Sjećanja na Muju Demirovića
Šta su sjećanja?
Tek puko redanje sličica kao na filmskoj traci, u kojem svaka sekvenca, svaki kadar ostaje zabilježen? U kojem svaki osmijeh ili životna gorčina, sporedni događaji kao i oni presudni životni trenuci, preslikavaju i slikaju prolaznost naših života?
Ili su naša sjećanja pogled sa distance – na bliske i drage, nas koji smo još uvijek na putu i proputovanju?
Da, upravo tako!
A tada sjećanja na one koji su otišli vezu koprenu smisla iz njihove potrage za razlogom postojanja. I podjednako, traganja za našom sopstvenom životnom supstancom, nagonom i inspiracijom bivanja, nas koji još ostajemo.
Sjećanja nisu, dakle, samo događaji i anegdote koje i tako sa vremenom blijede, a jesu i to. Sjećanja su sjene koje ostaju iza svakog čovjeka, i koje svaki čovjek čita gradeći dijelom i samoga sebe.
A odlaskom Muje Demirovića, prije godinu dana, kao da raste njegova sjena koja natkriva sve nas, nas koji još sa uzburkanim podsjećanjima na događaje i susrete, na istupe i rasprave, u traganju za odgovorima na aporije naše teške stvarnosti, na suočenje sa istinama i vlastitim zabludama, još uvijek vodimo svojevrsni dijalog podjednako buran, koliko i staložen, kao i za njegovog života.
Mujo Demirović je došao relativno kasno u ambijent Kruga 99, sa svim svojim akademskim titulama i društvenim priznanjima, sa svojom cjelokupnom biografijom, u ambijent intelektualnog dijaloga kojem je istinski pripadao. Nama se činilo da je tako. I povrh toga, unoseći neskrivenu strast, bez namjere da je unese, strast koja je plivala sa njim čitavog života, i koja je u najzrelijim godinama i sa visina izgrađene vlastite piramide znanja, iznova i iznova pokazivao, otvarajući koliko stara pitanja koja muče našu bosansku zbilju, već stoljećima, i nudio vlastite naprosto svježe i mladalačkim zanosom inspirisane odgovore. Predmet njegove naučne pažnje, njegova akademska biografija, radovi i knjige koje je objavljivao, reklo bi se da su svojevrsni uvodi, svojevrsna prologomena za dalja istraživanja budućih generacija i put kojim će organski intelektualci naroda, društva i države čak i neovisno o sopstvenoj volji, morati ići. Naprosto, Bosna, koliko god pod teškim bremenima bila, uvijek iznova stasa i diže. I Krajina svakako, iz koje su iznikli odvažni umjetnici, naučni radnici, narodne vođe i nesalomljivi graničari. Mujo je iznikao iz takvog obzorja i drugačiji nije ni mogao biti.
Vjerujemo da bi mu godile riječi članova Kruga 99 koje se skoro inercijom ponavljaju uvijek onda kada treba rušiti tabue ili smiono preispitivati zablude, pitanjem: „Šta li bi na ovo rekao Mujo“?!
Neka mu je rahmet i lahka zemlja bosanska!
Adil Kulenović: Riječ Asocijacije nezavisnih intelektualaca – Krug 99 povodom godišnjice sjećanja na prof.dr. Muju Demirovića, našeg člana (29.10.21)
