Teze o obrazovanju, akreditacijama i odgovornosti

Sarajevo, Krug 99, 19.01.2020.

Obrazovanje, akreditacija i odgovornost

Uvodničar: Prof. Dr. Enver Halilović

Osnovne činjenice o VO u BiH

• U BiH ima 48 univerziteta i visokih škola, od toga 10 javnih, ostalo su privatni;
• cirka 90. 000 studenata, od toga oko 90% na JU i 10% na privatnim;
• Preko 1.000 studijskih programa, od toga oko 20% na privatnim univerzitetima.
• Izuzetno veliki broj privatnih univerziteta i visokih škola u poređenju sa evropskim zemljama, ali i sa susjedima.

Politička vlast i javne visokoškolske ustanove u BiH

• opstrukcija autonomije univerziteta:
• institucionalna,
• upravljačka, (menadžmenta i UO);
• financijska autonomija;
• sprege i međusobne veze političke vlasti i akademskog osoblja;
• tromost, slaba tržišna orijentacija NIR-a i profila studija;
• nestudentska orijentiranost JU u radu i profilizaciji studijskih programa;
• korupcija;

Politička vlast i privatne visokoškolske ustanove u BiH

• olahko davanje saglasnosti za osnivanje, neprovođenje vlastitih propisa;
• slab ili potpuno odsutan nadzor rada privatnih VŠU u pogledu:
• zakonitosti akata (Statuta i raznih pravilnika);
• zakonitog funkcioniranja organa upravljanja (UO, Senata, rektora);
• kontrole izvođenja nastave, upisa studenata, stvarna dužina doktorskih studija;
• kontrole zapošljavanja i stručnog napredovanja akademskog osoblja, konkursi, stručne komisije za izbore i napredovanja, propisi za nastavničke akademske izbore u zvanja, prelasci sa jedne na drugu naučnu oblast itd.
• Neprovođenje Standarda i normativa VO na svom području, posebno u pogledu:
• broja zaposlenih nastavnika; (sve NOV-i propisale su da VŠU moraju imati više od 50% ili 50% nastavnika stalno zaposlenih u odnosu na optimalan broj nastavnika; međutim, u praksi se može  naći da neke imaju više studijskih programa nego stalno zaposlenih nastavnika; (penzioneri u zvanju emeritusa ili redovnih profesora);
• labaratorijske, bibliotečke i tehničke opremljenosti;
• dozvola tzv. učenja na daljinu bez donošenja propisa o tome;
• sve ovo, uglavnom, tolerira i nadležna prosvjetna inspekcija;

Prosvjetna inspekcija i VO u BiH

• prosvjetna inspekcija, uglavnom, ne kontrolira provedbu Okvirnog zakona i, uglavnom, ne odaziva se na poziv Agencije, te zbog toga imamo:
• da 14 privatnih univerziteta i visokih škola nikada nisu podnijeli zahtjev za akreditaciju, što znači da nemaju akreditaciju, a izdaju diplome i druga akademska dokumenta, suprotno članu 53 Okvirnog zakona;
• Državni organi i institucije zapošljavaju ljude na osnovu diploma sa neakreditiranih VŠU, što je suprotno članu 54 Okvirnog zakona;

Akreditacija visokog obrazovanja u BiH

• Akreditacija VŠU i akreditacija studijskih programa;
• Akreditirano i reakreditirano 30 VU;
• Prvi put akreditirano 5 studijskih programa na UZ (od 8.03.2019);
• Opstrukcije rada Agencije:
• Rada UO; (neimenovanje članova UO i „zamrzavanje statusa“)
• Rada menadžmenta Agencije;

Odnos VŠU prema akreditaciji studijskih programa

• Neizgrađena institucionalna svijest VŠU i NOV o značaju i obavezi akreditacije studijskih programa; (priznavanje diploma u državama EU do 08.marta 2019. i poslije);
• Cijene uplata za akreditaciju studijskih programa;
• Znatan broj studijskih programa ne ispunjavaju uvjete akreditacije;
• Agencija nije razradila akreditaciju klastera studijskih programa;

Preporuke NOV-ima, prosvjetnim inspekcijama i VŠU u BiH

• Obavezna redovna izrada samoevaluacijskog izvještaja za ustanovu i svaki studijski program po propisima koje je utvrdila Agencija; (Kriteriji za akreditaciju ustanova i Kriteriji za akreditaciju prvog i drugog ciklusa studija);
• Obavezno podnošenje zahtjeva za akreditaciju studijskih programa;
• Evidencija akreditiranih ustanova i studijskih programa na prostoru NOV;
• Evidencija izbora i zapošljavanja nastavnika na VŠU; (NOV ne znaju i ne vode evidenciju o broju stalno zaposlenih nastavnika po zvanjima na prostoru njihove nadležnosti);
• Unapređenje, redovna i sistematska kontrola svake VŠU i svakog studijskog programa u pogledu ispunjenja Standarda i normativa rada, osnivanja i zatvaranja VŠU i studijskih programa.

Zašto tema obrazovanje, akreditacija i odgovornost?

Ako na ovo pitanje uopće treba odgovarati dovoljno je podsjetiti na tvrdnju Bertranda Rassella, engleskog filozofa, da je obrazovanje, uz „knjige i slobodu učenih ljudi“ „aparat civilizacije“. Postavljamo pitanje: da li je današnje obrazovanje u BiH aparat današnje civilizacije u BiH?

Nije nam cilj da kreiramo distopijsku sliku o BiH na osanovu prikaza stanja u njenom obrazovnom sistemu. Nažalost, mnogo je činjenica društvenog života uz obrazovanje koje proizvode takvu percepciju, ali, ali nasuprot svemu, nužno je konstatirati da je obrazovanje u BiH danas, blago kazano, nezadovoljavajuće, i to na svim nivoima, od osnovnog do visokoškolskog.

To je generalna ocjena kako domaćih tako i raznih međunarodnih analiza i procjena, spomenimo samo dvije od njih: (1) rang liste univerziteta i, (2) rezultati projekta PISSA u ocjeni znanja i vještina učenika u srednjim školama u BiH u komparaciji sa učenicima istog tipa škola i uzrasta u državama u okruženju i državama EU.

Veliki bro naših univerziteta nije uopće obuhvaćen ni na jednoj rang listi univerziteta u svijetu. PISSA istraživanje znanja i vještina učenika srednjih škola u BiH pokazuje vrlo nezadovoljavajuće rezultate. Mnogo je razloga za takvo stanje izvan samog obrazovanja, ali je veoma mnogo, ako ne i više, u samom obrazovanju.

Ovim putem skrećemo pažnju svekolikoj javnosti na neke faktore nezadovoljavajućeg stanja u obrazovanju, s posebnim osvrtom na visoko obrazovanje u BiH, akreditaciju i odgovornost brojnih uzročnika tog stanja.

Posebna historijsko civilizacijska odgovrnost je na kvaliteti visokog obrazovanja, jer ono direktno veoma snažno utiče na sve nivoe i ostale oblike obrazovanja, ali i na privredu, kulturu, zdravstvo, sport itd. Zbog toga je ovo obrazovanja u fokusu našeg današnjeg obraćanja.

Akreditacija visokog obrazovanja ima dva ključna zadatka: unapredjenje kvalitete visokog obrazovanja i integracija visokog obrazovanja u BiH u evropski prostor visokog obrazovanja. Proces akreditacije visokog obrazovanja, a posebno akreditacija studijskih programa odvija se vrlo otežano i uz mnoštvo otpora, opstrukcija i nerazumijevanja.

Ukazali smo na brojna pitanja i faktore koji direktno utiču na kvalitet obrazovanja kroz odnos političke vlasti i prosvjetnih inspekcija prema visokom obrazovanju s obzirom na članove 53 i 54 Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u BiH, njihovo neprovođenje vlastitih standarda i normativa rada visokog obrazovanja na privatnim ustanovama, ali i na političke opstrukcije i ograničenja rada same Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta.

Za postojeće stanje u obrazovanju u BiH niko niti je snosio niti snosi bilo kakvu odgovornost, osim u nekim akscesnim slučajima.