Toksično naslijeđe Ratka Mladića i teško historijsko breme

Bauk Donbasa iznad Bosne: Toksično naslijeđe Ratka Mladića

prof. dr. David Pettigrew, profesor filozofije i studija holokausta i genocida, Državno sveučilište Južnog Connecticut-a, Upravni odbor Programa za studij o genocidu Univerziteta Yale.

Nakon što je Žalbeno vijeće Ratku Mladiću potvrdilo osuđujuću presudu za genocid i druge ratne zločine, i izreklo mu kaznu doživotnog zatvora, važno je suočiti se s njegovim toksičnim nasljeđem u Republici Srpskoj. Kaznenim postupkom utvrđeno je da je Mladić sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu koji je obuhvaćao generalni plan trajnog uklanjanja bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata s teritorija na koji su bosanski Srbi polagali prava uz dokumentirane ratne zločine. Mladićevi ratni zločini osigurali su teritorij Republici Srpskoj, što je prepoznato i ozakonjeno Daytonskim sporazumom, priznanje koje je bilo ništa manje nego nagrada za uspješan genocid. Žalbeno vijeće nije uspjelo osuditi Mladića za genocid u drugim općinama, što je bila izdaja žrtava i pravde. No, njegovo toksično nasljeđe ipak traje, ne samo na transparentima, muralima i počasnim i pločama kojima se slavi, već i kroz postojanje same Republike Srpske koja, zasada, nastavlja političkim sredstvima genocidni rat s ciljem postizanja etničke homogenosti i potkopavanja suvereniteta Bosne – stvaranjem krize za krizom.

Izbor Bidenove administracije očekivao se u novembru 2020. godine nagovještavajući novu nadu za Bosnu, uključujući napredak u ustavnoj reformi i kretanje prema članstvu u EU i NATO-u. Ministar vanjskih poslova Ruske Federacije, Sergey Lavrov, odabrao je upravo taj trenutak za posjet Bosni I Hercegovini. Lavrov je upozorio na ozbiljne posljedice svakog pokušaja promjene Daytonskog sporazuma. Posjeta Lavrova započela je simboličnom uvredom bosanskog suvereniteta, budući da se njegov susret sa Miloradom Dodikom nije dogodio u glavnom gradu Sarajevu, već u Istočnom Sarajevu, a pri tome nije bilo istaknute zastave države BiH. Dolazak Sergeja Lavrova signalizirao je podršku Ruske Federacije destabilizirajućim prijetnjama odcjepljenjem i protivljenju EU i NATO-u.

Milorad Dodik također je simbolički komunicirao dajući ruskom ministru vanjskih poslova Lavrovu 300 godina staru, ukrajinsku pravoslavnu ikonu. Ikona je navodno došla iz Donbasa, kojeg kontroliraju separatisti uz podršku Rusije. No, zabrinjavajuće su političke implikacije koje su proizašle iz darivanja pozlaćene pravoslavne starine, jer je ikona predstavljala ultranacionalističke i destabilizirajuće reference. Za gospodina Dodika kontroverza oko ikone samo potvrđuje “bratske veze između dvije pravoslavne nacije'”.

Poklon gospodina Dodika nedvojbeno je bio izraz zahvalnosti za podršku Ruske Federacije, uključujući podršku u Vijeću sigurnosti UN-a, kada je Rusija uložila veto na Rezoluciju o genocidu u Srebrenici 2015. godine, ali i za podršku Republici Srpskoj u otporu i suprotstavljanju Visokom predstavniku i Ustavnom sudu. Kad je Vijeće za provedbu mira (PIC) osudilo provokacije Republike Srpske, Ruska Federacija bila je suzdržana. Suzdržanost Ruske Federacije podržava prijetnje Republike Srpske miru i stabilnosti Bosne.

Ikona također pokazuje “bratske veze” boraca iz redova bosanskih Srba koji su se pridružili borcima koje podržavaju Rusi, u ratu u Donbasu, na istoku Ukrajine. Stoga ukrajinska ikona poklonjena ruskom ministru vanjskih poslova, posebno zbog činjenice što je iz Donbasa, sugerira da Republika Srpska može biti, za Rusku Federaciju, još jedna crta fronta u otporu EU, NATO-u i Zapadu. Drugim riječima, ikona sugerira da, za Rusiju, Republika Srpska u praktičnom smislu, može biti drugi Donbas.

Naravno, ruski dobrovoljci već su se probili do Bosne, boreći se zajedno sa snagama bosanskih Srba u Višegradu 1992. Nedavno je Višegrad održao svečanost za ruske dobrovoljce koji su poginuli sudjelujući u zločinima koje je počinila Vojska Republike Srpske. Na svečanosti je predsjednik srpsko-ruskog udruženja “Zavet” istakao da posljednjih 200 godina nema rata u kojem su Srbi sudjelovali bez ruskih dobrovoljaca. Pozlaćena ikona bila je poziv na ovaj zajednički “Zavet”. Bosanski Srbi su, pak, putovali do Donbasa, što je za rezultat imalo I donošenje ikone. To je značenje “bratskih veza” i zajedničkih “opredjeljenja” ili međusobnih “obećanja”.

Intervencije Ruske Federacije šire se izvan njezinih “bratskih veza” s Republikom Srpskom. Njezin bivši ambasador u Bosni, Pyotr Ivantsov, podržao je cilj stranke HDZ BiH kroz njihovo viđenje reforme izbornog zakona u BiH, za jačanjem političke autonomije, kao nacionalističke, monoetničke stranke, što je potez koji će dodatno učvrstiti etničke podjele. Podržavajući nacionaliste u Bosni i Hercegovini, Ruska Federacija napreduje u svom, loše prikrivenom, preporodu ruskog imperijalizma u regiji. Ruska Federacija čak je inzistirala na tome da bi pristupanje NATO-u doživjela kao neprijateljski čin koji bi zahtijevao reakciju.

Zapravo, u sklopu saslušanja za potvrdu na funkciju američkog ministra odbrane, Lloyd J. Austin III, identificirao je Rusiju kao zloćudnog aktera (“malign actor”) . No, Ruska Federacija teško da treba sama „reagirati”/poduzimati nešto, s obzirom na nedavne non-papere iz europskih izvora, dokumente koji su podrška ruskim diplomatskim ciljevima. Jedan takav non-paper, čije je izvorište u Hrvatskoj, podržava cilj Hrvatske nacionalističke stranke – HDZ-a za izbornu reformu u BiH, a koja bi omogućila monoetničku kontrolu nad pretežno hrvatskim područjem Federacije Bosne i Hercegovine, kontrolu koja bi mogla dovesti do odcjepljenja trećeg entiteta ili pripojenja Hrvatskoj.

Još jedan non-paper, navodno slovenskog premijera Janeza Janše, otvoreno predlaže “mirno razdruživanje”, u Bosni kao suverenoj državi, “pridruživanjem većeg dijela teritorija Republike Srpske Srbiji” … i “pridruživanjem pretežno hrvatskih kantona u Bosni … s Hrvatskom “. Milorad Dodik iskoristio je slovenski non-paper kako bi obnovio svoje pozive na secesiju, pozivajući sada na “mirno razdvajanje”. Ruska ambasada u Bosni izvršila je još jedan napad na bosansku nacionalnu suverenost, inzistirajući da prema Daytonu Bosnu treba okarakterizirati kao dva entiteta, a ne kao jedinstvenu državu.

Republika Srpska i Ruska Federacija podržavaju samo okvir Daytona kako bi se Bosna i Hercegovina zadržala na mrtvoj tački negrađanskog ustroja, zastoj koji spriječava ustavnu reformu koja bi omogućila prijelaz s etnički podjeljenih konstitutivnih naroda na zajedničko dostojanstvo i prava svih građana. Podržavajući Dayton i njegove hrvatske i srpske nacionalističke stranke, što za rezulat ima nefunkcionalnu Bosnu, Ruska Federacija ugrožava sposobnost Bosne da zadovolji potrebe svojih građana. Ne samo da je kočila sposobnost BiH da odgovori na trenutnu građansku krizu, već i da odgovori na trenutnu krizu javnog zdravstva. U tom smislu, Ruska Federacija i njezini saveznici postali su egzistencijalna prijetnja Bosni. Takvo je otrovno nasljeđe Ratka Mladića.

Što onda učiniti u odnosu na pozlaćenu ikonu iz Luganska, utjelovljenje pravoslavnog nacionalizma i očitovanje svetog političkog pakta za otpor prema NATO-u, Europi i Zapadu, bilo na Donbasu ili u Republici Srpskoj?

Međunarodna zajednica mora slijediti strategiju koja bi istovremeno reagirala prema Banja Luci i Moskvi, djelotvorno zadržavajući toksični i destabilizirajući utjecaj gospodina Dodika u regiji, istovremeno neutralizirajući zloćudni utjecaj Ruske Federacije.

Visoki predstavnik je imperativ u provođenju nacionalnih zakona protiv negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca kako bi obnovio vladavinu zakona i suprotstavio se govoru mržnje g. Dodika. Trebalo bi formirati komisiju građana (građansku komisiju) za rješavanje pitanja širenja poricanja genocida i veličanja ratnih zločinaca u Republici Srpskoj. SAD i EU trebaju ubrzati ulazak Bosne u EU i članstvo u NATO-u. S obzirom na činjenicu da je Bosna bila žrtva internacionalne agresije iz Hrvatske i Srbije, a posljedično je pretrpjela ratne zločine, uključujući genocid, članstvo u EU i NATO-u trebalo bi promatrati kao stvar restorativne pravde.

Takve bi inicijative stvorile odgovor na destabilizirajuću prijetnju Republike Srpske i na toksično nasljeđe Ratka Mladića. Takve bi inicijative stvorile prostor u kojem bi se mogla dogoditi ustavna reforma kojom bi civilno društvo, temeljeno na građanima s jednakim pravima i dostojanstvom, moglo cvjetati. U ovom trenutku još uvijek čekamo obećanje administracije Josepha Bidena u vezi s tim.

Teško historijsko breme

Adil Kulenović, predsjednik Kruga 99

Teško historijsko breme koje su nosile prethodne generacije, već dva stoljeća, u pozicioniranju bosanske države i društva u zajednicu modernih demokratskih evropskih nacija i slobodnih građana, čini se da će nositi sa svim izazovima i teškim iskušenjima i buduće generacije. Roditeljska odgovornost je na onim sadašnjim generacijama da to historijsko breme učinimo lakšim.

Tu poruku, nakon konačne presude Mladiću moramo uputiti sa današnje sesije na temu „Može li konačna presuda Mladiću utjecati na građansko uređenje BiH?“, na kojoj je uvodničar naš dugogodišnji član i prijatelj prof.dr. David Pettigrew.

Konačna presuda Mladiću je izrečena na radost preživjelih žrtava genocida u Srebrenici prije svega. Ali, pravda je izgubila svoj civilizacijski krešendo, pobijedila je realpolitika kojom ni žrtve, ni zločinci nisu zadovoljni. Jer, Srebrenica je bila samo posljednja faza nedovršene genocidne namjere koja se ocrtavala od prvih dana rata neselektivnim granatiranjem opsjednutih naseljenih mjesta i gradova, progonom i istrebljenjem civilnog stanovništva, logorima…… i konstatacijom samog Mladića te 92 godine, da će projektovani aspekti zločinačkog plana rata protiv BiH biti upravo to: genocid!

Pravda dakle, nije zadovoljena. Načela pravičnosti progutale su kvantifikacije i procenti ubijenih ljudi, a genocidna namjera relativizirana i ostavljena u naslijeđe i preživjelim žrtvama i zločincima. Jednima da i dalje vjeruju u najviše vrijednosti civilizacije i konačnog dosega pravičnosti, drugima da veličaju naredbodavce i izvršioce zločina genocida, a istinu prekriju proizvodnjom mitova i oprobane gebelsovštine u manipuliranju i senzibiliziranju masa na konačnom ostvarivanju ratnih ciljeva u novim vremenima i historijskim okolnostima.

Da li je moguć historijski zaokret kako bi teško breme prošlosti i krvavih zabluda ostalo konačno iza nas? Da: otklanjanjem prije svega političkih posljedica i njihovih tvorevina, bile one ustavne ili zakonske, koje generiraju razarajuće učinke etnonacionalizma na budućnost mira, povratak povjerenja i obnovu vrijednosti multietničkog društva.

Ključna riječ je u izgradnji moderne nacije, demokratske građanske i sekularne evropske države. Tom najuspješnijom civilizacijskom dostignuću i vrijednosti koja uz sve izazove daje najbolji rezultat.

Mogu li to učiniti građani BiH sami? Apstraktno govoreći naravno da da. Ali, konkretno historijski govoreći, dok bauk etnonacionalizma i populizma pleše svoj razarajući ples žrtvujući na oltaru vlastitih interesa sudbine miliona i nagovještaje za neki novi krvavi rasplet, naravno da ne. Današnje najprosperitetnije demokratske države i društva nisu u sličnim historijskim okolnostima nacifašizma to mogle učiniti bez internacionalne saradnje i podrške. Nećemo moći ni mi u BiH.

Današnjom sesijom pozivamo na internacionalnu saradnju i solidarnost demokratske snage i aktere u svijetu za izlazak iz gvozdenog obruča etnonacionalizma u BiH i regiji, toj najvećoj prijetnji miru i uspješnog razvoja bilo koje zajednice slobodnih građana. Samo tako će biti zaustavljen i neki novi krvavi ples i samo tako će se obnoviti ideali pravde i pravičnosti.