REAKCIJE FRATARA SAMOSTANA KRALJEVA , KOJOJ SE PRIKLJUČUJE KRUG 99

Delić je u pritvoru proveo nepunu godinu dana.

Dvoje staraca iz sela Ratanj kod Kaknja, 74-godišnji Nikola Crepulja i Marica Kristić (79), preminuli su početkom maja prošle godine, nakon što su 21. aprila zadobili teške povrede.

Uhapšeni Delić je priznao policiji zločin.

Međutim, kantonalni sud u Zenici nije našao dovoljno dokaza za njegovu osudu i donio je oslobađajuću presudu.

O starim i nemoćnim u mjestima kraj Kraljeve Sutjeske većinom brinu fratri Sutješkog samostana, koji su više puta apelovali da bi zbog učestalih napada na stare i nemoćne trebalo osigurati policijske patrole.

Povodom oslobađanja Delića svoju reakciju na web stranici samostana objavio je fra Stjepan Duvnjak.

– Znamo da živimo u neuređenom i podijeljenom društvu. Naše tragične podjele ne prolaze samo između entiteta i naroda. Sve je dublji i nepremostiv jaz između bogatih i siromašnih, moćnih i zaštićenih s jedne te nemoćnih i posve zanemarenih s druge strane. Kod nas je neotuđivo ljudsko dostojanstvo postalo privilegij. Uživaju ga samo oni koji imaju vlast, moć i novac – naveo je fra Stjepan.

Po njegovim riječima, mediji nas svakodnevno bombardiraju konstatacijama o sprezi između politike, moći i sudstva.

– Zato živimo i prakticiramo nacističko-fašistički mentalitet po kojem hendikepirani i slabi i ne trebaju živjeti. Takvi su bili Nikola i Marica Crepulja: stari i hendikepirani. Po našoj sudskoj praksi i vladalačkom mentalitetu i nisu trebali živjeti. Praktična empatija i pravednost moćnih za takve je luksuz. Teško je nekome tko se ne razumije u sudsku proceduru utvrditi propuste koji su se dogodili na liniji istraga – tužiteljstvo- sudstvo. Međutim, ne može se oteti dojmu da je donesena presuda u slučaju premlaćivanja i smrti Nikole i Marice Crepulja izraz odnosa moći i nemoći. Nitko nije ostao poslije Nikoline i Maričine smrti koji bi mogao inzistirati na rasvjetljavanju njihova slučaja. Nije bilo nikoga tko bi mogao platiti kvalitetna odvjetnika koji bi se stručno i zauzeto posvetio predmetu. Iza Nikole je ostala jedina sestra, nemoćna i uboga starica, a iza Marice siromašna kćerka koja jedva preživljava. Iza optuženika je stajala traljava istraga, tužilaštvo i sudstvo i stanovita moć, sudeći prema vijestima koje kruže. Kome pripadaju Nikola i Marica? Kao siromasi Bogu sigurno, jer on voli siromahe. Njegov sud je konačan. No Božja pravda koja se očituje kroz savjest, etičnost i zakonsku pravdu mora biti u temeljima svakoga društva koje se može zvati društvom bez bilo kojih religioznih i konfesionalnih predznaka. Bez toga se ono pretvara u zvjerinjak. Već je odavno poznato i sto puta kazano da je mjera demokracije odnos prema najmanjima i najslabijima. To je i prava mjera dostojanstva i ugleda svake vlasti, sudske posve razumljivo. Možda nekome nisu bile dovoljne dvije žrtve slabih i nemoćnih na tužiteljsko-sudskom žrtveniku, pa da se počinitelj osudi. Nažalost, mi smo se navikli na frazu: „znamo mi njega, imamo njegov ogromni dosje“. Iz ove kaljuže na onaj svijet možemo poručiti dragim pokojnima Nikoli i Marici: potreseni smo, žalosni smo, protestiramo, ali se ne predajemo strahu. Vaš vječni mir ne ovisi o presudi Kantonalnog suda u Zenici – navodi se u reakciji koju potpisuje fra Stjepan Duvnjak.

Delić je oslobođen jer je navodno nedostajalo dokaza (DNK).

(Fena) gk/ff