Sadiković i Kulenović: Evropska pravna stečevina i vrijednosti građanskog društva mapa su puta uspješne BiH

Ove godine* se obilježava 25 godina od potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Mirovni sporazum je potpisan nedugo nakon vazdušne operacije NATO-a „Deliberate Force“, čime je okončan „tragični sukob u regionu“ (1992-1995). Za vrijeme tragičnog sukoba izvršen je drugi u Evropi sudski presuđeni genocid u 20. stoljeću. Mirovni sporazum potpisalo je devet potpisnika u različitim svojstvima, među njima i Evropska unija kao „specijalni pregovarač“. Jedino, što bez sumnje možemo konstatovati, jeste, da se u BiH neupitno i dalje sprovodi mir, kojeg osiguravaju vojne snage EUFOR Althea, čije prisustvo i mandat produžava Vijeće sigurnosti UN-a.

Međutim, kompletna primjena Mirovnog sporazuma je u potpunosti izostala. I dan danas se ne primjenjuje Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je jedino u BIH prije potpisivanja Statuta Vijeća Evrope i same Konvencije, što je propisana praksa prema svim drugim članicama Vijeća Evrope, bila direktno primjenjljiva u BiH i imala prioritet nad svakim drugim pravom.

Aneks 4 Mirovnog sporazuma – Ustav BiH ni nakon 25 godina nije usklađen sa njenim odredbama pa je više nego vidljivo, da BiH enormno stagnira i nazaduje, a za njeno propadanje zadnjih 25 godina i dalje niko ne odgovara. Ustavni sud BiH u kontinuitetu štiti diskriminatorni ustav, a Evropski sud za ljudska prava „bombarduje“ državu sa presudama protiv nje, u kojima konstatira, da Aneks 4 – Ustav BiH sadrži sistemski problem. Takav problem nije samo problem države članice nego i cijelog evropskog pravnog poretka.

Državi BIH je nedugo nakon potpisivanja Mirovnog sporazuma ukinut Vrhovni sud, pa su na taj način svi pojedinci pod jurisdikcijom države postali nejednaki pred zakonom. Reforma policije je završena bez primjene evropskih principa, dok Vijeće Evrope posebno naglašava da se u BiH radi o „kontinuiranoj slabosti države i ustavnoj neophodnosti osiguranja pune jednakosti“. Neizvršavanjem obaveza potpisnika Mirovnog sporazuma došao je u pitanje i princip „pacta sunt servanda“ (ugovori se trebaju poštivati).

BiH već 25 godina ima dva ustava, Aneks 4 – Ustav BiH i Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava kao „ustavni instrument evropskog javnog poretka“. Međutim, niti jedan ustav nije primjenjen a institucije nadležne za provođenje Mirovnog sporazuma nisu pomogle BiH u onom obimu u kojem su trebale. Umjesto direktne primjene Konvencije, zabilježeni su brojni neuspjeli pokušaji (Sporazum o rastu i zapošljavanju, Mehanizam koordinacije umjesto Parlamenta BiH i sl.).

25 godina poslije, Mirovni sporazum nije preveden niti uvršten u Službeni list BiH, za razliku od Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava, koja je ratificirana u Parlamentarnoj skupštini BiH 2002. godine, za čiju direktnu primjenu nije potreban konsenzus ili „saglasnost političkih aktera“. Parlament BiH, umjesto 20 još uvijek zastupa 3 „konstituentna“ naroda.

Zaključno, za napredak BiH, koja je to više nego zaslužila s obzirom da se radi o „postgenocidnom društvu“ od krucijalnog je značaja ojačati državu i njene institucije, uz neophodnu pomoć „redovnih ovlaštenja“ Visokog predstavnika, jedine nadležne institucije za rješavanje „bilo kojih poteškoća koje nastanu provedbom civilnoga rješenja“ i konačnog tumača civilnog dijela Mirovnog sporazuma. Nad državom BiH u zadnjih 25 godina skoro da je izvršena „eutanazija“ a poteškoće su je faktički dovele na rub propasti. Posebno je to važno, ne samo za BiH nego i za čitavu Evropu, jer slaba država postaje plodno tlo za sve vrste organiziranog kriminala pa i terorizma.

Ako je svijet na prekretnici i treba novi model upravljanja (A. Guterres), šta onda treba država BiH? Nakon 25 godina propadanja treba joj, prije svega, vratiti oduzete instrumente upravljanja državom putem direktne primjene Evropske konvencije, bez kojih će BiH, i pored silnih miliona koji su uloženi u njen oporavak, ostati slaba i neefikasna država. Odlaganjem problema problem se neće rješiti, a iz nepravde ne može proisteći pravda (ex iniuria ius non oritur). Samo na taj način, BiH će biti u mogućnosti da se razvije kao moderna pravna, demokratska, ekonomska i socijalna država sa stvarnom političkom demokracijom i zajedničkim shvatanjem i poštivanjem ljudskih prava.

Prof. dr Lada Sadiković, redovni profesor Ustavnog prava

FKKSS, Univerzitet u Sarajevu

Nakon 30 godina golgote BiH, što ratnog, što poslijeratnog stradanja i 25 godina nasilja i blokada u izgradnji moderne bosanske države i demokratske nacije, mora se konačno proglasiti stečaj politike etnonacionalizma! Nikakve nagodbe i kompromisi etnopolitičkih struktura nisu i ne mogu dati konstruktivan rezultat u izgradnji mira i stabilnog političkog uređenja, već samo produžetak agonije i neizvijesnosti cijele nacije spram budućnosti.

Moramo energično odbiti tretiranje bosanske države i društva kao posebnog slučaja u čitavom svijetu, države kojoj se ne daje za pravo da bude moderna nacija, te razarajuće i mimikrijske podvale i srbijanskog i hrvatskog velikodržavlja.

I istaći odlučan zahtjev i pokazati čvrstu volju da se prosperitetna bosanska nacija može graditi samo na evropskoj pravnoj stečevini i vrijednostima građanskog društva i demokratske države. To je mapa puta uspješne BiH.

Ni agresivna, ni prijeteća, ni politika fašizacije odnosa i mržnje među ljudima, ni diktata i ultimatuma, podjednako koliko ni puzajuća strategija urušavanja državnih institucija i razaranja društva, predvođene Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem, ne smiju nas pokolebati.

Naši saveznici u tome jesu vrijednosti savremene civilizacije i demokratske nacije, jesu Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jesu presude Europskog suda za ljudska prava iz Strazbura, jesu rezolucije evropskih institucija i Mišljenja Evropske komisije o uslovima za pristupanje EU…

Ali prije svega čvrsta narodna volja za razvoj i prosperitet naše domovine i svakog njenog građanina.

Ukidajući sistemsku diskriminaciju kao posljedicu etno-demokracije, demokratske volje koja se kao nigdje dodijeljuje konstituentnim narodima, naspram jednakosti svih građana u njihovom pravima, uključujući i ona politička, treba ući u ustavne reforme, ažurirati naš politički sistem tako što će se uskladiti sa europskom pravnom stečevinom, posebno u oblasti zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, te omogućiti prelazak etnički temeljenog političkog sistema na onaj građanskog tipa ili građanske koncepcije, naša je osnovna poruka

Adil Kulenović, predsjednik Kruga 99

25 godina poslije: primjena evropske pravne stečevine i vrijednosti građanskog društva ili dalje propadanje u BiH

Krug 99 – 25 godina poslije: primjena evropske pravne stečevine i vrijednosti građanskog društva ili dalje propadanje u BiH