prof.dr. Tarik Kupusović: PRILOG RASPRAVI O NAUCI U BiH

Povodom uvodne riječi akademika Kemala Hanjalića, na Krugu 99, od 11.1.'15. –

Divno je govorio akademik Hanjalić, hvala mu, izvrsno nam je predstavio kako je to u svijetu, te kako je kod nas, i kako bi moglo biti. Vrednovanje, rangiranje, indikatori vrijednosti naučnog rada i naučnika, citiranost i slično, sve je to odlično. A napomenuo je i da su Lajbnic, Lavoazje, Njutn i drugi velikani svjetske nauke stvarali u uslovima bez sistemskog finansiranja, u teškim uslovima za nauku, samo sa ponekim mecenom!

Nauka je nekada zaista mogla biti individualna zanimacija, takoreći hobi u kome pojedinci uživaju. A danas, naučni pristup rješavanju društvenih, privrednih i drugih problema moguć je samo u timovima. I to, multidisciplinarnim timovima, sastavljenim i od ljudi raznih generacija – seniora, srednjih i mladih. Tim je uvijek u prednosti nad pojedincima, ili grupama, jer tim ima sinergiju, timski se jedino uspješno rješavaju problemi današnjice.

Ranije sam postavio tezu; njoj se ponovo vraćam – Intelektualci (naučnici) su u BiH odgovorniji za izlazak iz krize od političara. Zašto? Zato što političari i njihove stranke razmišljaju o objektivnoj stvarnosti na dvije ili četiri godine, od izbora do izbora! Oni se u stvari bore za glasove birača i za sebe i ništa drugo. Intelektualci su ti koji trebaju trasirati pravce progresa dugoročno – oni su ti koji mogu dugoročno povesti društvo u pozitivnom smjeru. Intelektualci u BiH moraju sagledati realnosti i okolnosti u prostoru i vremenu, pa u tom kontekstu nalaziti rješenja.

Smatram da su glavni naučni izazovi u BiH:

Na naučnim osnovama upravljati rizicima od poplava, jer je to najvažniji regionalni događaj protekle godine;
Smanjiti rizike od propadanja naših vodovoda, kanalizacija i druge naslijeđene infrastrukture;
Otkočiti proces izgradnje obnovljivih izvora energije – malih i velikih hidroelektrana, vjetro-elektrana i drugih;
Unaprijediti i razvijati proizvodnju, preradu i prodaju zdrave hrane;
Razvijati infrastrukturu za održivi i profitabilni turizam; itd.

Dakle, ne oponirajući akademiku Hanjaliću o vrednovanju nauke citiranošću naučnih radova, mislim da je u ovom vremenu u BiH prvenstvena obaveza intelektualne elite – dakle, nauke da nađe i ponudi rješenja za cjelokupno stanovništvo BiH, pa i za sebe! Ali, ne da traži novce iz tankih domaćih budžeta za nauku, nego da na naučnim osnovama stvara prilike poduzetnicima, investitorima, ali i samim sebi.

Zar ne možemo pozitivno i ostvarivo projicirati svoju budućnost na narednih 10 ili 15 godina? Šta je obaveza nauke, ako ne da pronađe i ponudi rješenja i kada izgleda da ih nema? Sporna politička pitanja treba ostaviti po strani, a ključna razvojna dovesti u prvi plan.