Šarčević: VSTV negira pravo na samoidentifikaciju svim osobama čiji roditelj/i nose ime orijentalnog porijekla…
Prof. Šarčević: Promijeniti zakon o VSTV-u i izabrati novi sastav
SARAJEVO, 26. decembra (FENA) – Izbor novog predsjednika Suda BiH Ranka Debevca, donosi pozitivne pomake. U njih ubrajam činjenicu da je za izbor sudija, tužilaca i policijskih rukovodilaca mjerodavna stručnost, a ne etnička pripadnost. Čak i ako je predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija jedva izgovorio obrazloženje o primatu stručnosti, dakle onog kriterija koji je upravo pri njegovom izboru potpuno obesnažen etničkom pripadnošću, čini se da sa ovim izborom ulazimo u eru primjene jedinog validnog kriterija: stručnosti. Na njemu valja insistirati, napisao je u uvodniku novog broja Sveski za javno pravo Edin Šarčević, profesora Pravnog fakulteta u Leipzigu (Njemačka) .
Kako je naveo, u pozitivne pomake ulazi i konsekventna primjena principa većinskog odlučivanja. Iako nije sasvim jasno kako je uz jedan suzdržan glas uspostavljena većina glasova VSTV-a pouka glasi: većinsko odlučivanje ignoriše etničku pripadnost i svaki prigovor o preglasavanju Bošnjaka je besmislen budući da članovi VSTV-a ne zastupaju narode nego različite strukture pravosudne zajednice.
– Šta je ovdje problematično? Sve dok se ne pokuša sa “stručno-demokratskog pristupa” ukloniti debeo sloj nedosljednosti neće se moći razumjeti u čemu je suština prigovora da i ovdje “jedni žele prevariti druge”. “Većina” iz VSTV-a nam u tom smislu duguje odgovor na pitanje šta podrazumijeva princip stručnosti ako se njime podržava izbor kandidata koji je, za razliku od protivkandidata, u pravosuđu od trinaest proveo šest godina rada, a u ukupnoj pravnoj karijeri u NGO-sektoru i međunarodnim organizacijama više od pet godina. Ista “većina” bi morala objasniti razloge koji dopuštaju da se (ustavni) princip narodne ravnopravnosti u ovom slučaju zanemari. Izbor glavnog tužioca Salihovića uslijedio je npr. upravo zbog toga što dolazi iz reda ostalih. U vrijeme njegovog izbora je predsjednik Suda bio iz reda Bošnjaka i to je bio ključni razlog za njegov izbor – piše Šarčević.
Također, navodi, “većina” duguje objašnjenje na osnovu čega rukovodne vještine preporučuju novoizabranog predsjednika Suda BiH u odnosu na druge kandidate. On nije bio ni na jednoj rukovodnoj funkciji u pravosuđu, a to je zakonska pretpostavka za izbor.
– Mislim da se sa ovog izbora mora otkloniti svaka sumnja upravo zbog novoizabranog predsjednika. Tako bi se njegova pozicija oslobodila hipoteke pod koju je stavljaju nemušta objašenja predsjednika Tegeltije i podpredsjednice VSTV-a Jukić. Racionalno obrazloženje, za koja još uvijek nije kasno i koje priželjkujem, moglo bi pokazati da se ne radi o samohipnozi “većine” u VSTV-u nego o rješenju koje je svjesno izabrano, i to kao model za sve buduće slučajeve – piše prof. Šarčević.
Dalje problematizira problem razumijevanja “ostalih” u slikama svijeta potpredsjednice Ružice Jukić. Ona ovaj ustavnopravni pojam rezervira za nacionalne manjine i negira pravo na samoidentifikaciju svim osobama čiji roditelj/i nose ime orijentalnog porijekla ili se deklarišu kao Bošnjak/Srbin/Hrvat.
– Ovakav stav ne pokazuje samo elementarno neznanje nego i nešto više: vraća nas u vrijeme genetsko-biološkog određivanja identiteta. Od njega je mali korak do biološkog pojma naroda i primijenjenih formi nacionalizma koje poprimaju elemente fašizma. Kao da potpredsjednica Jukić priziva uspostavljanje novog kriterija za utvrđivanje kolektivnih identiteta.- tvrdi prof. Šarčević.
Njegova javna upotreba, dodaje, ukazuje na internu zloupotrebu: samo se u izuzetnim situacijama iščitava identitet jednog kako bi se opravdao izbor drugog – upravo zbog toga što je u suprotnosti sa zahtjevom etničke uravnoteženosti.
– Objašnjenje Ružice Jukić nije prosto neznanje ili posljedica zakašnjelog i površnog obrazovanja. Ono predstavlja dobru ilustraciju da u VSTV-u “jedni žele prevariti druge” i od te tačke se sadašnjem sastavu VSTV-a ne može vjerovati na riječ. Donošenje novog zakona o VSTV-u i izbor potpuno novog sastava je hitan i najvažniji korak ka reformi pravosuđa – zaključio je prof. Šarčević.