SDP, HISTORIJA SLUČAJA: Zašto su nas izbacili?
SDP, HISTORIJA SLUČAJA: Zašto su nas izbacili?
Sve stranke žele da im članovi djeluju u društvenim pokretima i nevladinim organizacijama, jer tako šire polje djelovanja. Samo SDP izbacuje ljude zato što mu žele proširiti društvenu podršku
Autor: Ivo Komšić
U subotu, 18. ovoga mjeseca, Glavni odbor Socijaldemokratske partije BiH (SDP)
donio je „tešku odluku“, po riječima onih koji su tu odluku isforsirali. Ovaj
organ partije isključio je iz svoga i partijskog članstva osam članova. Da
struktura isključenih, i nacionalna, i profesionalna, i funkcijska, nije takva
kakva jest, možda bi ta odluka prošla neopaženo. Ova partija je iz svojih
redova isključivala, odbacivala i marginalizirala mnoge članove, pa se nitko
nije ni počešao. Naprotiv, to je partiju činilo „još jačom“ (tako se govorilo).
Ovaj put radi se o članovima Glavnog odbora i Predsjedništva partije, dakle najvišim funkcionerima po kojima je partija bila prepoznatljiva dugi niz godina. Jedan od njih je bio predsjednik, jedan je aktuelni potpredsjednik partije, dvojica su članovi Predsjedništva, ostali su članovi Glavnog odbora. Među njima su tri člana Predsjedništva države iz ratnog perioda, državni premijer i dva bivša ministra, zatim, među njima su četiri univerzitetska profesora, jedan nositelj ratnog odlikovanja i član komande obrane Srebrenice, te aktuelni predsjednik općinske partijske organizacije Srebrenice. Teško je povjerovati da bi se bilo koja stranka u BiH odlučila lišiti usluga ovih ljudi i njihovog autoriteta u društvu. Ova „teška odluka“ je, dakle, morala biti donesena u velikoj nevolji za stranku, ovi ljudi su morali narušiti svojim djelovanjem ugled stranke do praga izdržljivosti. Kada se takve „teške odluke“ donose, moraju biti veoma uvjerljivi, mjerljivi i istiniti uzroci. Međutim, obrazloženje takvog poteza GO SDP-a je jednostavno i u javnosti su ga iznosili predsjednik partije i njegovi pobočnici: „Ne može se sjediti na dvije stolice.“ Dakle, članovi najviših partijskih organa su isključeni iz partije jer djeluju u nekoj drugoj političkoj organizaciji i to suprotno svojoj matičnoj. Ta „druga partija“ je Pokret socijalne pravde i demokracije, društveni pokret u nastajanju, bez ikakvog pravnog subjektiviteta. Kapacitet najvišeg rukovodstva SDP-a je poznat, ali ni od njih se nije očekivalo da jedan društveni pokret zamijene za političku organizaciju, i to takvu koja ruši njihovu. Međutim, u radnoj strategiji SDP-a nije prvi put da ovdašnje rukovodstvo svoje proizvoljnosti proglašava činjenicama i zatim se određuje prema njima. To se naročito koristilo u procesima unutarnje diferencijacije koja je „jačala partiju“. Stvar može otići tako daleko da partija ne zna što su njene fikcije a što stvarnost i da svu djelatnost svodi na borbu protiv tih fikcija. Tako sama sebi izmiče tlo ispod nogu. To je poznata strategija u totalitarističkim organizacijama, ali nije u demokratskim. Primjenom te strategije, kao izdajnici partije i države, pobijeni su milioni ljudi.
Zamjena činjenica
Ovaj put je bilo lako utvrditi činjenice, ukoliko nisu važnije fikcije, jer su pokretači Pokreta socijalne pravde i demokracije to napisali i objavili. Nije to nikakva tajna ili zavjerenička organizacija, koju su pravovjerni partijci iz SDP-a otkrili i prokazali, te na kraju kaznili. Jedino su previdjeli da nemaju na raspolaganju represivna sredstva, ali ni u stvarnosti ne ide lako sa zamjenom činjenica fikcijama i izmišljotinama. Pokret je i nastao kao reakcija na nečinjenje SDP-ovog rukovodstva, na njihovu defanzivnost, na izbjegavanje odgovornosti. Naime, zadnji Kongres SDP-a je donio odluku da partija ide na ujedinjenje s drugim bliskim strankama. Za četiri godine, rukovodstvo partije, predsjednik i njegovi najbliži saradnici, nisu ništa uradili na provođenju odluke najvišeg partijskog organa. Po Statutu partije, radi se o najgrubljem kršenju partijske discipline i pravila po kojima partija djeluje. Istina, oni su pred izbore svaki put najavljivali takve aktivnosti, ali proces ujedinjenja ostavljali poslije izbora. Poslije izbora, vođstvo je bilo zauzeto formiranjem koalicija i rasporedom funkcija, ujedinjenje se zaboravljalo ili odgađalo. Tako je bilo i pred zadnje opće izbore. Najavilo se ujedinjenje, ali je i ovaj put ostavljeno poslije izbora.
Nakon izbora, „formirao“ se blok bliskih stranaka kao zamjena ili prelazna faza do ujedinjenja. Blok se, međutim, raspao na pitanju odgovornosti prema državi. SDP, koji je trebao biti nositelj novog koncepta vlasti, kao najjača stranka ljevice, i koji je trebao spriječiti nepoželjne i štetne koalicije za državu, otišao je u opoziciju i izbjegao odgovornost. Također, prevario je sve one birače koji su glasali za njega. Birači nikada ne glasaju za neku stranku da bi je poslali u opoziciju, nego u vlast, ako je to moguće i koliko je moguće. Jedina stranka bloka koja je ušla u vlast i preuzela dio odgovornosti za državu je Demokratska fronta. To je bio logičan potez s obzirom na to da je njihov lider izabran za člana Predsjedništva države, koga nisu smjeli ostaviti na cjedilu. To, naravno, nije garancija uspjeha, nego veliki politički rizik, jer će se ta stranka i njen lider naći u procjepu koalicija koje mogu vući antidržavne poteze. Da je SDP unio cijeli blok u vlast, odnos političkih snaga u državi bi bio drugačiji. Ovako, neka nam je Bog na pomoći.
Ujedinjenje ljevice
Neki članovi GO i Predsjedništva SDP-a su reagirali na tu situaciju tako što su insistirali da se odmah krene u pregovore o ujedinjenju ljevice i da se provede kongresna odluka. Na nedavno održanoj sjednici GO-a, takva odluka je ponovljena, sa striktnom odredbom da pregovori o ujedinjenju otpočnu za sedam dana. Umjesto da se ta odluka provede, vođstvo stranke donosi drugu odluku, zakazuje hitnu sjednicu GO-a i odlučuje raspisati unutarstranačke izbore. Na onoj prethodnoj sjednici, kada je donesena odluka o ujedinjenju, u zalaganju za ujedinjenje naročito su se eksponirali članovi GO-a koji su izbačeni iz partije prošle subote. Nakon raspisivanja unutarstranačkih izbora u SDP-u, jasno je bilo da od ujedinjenja nema ništa, da SDP neće biti lider tog ujedinjenja i da je aktuelnom vođstvu jedino stalo da ponovno bude izabrano na svoje postojeće stranačke funkcije. Tada su novoisključeni članovi partije krenuli u formiranje širokog društvenog pokreta za ujedinjenje ljevice u BiH. Cilj je veoma jasan, napisan i objavljen – želi se formirati široka društvena platforma za ujedinjenje ljevice koja bi obuhvatila pojedince, nevladine organizacije, društvene pokrete i demokratske stranke koje nisu nacionalističke. Pokret treba unijeti promjene u javno mnijenje BiH, okrenuti ga u suprotnom smjeru od etnonacionalizma, usmjeriti ga ka građanskim i demokatskim vrijednostima. To je bila prilika i za SDP, da se izvuče iz vlastitih fikcija i stane na realno društveno tlo. Inače, partija će ostati u fiktivnom svijetu koji je sama proizvela, na svoje tribine, izborne skupove i druge javne nastupe, dovlačit će i dalje svoje članstvo i stvarati privid društvene podrške.
Ideja socijalne pravde
Također, Pokret se oslanja na ideju socijalne pravde, odnosno socijaldemokracije, jer ona po svojoj ideologiji najbolje odgovara socijalnoj strukturi bh. društva i njegovim potrebama. Morao se napraviti jasan otklon spram onih ideologija koje su zasnovane isključvo na slobodnom tržištu rada i kapitala, koje produbljuje u našim uvjetima socijalne razlike. Bez obzira na liberalnost našeg državnog sistema, u uvjetima nefunkcionalne države, naše društvo ne može izdržati slobodnu konkurenciju rada bez pomoći države. Borba za državu, njen opstanak i razvoj, u trenutnim političkim uvjetima, uključje borbu za kvalitet države, za njen socijalni i demokratski karakter. To je ideološka osnovica Pokreta, to je minimum oko koga se ljevica u BiH može udružiti i pobijediti. Ne radi se, dakle, o obnovi komunizma ili egalitarističkog socijalizma, niti o formiranju partije. Radi se o formiranju pokreta koji treba osloboditi kritičku masu u društvu i pripremiti tlo za ujedinjenje ljevice u BiH. Uzalud kvalitet sjemena koje se baca u neplodno tlo, iz njega neće ništa niknuti. Glavni akteri Pokreta su bili članovi Glavnog odbora SDP-a koji su preuzeli na sebe ono za što vođstvo te partije nije imalo interes, snagu i sposobnost. Svi ti ljudi su izbačeni iz SDP-a. Treba napomenuti i to da je pola njih pripadalo nekada Uniji socijaldemokrata, stranci koja se ujedinila s SDP-om pod Lagumdžijinim vođstvom.
Nije problem samo u tome što SDP nije preuzeo vodeću ulogu u ujedinjenju ljevice, nego što je ovim potezom još više suzio društvenu osnovicu za svoju podršku. Svjedoci smo da ta podrška pada od izbora do izbora. Sve stranke se bore za to da njihovi ljudi djeluju u društvenim pokretima i nevladinim organizacijama jer samo tako šire društvenu podršku za sebe. SDP je krenuo u suprotnom smjeru, izbacuje ljude iz svojih redova zbog toga što im žele proširiti društvenu podršku i ujediniti s drugim sličnim strankama. Teško je to racionalno objasniti. Partija je već izgubila organizacije u Republici Srpskoj i Hercegovini, krug u kome djeluje se sužava. Rukovodstvo partije čak nije uvažilo ni mišljenje tuzlanske kantonalne organizacije koja je jedini pobjednik na prošlim izborima, a koja je bila za ujedinjenje ljevice. Jedino je ova organizacija dominantna u svome okruženju. Uputama iz centrale partije, ova organizacija je do te mjere raspamećena i destimulirana da još nije formirala vlast na kantonu iako je pobjednik na izborima.
Međutim, bez obzira na cijelu ovu historiju slučaja, Pokret ide tempom koji je odredio Inicijativni odbor i s jasnim ciljem objedinjavanja ljevice. Očekuje se angažman članova SDP-a u ličnom kapacitetu, bez zahtjeva da napuštaju svoju partiju, i bez straha da će svi biti izbačeni iz nje. To se, uostalom, nije desilo ni prošle subote. Ni SDP ne primjenjuje ista mjerila na sve svoje članove.
About The Author
