Prof. dr. Senadin LAVIĆ: Narod protiv nacije!

Nova predsjednica Republike Hrvatske, gospođa Kolinda Grabar-Kitarović, rekla je u intervjuu za BHT 1 da ona ni u čemu ne dijeli hrvatske građane, jer ih sve smatra Hrvatima. To je odmah izazvalo predsjednika srbijanskog parlamentarnog Odbora za dijasporu i Srbe u regiji, Janka Veselinovića, koji je rekao da je “duboko iznenađen izjavom” da su Srbi u Hrvatskoj Hrvati.

Prije svega, moram istaknuti da sam često, nakon javnih nastupa oko ove teme, bio izložen nerazumijevanju i etiketiran kao onaj “koji zbunjuje bošnjačko biće”. Međutim, iako svjestan da problematika određenja nacije, narodnosti, vjere i državljanstva na našim prostorima, koji je još uvijek obilježen traumom iskustva rata iz devedesetih, izaziva i negativne reakcije, smatram, da je odgovorno detektiranje tih problema i kontinuirano davanje instrukcija kako ih razumijevati i dalje životno važno za sve nas. Stoga je i novoizabrana predsjednica RH, iako nije izrekla ništa što nije u legitimnoj praksi u razvijenim zapadnim zemljama, pogriješila jer nije uvažila izrazito složene (traumatizirane) međuetničke odnose Hrvata, Srba i Bošnjaka. Odnosno, dala je izjavu koju nije dodatno obrazložila, a to je bilo neophodno.

Nacija i narod

O kakvoj je vrsti nepromišljene izjave riječ svjedoče i alarmantna pisma koje sam kao predsjednik BZK “Preporod” dobio od pripadnika bošnjačke nacionalne manjine u Hrvatskoj. Naime, svoj pobjednički govor predsjednica Grabar- Kitarović započela je obraćajući se javnosti s “Hrvati i Hrvatice”, što je u svijest pripadnika hrvatskih nacionalnih manjina općenito vratilo sjećanje na vremena Franje Tuđmana, koji nije, blago rečeno, odveć uvažavao koncept “građana i građanki”, odnosno raznolikog i pluralnog, multietničkog i multireligijskog društva. Pritom, predsjednica se vrlo neznalački branila pretpostavkom da ne mogu biti svi građani, jer eto to izaziva revolt ljudi koji žive na selu. Ne želimo vjerovati da novoizabrana predsjednica Republike Hrvatske još uvijek nije usvojila osnovne pravno-politološke i sociološke pojmove kao što je građanin.

No, srbijanski su predstavnici Kolindinu izjavu “jedva dočekali” i brže-bolje izrazili svoje zaprepaštenje i upozorili da niko ne smije dirati u identitet Srba – Srbi su Srbi i ništa više! O čemu se ovdje zapravo radi?

U srpskoj svijesti i literaturi pojam nacija rezerviran je za srpski narod, za etniju. Oni etiketu nacija lijepe na narod i smatraju da je to sasvim u redu. Na taj način izazivaju semantičku smetnju jer se u većem dijelu svijeta razlikuje narod (etnos) od nacije (građani jedne države). Ta je razlika ustanovljena u sociologiji, politologiji, pravnoj nauci, antropologiji, etnologiji i drugim naukama! A neko je ne priznaje i ignorira. Što li srpski autori vole plemensko-etničko određenje nazivati nacionalnim? Otkud im ta navika? Oni državu doživljavaju i razumiju kao etničko-religijsku državu ili državu naše etnije. Kod njih je nacionalnost pojmljena kao etničko određenje ili narodnost, a ne državljanstvo (nationality, pripadnost državi-naciji). Oni koji tako ne misle mogu očekivati nasrtaje nadobudnih srbijanskih čuvara srpskog identiteta!

Postoji jedna stara riječ kojom se označavaju ljudi koji su iz Hrvatske ili koji dolaze iz Hrvatske. To je riječ Hrvaćani. Nadam se da je nismo zaboravili. Kad bi takvi ljudi došli u Bosnu nazivali su ih Hrvaćani. Iza njih su ostala naselja u Bosni – kod Prnjavora i kod Kotor-Varoši. U 18. stoljeću u narodnoj pjesmi pominje se ime Hrvaćanin. Ivan Frano Jukić nazivao je imenom Hrvaćani ljude koji su iz Dalmacije dolazili u Bosnu. Ovom riječju se mogu označiti svi građani Hrvatske bez obzira na njihovo narodno i vjersko određenje. Oni su po nacionalnosti Hrvaćani, a po etničkom određenju mogu biti Hrvati, Bošnjaci ili Srbi.

U čemu je problem kada se pokušava sve građane jedne države nazvati Bosancima, Srbijancima ili Hrvaćanima? Zašto baš negoduju ljudi iz Srbije, ali i Srbi iz Bosne? Glasnogovornici srpskih interesa poručuju da Srbi nisu i ne žele biti Hrvaćani ili Bosanci. Oni su, navodno, samo Srbi i ništa više. Oni ne prihvataju više niti jedan identitetni trag uz sebe.

Srbi i građani

Čak je jedan njihov “mudrac” rekao da oni ne žele biti građani, jer oni su Srbi! Ali, stvari stoje malo drugačije. Nikako po hirovima pojedinaca ili neznalica. Sasvim je opravdano sve građane BiH nazivati Bosancima. Onaj ko živi u državi Bosni i Hercegovini i ima njezino državljanstvo on je pripadnik bosanskohercegovačke nacije, Bosanac, državljanin BiH, bez obzira na njegovo etničko porijeklo i određenje. Bosna i Hercegovina jeste nacionalna država Bosanaca. Ona je multietnička država u kojoj žive narodi koji se zovu Bošnjaci, Hrvati, Srbi, Albanci, Jevreji, Romi i dr.

Zato je važno upozoriti da Bosanac nikako nije etničko određenje (etničko-kulturološke oznake grupe ljudi: jezik, historija, ličnosti,vjerovanja, navike, prostor…) nego je kao oblik društvenosti izraz političkog bića, pravno-političkog i javno-pravnog postojanja građana jedne države.

Oznaka Bosanac ili Hrvaćanin nije puka geografska oznaka kako to neki žele predstaviti. Ona nam kazuje da postoji država ili pravno-politički sistem (politički subjekt internacionalnog prava) u kojem se pojedinac ili građanin posmatra kao dio tog sistema, te pravno-političke razine, bez uzimanja u obzir njegovog etničko-kulturološkog sadržaja ili etničko-povijesne strukture koja je rezultat narodne svijesti. Po tome što sam državljanin države Bosne i Hercegovine – ja sam Bosanac. Država BiH mi daje državljanski (nacionalni) identitet i pravno-političke elemente moga postojanja kao čovjeka. Među drugim nacijama (državama) ja stojim pod zastavom države Bosne i Hercegovine. Pripadam bosanskohercegovačkoj naciji i to ništa ne utječe na moj etnički identitet koji je određen jezikom, vjerom, historijom, ličnostima, događajima i sličnim oznakama. Mnogi su među nama još uvijek zavedeni konceptom nacije kao proširenog plemena, dakle, uvećane etničke grupe.

Bošnjaci koji žive u Hrvatskoj su Hrvaćani, time, naravno, ne mijenjaju svoje etničko određenje i porijeklo. To znači da ne prestaju biti Bošnjaci na razini etničko-kulturnog određenja. Oni su i dalje Bošnjaci. Ovo određenje naravno nije zakovano i nije smješteno samo u prošlosti. Naprotiv, Bošnjaci u svoj kulturni bošnjački kod mogu dodavati još mnoge karakteristike i sadržaje u budućnosti. Time se bošnjačka narodna kulturna forma obogaćuje i razvija što ne odgovara onima koji bi je sveli samo na jednu dimenziju.

Ljudi koji su srpske etničke grupe (narod) u Hrvatskoj su nacionalna manjina. Oni su, također, dio cjelokupnog stanovništva te države i mogu se nazvati Hrvaćanima. To ne mijenja njihovo etničko određenje Srbi. Oni su u pravno-političkom smislu Hrvaćani ili građani/državljani Hrvatske, u kojoj ostvaruju svoja građanska prava. Hrvati koji žive u Srbiji jesu Srbijanci po nacionalnom, državljanskom principu ili javno-pravnom odnosu – ne po etničko-kulturološkom određenju. Srbijanci su svi stanovnici, građani ili državljani današnje Srbije bez obzira na etničko-religijsko određenje i porijeklo. To je sasvim jasno.

Srbi i Amerikanci

Ali, srpski mentalitet i oštri komentari čuvara “večnog srpstva” upozoravaju da oni ne uvažavaju previše druge države u regionu. U SAD, međutim, oni su Amerikanci srpskog etničkog porijekla. Ne pada im na pamet da negiraju američku državu, da joj odriču prava na njezinu teritoriju ili da tamo prave svoj “entitet”. Spram toga, ovdje se osjećaju jačim i demonstriraju nepriznavanje države BiH, Crne Gore, Kosova ili Hrvatske. Oni su samo i jedino Srbi i nikakvo drugo “državljansko-nacionalno određenje” oni ne prihvataju. Jer oni ne priznaju da je teritorija na kojoj žive, zapravo, teritorija države, a ne teritorija – plemena, naše etničke grupe. Još je bitno napomenuti da granice između država – Bosne i Hercegovine i Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije, te Bosne i Hercegovine i Crne Gore – nisu međunarodne granice, odnosno nisu granice između naroda (etnija) nego su granice između država (država-nacija ili nacionalnih država), internacionalne granice ili međudržavne granice. Bosna i Hercegovina jeste nacionalna država svih građana koji žive u njoj – Bosanaca koji mogu biti Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Jevreji, Mađari, Slovenci ili neki drugi.

Dakle, Srbi koji priznaju državu Hrvatsku kao svoju nacionalnu državu, onda su oni i Hrvaćani. I time neće prestati biti (etnički) Srbi. Svi građani Hrvatske, dakle, zovu se Hrvaćani! Isto je u Bosni i Hercegovini s Hrvatima i Srbima – oni su i Bosanci u našoj nacionalnoj državi. Svi su građani Bosne i Hercegovine u pravno-političkom smislu Bosanci.

To je jasno i razumljivo gotovo svima osim onima koji su ostali na razni zvuka jedne žice upredene iz konjskog repa! Ali gdje smo prispjeli ako istinu historije saopćavaju guslari?

(Napomena: Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Faktor.ba)

(Faktor.ba)