Obraćanje: BOSNA PONOVO NA DNEVNOM REDU AMERIČKOG KONGRESA

OBRAĆANJE KONGRESMENA NEW JERSEYA CHRISA SMITHA AMERIČKOM KONGRESU

Gospođo predsjedavajuća (Kongresa). Prošle sedmice smo kongresmen Trent Franks i ja imali važan sastanak sa dr. Mustafom Cerićem, bivšim reisu-l-ulemom i velikim muftijom Islamske zajednice Bosne i Hercegovine.

Dr. Cerić je međunarodno priznat i poznat kao čovjek mira i lider međuvjerskih dijaloga. Tako je, na primjer, 2008. godine predvodio predstavnike muslimana na Katoličko-islamskom forumu i tako je to činio još nebrojeno puno puta.

Prošle sedmice smo razgovarali o Bosni nakon rata i genocida 90tih, razgovarali smo o tome gdje je Bosna danas i gdje bi trebala ići.

Želio bih sa svojim kolegama podijeliti ono o čemu nas je dr. Cerić kratko informirao o nastojanjima Bosne da se održi, izgradi ekonomiju i integrira se u NATO i Europsku uniju.

Govorio je o zemlji u kojoj su, 19 godina nakon genocida u Srebrenici i Daytonskog mirovnog sporazuma, etničke podjele još uvijek jake, čak su, na mnoge načine, još i osnažile kako generacije stasacaju u sistemu koji svrstava ljude u jednu od tri glavne etničke zajednice – Bošnjake, Srbe ili Hrvate – u sistemu koji umanjuje prava onih koji ne pripadaju jednoj od te tri zajednice, kao što su Jevreji i Romi.

Danas u Bosni samo Bošnjaci, Srbi i Hrvati mogu biti izabrani u Parlament ili u Predsjedništvo. Ta strukturalno utemeljena diskriminacija ostavština je Daytonskog mirovnog sporazuma, čijem je usvajanju posredovala Amerika.

Dok je takav sporazum vjerovatno bio neophodan u to vrijeme, da zaustavi genocid i agresiju, u današnje vrijeme, kada se Europa proširuje, taj sporazum očito krši osnovne vrijednosti i jednakosti.

Kao rezultat toga, u Bosnia danas svi ljudi nisu jednaki – na osnovu rase, religije i etniciteta – cijeli segmenti populacije isključeni su iz prava na političko učešće.

Daytonski mirovni sporazum bio je oruđe za zaustavljanje genocidnog konflikta 1995. godine. Ipak, to je sve što je trebao da bude. Dayton nikada nije trebao služiti kao Ustav Bosne i Hercegovine, svakako ne punih 19 godina.

Kao rezultat teških daytonskih ograničenja po njenu demokraciju, Bosna se ne može u potpunosti integrirati u euro-atlantske strukture. Bez promjena Daytona, u smislu poštovanja osnovnih ljudskih prava i političkih prava po principu „jedan čovjek – jedan glas“, Bosna nikada neće biti niti kandidat za članstvo u Europskoj uniji.

Dakle, iznad budućnosti Bosne i Hercegovine visi upitnik, dok etnički aktivisti nastavljaju zagovarati cjepkanje zemlje i svakodnevno prijete otcjepljenjem i prisvajanjem većeg dijela etnički očišćenih teritorija.

Takve aktivnosti mogu voditi oživljavanju neprijateljstava.

Ono što dodatno otežava stanje je kontinuirana kampanja pogrešnog tumačenja i potpunog negiranja genocida, od strane pojedinih vladinih zvaničnika Republike Srpske, manjeg bosanskohercegovačkog entiteta.

Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, javno poziva na imenovanje javnih trgova, ulica i bulevara imenima osumnjičenih za ratne zločine, poput Ratka Mladića i Radovana Karadžića. No, Dayton ne nudi mehanizham prema kojem bi Bosna mogla u potpunosti biti demokratizirana.

Značajno vodstvo bosanskih lidera će biti u potpunosti neophodno da probije zastoje kreirane etničkim interesima i, naravno, Sjedinjene Države moraju uraditi svoj dio posla kako bi osigurale da zaživi bosanski san o jednoj čvrstoj demokratiji, poštovanju osnovnih ljudskih prava i vladavini zakona. Ja smatram da su odgađanja zapravo odbijanja i da Bosanci zaslužuju bolje.

Gospođo predsjedavajuća, Sjedinjene Države imaju posebnu odgovornost za Bosnu. Za njih smo mogli učiniti više 90tih.

Znam, bio sam ovdje. Slušao sam brojne iskaze, često putovao u bivšu Jugoslaviju, zajedno sa drugim kongresmenima, poput Franka Wolfa, sve u pokušaju da pomognem ovoj zemlji da ustane i da pomognem onima koji su bili žrtve invazije. Umjesto toga, ostavili smo to europljanima 90tih, nažalost, kao olupinu.

Mogli smo podići embargo na uvoz oružja Bosni mnogo ranije, što bi možda spriječilo genocid.

Napomenut ću da sam ja bio predlagač legislative o podizanju nečuveno nakaznom embargu na oružje koji je priječio i hrvatske i bosanske mogućnosti da se brane od agresije.

Tek nakon tragičnog genocida u Srebrenici početkom jula 1995. godine, koji je mogao biti spriječen, i zahvaljujući inicijativi nekih od nas u ovom domu i Senatu, naša Vlada zaokrenula je svoje aktivnosti i izposredovala mirovni sporazum.

Bosanci, gospođo predsjedavajuća, svake nacije i vjere očekuju od Sjedinjenih Država da im pomognu da krenu naprijed. Slažem se sa dr. Cerićem da će bez američke inicijative i pomoći da razradi Dayton u pravcu demokratskog uređenja, situacija najvjerovatnije sve više komplicirati.

Gospođo predsjedavajuća, 90tih, kroz sav mrak ratova na Balkanu, dr. Cerić je bio snažan, dosljedan, razuman i dinamičan glas za mir, ljudska prava, vladavinu zakona i odgovornost za genocid.

Dr. Cerić je moj dobar prijatelj i uistinu nadahnuti Božji čovjek.