Žak Širak: hrast kojeg ne obaraju prolazne nedaće politike

Širak

Konačni odlazak nekadašnjeg predsjednika Republike Francuske Žaka Širaka (Jacquesa Chiraca) biće obilježen iskrenom tugom njegovih najbližih, saučešćem prijatelja, političkim konotacijama i objektivnim prosudbama tek sa nužne historijske distance. Republika Francuska je to uvijek znala i umjela činiti čak i onda kada su francuski građani dvojili da li se ideali slobode, jednakosti i bratstva,  gube u zamkama realpolitike i pragmatičkih interesa moćnih.

Za slobodu Bosne i Hercegovine dramatičnog augusta 1995. godine Žak Širak se zauvijek ucjepio u njenu historiju i sudbine nebrojenih ljudi zaustavljajući dalje prolijevanje krvi nedužnih, opsadu Sarajeva i ubijanje jedne stare zemlje i njene kulture života u različitosti i razumijevanju. Služio je na čast francuskom građanstvu, pozorno osluškujući glas kulturnih i intelektualnih elita i nerv politike koja može biti humana.

Arijan Mnuškin, utemeljiteljica Teatra sunca (Ariane Mnouchkine Theatre du Soleil), redatelj Fransoa Tangi (Francois Tanguy – Theatre du Radeau), Bernar Fevr d Arsier, direktor Avinjonskog festivala (Bernard Faivre d Arcier), i brojni drugi, započeli su 4. augusta 1995. godine u Parizu dvadesetodnevni štrajk glađu u znak otpora ubijanju Sarajeva i zahtjeva predsjedniku Širaku za odlučnu akciju EU snaga za brzu intervenciju. Bili su u stalnoj svakodnevnoj komunikaciji sa istovrsnom  grupacijom u Sarajevu. Štrajk glađu je okončan tek  kad su dobili potvrdu da se tako predsjednik Žak Širak saglasio i sa NATO intervencijom u BiH.

Naša sjećanja i sućut povodom smrti ovog istinskog francuskog i evropskog velikana, hrasta kojeg ne obaraju prolazne nedaće politike, ostaće trajno upisane u slijedu ideala koje nužno treba da zastupamo.

About The Author