugačije od onih koje i danas djeluju na liniji nacizma i fašizma.
Vodeći političari u Republici Srpskoj su složni da je datum rođenja te tvorevine 9. januar 1992. a ne dan kada je potpisan Dejtonski mirovni sporazum. Šta nam to poručuje?
Da su za zločinačku kvinslišku miloševićevsko-karadžićevsku Republiku Srpsku a ne za mirovnu dejtonsku RS. Ipak, ohrabruje da Savez za promjene podržava ulazak u EU i proces priključivanja NATO-u.
S druge strane, Dodikova Radiotelevizija Republike Srpske je tipičan gebelsovski medijski eksponent laži, mržnje, slavčjena zločina i slijepe odanosti vođi.
Ovdašnji HDZ-a, uz podršku iz Zagreba, održava ideju o Hrvatskoj Repubici Herceg Bosni kao relikta tzv. NDH u BiH.
Dejtonska nazovi demokratija i krimogene etnoelite pogoduju nacifašističkim idejama.
Vladavina nacionalnih stranaka stvorila je pogodno okruženje za rehabilitaciju domaćih derivata nacizma i fašizma, uključivši i militantni radikalizam koji djeluje pozivajući se na islam.
Priznanje zaslužuje vođstvo Islamske zajednice u BiH koje se aktivno distancira od te terorističke politike. Srpska pravoslavna crkva je potpuno uz velikosrpsku politiku. Katolička crkva u Hrvatskoj i je sasma uz desničarenje HDZ-a. To slijede i svećenici, posebno, u zapadnoj Hercegovini. Srećom, unutar Katoličke crkve u BiH snažna je podrška bh. državi i normalizaciji bh. društva i među franjevcima i u vrhu nadbiskupije vrhbosanske.
Zašto nemamo odlučan odgovor na nacifašisoidne ideje i prijetnje danas? Zato što ne postoji djelotvorna bosanskohercegovačka politika od 1990-te do danas.
Antifašizam je u temelju države Bosne i Hercegovine, a ekstremni nacionalizmi i klerikalizmi razarajući su po bosanskohercegovačko društvo i državu. Sviđalo se to kome ili ne, savremena bosanskohercegovačka država, kao jedna od ravnopravnih jugoslovenskih republika, uspostavljena je u okviru antifašističke narodnooslobodilačke borbe u kojoj su učestvovali pripadnici svih naroda i drugih etničkih grupacija u BiH. Slogan ZAVNOBiH-a: «Bosna i Hercegovina nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, već i srpska, i hrvatska i muslimanska i svih građana koji u njoj žive» ima itekakvu težinu i danas.
Otud, samo ubrzano priključenje evroatlantskim integracijama daje nadu za stabilizaciju i razvoj bh. države i amortizovanje nacifašisoidnih udara na njenu suštinu. Moramo vjerovati da će demokratija u članicama EU i NATO-a nadvladati nacionalizme, ksenofobiju i nacifašisoidne ideje.
