„Tehnička“ greška u prijevodu Anexa IV Dejtonskog sporazuma i Odluka Ustavnog suda BiH
SAOPŠTENJE
Naizgled, samo jedna „tehnička“ greška u prijevodu Anexa IV Dejtonskog sporazuma- Ustav BiH, kojom je riječ „pravo“ prevedena od nepoznate institucije kao „zakon“, jeste jedan ključni generator teških neslaganja, sukoba i konfuzije u uzavrelom BH političkom ambijentu i potaknute posljednjim odlukama Ustavnog suda BiH – Izborni zakon. Naime, da li će BiH dalje ići u pravcu unutrašnje destrukcije primjenjujući načelo poštovanja zakona koje su donosile strukture „ostvarivanja ratnih ciljeva“, ili pak na osnovu evropske pravne stečevine, odnosna Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i koja mora da ima supremaciju u odnosu na svakim drugim pravom, pa i Ustavom, jeste ključni korijen generiranja kontinuirane krize. Da je Ustavni sud imao u svom vlastitom pristupu prilikom donošenja Odluke imao princip evropske pravne stečevine, a ne zakona uslovljenih etnoteritorijalnim interesima i podjelama, presuda bi imala drugačije konsenkvence na obnovu države i društva BiH.
Zbog toga, očekivati je da krajnji tumač Okvirnog sporazuma za mir u BiH – Visoki predstavnik konačno da ispravan prijevod i tumačenje pomenute Ustavne odredbe, kao što je i očekivati da sudije iz inostranstva ne podliježu lokalnim propagandnopolitičkim pritiscima, već da ostvaruju ulogu na osnovu koje su delegirani u ustavni poredak zemlje, a prijje svega pomenute Konvencije.
Da je to tako izmjene i dopuna Izbornog zakona BiH bi primarno polazile od provođenja odluka Evropskog suda za ljudska prava iz Strassbourga u predmetima Sejdić-Finci, Pilav, Zornić i Šlaku, koje zahtijevle izmjene Ustava BiH i izbornog zakonodavstva i koje bi time bile usklađene sa najvišim evropskom izbornim standardima i koje bi omogućile ubrzani put prema euro-atlantskim integracijama, a nikako prema civilizacijski napuštenim političkim modelima. Ovako, ukidanje odredbi Izbornog zakona i prebacivanje odgovornosti na Centralnu izbornu komisiju sa formalno-pravnom obavezom da provede izbor za Dom naroda FBiH, znači skrivanje činjenice da se odstupilo od temeljne odluke o konstitutivnosti svih naroda na svim područjima Bosne i Hercegovine, koje su bile osnov za izmjene Ustava FBiH i Ustava RS u tom smislu. Indikativno je da je Ustavni sud BiH i ranije ocjenjivao određene zakone neustavnim, ali da nije posezao za poništavanjem tih odredbi, kao što je recimo slučaj Grada Mostara, što stvara nepotrebna podozrenja i sumnje.
Na žalost, sve to je razlog nerazumijevanja prijedloga Krug 99 da ostane odredba da iz svakog kantona u Dom naroda FBiH ulazi po jedan pripadnik iz svakog konstitutivnog naroda, a kada dođe do situacije da nekog od konstitutivnih naroda nema dovoljno u kantonalnim skupštinama, tada treba da se primijeni princip na način da se imenuje naredni kandidat sa lista političkih stranaka po kantonima koji iz tog nedostajućeg konstitutivnoga naroda ima najveći broj glasova. To bi bilo demokratski i u skladu sa evropskim izbornim standardima. Apeliramo na članove Doma naroda BiH, da ne prihvate bilo koji vid diskriminacije ili zanemarivanja osnovnih ljudskih prava, te da time i ne htijući proglase Anex 7 – povratak raseljenih završenim.
Na žalost, vrijeme koje je pred nama ipak će tražiti zaštitu ovih prava na Evropskom sudu za ljudska prava.
