dr Senada Šelo Šabić: Kakva je šansa za uspjeh nove inicijative za BiH?
Najvažnija je da je iza ove inicijative stala Njemačka, čiji je utjecaj u ovoj regiji ogroman, a jednaku snagu ima i unutar EU-a, piše dr. sc. Senada Šelo Šabić, naučni suradnik zagrebačkog Instituta za razvoj i međunarodne odnose.
Prošli tjedan u okviru konferencije ministara vanjskih poslova zemalja jugoistočne Europe održane u Berlinu u prostorijama britanskog veleposlanstva, a u organizaciji Aspen instituta, britanski i njemački ministri vanjskih poslova, Philip Hammond i Frank-Walter Steinmeier, osobno su iznijeli prijedlog nove inicijative za BiH. Zemlja ne funkcionira, a takva situacija nije održiva, zaključili su. Podcrtali su europsku budućnost za BiH pod uvjetom da ispuni potrebne kriterije za članstvo. Međutim, uzevši u obzir specifičnu situaciju u kojoj se zemlja nalazi, predložili su da proces pristupanja EU ide na nešto izmijenjen način.
Novost se prije svega sastoji u tome da se dosadašnji kriterij koji je tražio ispunjavanje presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci sada više ne tretira kao preduvjet stupanju na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Rješavanje tog pitanja privremeno se odgađa, a naglasak sada mora biti na ekonomskim i socijalnim reformama, neophodnim kako bi se riješila goruća pitanja nezaposlenosti, ekonomske stagnacije i siromašenja stanovništva. U prvi red dakle dolaze reforme u području vladavine zakona, jačanja institucionalnih kapaciteta, te efikasna koordinacija administrativnih tijela na svim nivoima vlasti. Uvjet za novi početak jeste spremnost na provođenje reformi izabranih političkih predstavnika u BiH. Kao dokaz takve spremnosti Velika Britanija i Njemačka predlažu pismeno obvezivanje svih relevantnih političkih stranaka.
Hoće li ova inicijativa uspjeti? Na skupu u Berlinu podržali su je svi prisutni ministri, dobila je podršku Vlade SAD-a, a hrvatska ministrica naglasila je da je to inicijativa koja konačno može uspjeti. Istovremeno, dočekana je i s velikom dozom opreza među onima koji godinama prate situaciju u BiH i znaju koliko su duboki problemi s kojima se zemlja suočava.
Nitko se za sada nije oglasio s osudom inicijative. Dobrodošla je i potrebna, komentar je koji se može čuti. No, skeptični su oni koji bi željeli vidjeti čvršće garancije da ovo nije samo još jedna u nizu inicijativa koje smo već imali – glasno najavljena, a onda tiho iščezla. One koji su se već više puta razočarali u politiku međunarodne zajednice prema BiH teško je sada razuvjeriti da je upravo ovog puta promjena moguća. Dan pošto je objavljena inicijativa, Radio Sarajevo proveo je anketu među svojim slušateljima – 72% ih ne vjeruje da će BiH političari biti kooperativni.
Oni koji zagovaraju jači angažman međunarodne zajednice u ovom prijedlogu ne vide dovoljno odlučnosti da se poduzmu oštre mjere ako bosanskohercegovački političari još jednom iznevjere i međunarodnu zajednicu i građane svoje zemlje. Ono što po njihovu mišljenju nedostaje jeste operacionalizacija plana – koje su to točno reforme koje treba odmah početi provoditi, na koji način, te što će se dogoditi ako BiH političari ne ispune obećanja koja će vjerojatno dati, a onda na njih zaboraviti? Prethodno iskustvo nas uči da je tako što lako moguće, pa čak i izgledno, te što je onda međunarodna zajednica, a prije svega EU, spremna učiniti. Hoće li kazniti nesuradnju? Pismena obveza u bosanskohercegovačkoj političkoj realnosti do sada nije vrijedila puno. Što bi ovog puta moglo biti drugačije?
Međutim, kontekst je danas drugačiji. Drugačiji znači lošiji – ekonomska situacija u BiH je teška, EU je u krizi, a neposredno susjedstvo se promijenilo. Drugi, iako ne svi u susjedstvu, polako napreduju dok BiH stagnira i propada.
Nadalje, ukrajinska kriza promijenila je pogled EU na ovaj dio europskog kontinenta. Spominju se drugi potencijalni “igrači” koji će zakoračiti na ovaj prostor ako EU drži odstojanje – Rusija, Kina, Turska neće ignorirati mogućnost da pojačaju svoju prisutnost ako prisutnost EU slabi. Najvažniji moment, pak, jeste činjenica da je Njemačka stala iza ove inicijative. Utjecaj Njemačke u ovoj regiji je ogroman, a jednaku snagu ima i unutar struktura EU. Njemačka je objavila prekid sa svojom dosadašnjom politikom “strateškog strpljenja” prema BiH.
Inicijativa za sada nudi načelnu, ali nerazrađenu ideju, te svakako ne precizira “batine” koje je EU spremna koristiti ako se reforme ne budu provodile. U javnosti se spominju financijski instrumenti koji su dostupan i efikasan način kažnjavanja onih koji reforme koče. Ključna je spremnost da ih se upotrijebi. Zaziranje od nepopularnih mjera ne samo da nagrađuje nesuradnju i neodgovornost političkog vodstva u BiH, nego i kažnjava građane – iste one koji su početkom ove godine izašli na ulice i zahtijevali promjene, a što je bio i jedan od povoda za ovu inicijativu. Od tada su zemlju pogodile snažne poplave, poharavši dijelove zemlje i nanijevši štetu koja neće lako biti sanirana. U sve lošijoj ekonomskoj situaciji novi protesti su sasvim izgledni. Prošli su, iako nasilni, završili bez ljudskih žrtava. Što ako sljedeći odnesu živote – u napetoj bosanskohercegovačkoj realnosti to može biti okidač za mnogo opasnije događaje. Može li EU izolirati i ignorirati BiH? Može li rješavati druga goruća pitanja i odgoditi rješavanje stanja u BiH, ako ova inicijativa ne donese korjenite promjene, za neki drugi trenutak u budućnosti? Naravno da može, ali isto tako treba znati da u tom slučaju ekonomske reforme možda neće moći biti jedini instrument djelovanja. Ni susjedne zemlje ne mogu opušteno gledati na pogoršanje situacije u BiH jer to ima direktan utjecaj na njih. A teško da itko može osigurati kontinuiranu financijsku pomoć BiH u onoj mjeri u kojoj bi osiguravala kakav-takav (socijalni) mir.
Ova inicijativa je potrebna i dobrodošla. Ona će pak značiti promjenu samo ako se namjera da se proces pokrene pretoči u konkretan plan djelovanja – s preciznim ciljevima, mjerljivim rezultatima i jasnim sankcijama za one koji opstruiraju. To znači i energičniji pristup EU, a na to do sada nismo bili navikli.
Priznajući specifične okolnosti u kojima država BiH egzistira, ova inicijativa ne smije značiti snižavanje kriterija. Naprotiv, to bi bila najlošija poruka koju EU može poslati svojim i građanima BiH – treba inzistirati na punom ispunjavanju uvjeta jer vjerodostojnost EU opstaje jedino ako sama ne derogira vrijednosti i principe na kojima postoji.
Za sada još puno toga ne znamo. Na sljedećem sastanku ministara vanjskih poslova EU zakazanom za 17. studenoga tražit će se podrška svih članica, a ona treba značiti da je EU ozbiljna u namjeri da završi s politikom beskonačnog pregovaranja s političkim elitama u BiH i prihvati da ima moć koju može upotrijebiti. EU i BiH nisu ravnopravne, asimetrija moći je jasna. Neće EU provoditi reforme u BiH, ali može zacrtati ciljeve i kontrolirati dinamiku njihova provođenja. Nova Komisija, nova visoka predstavnica za vanjsku i sigurnosnu politiku, novi povjerenik za pristupne pregovore, novi posebni predstavnik EU u BiH, te novoizabrana vlast u BiH imaju sada pred sobom izazov. Uspjeh može uslijediti, to je bez svake sumnje. Pod uvjetom da zauzmemo odlučan i beskompromisan stav.
