PREPORUKE U VEZI S NJEMAČKO-BRITANSKOM INICIJATIVOM ZA NAPREDAK BiH

Međutim, nedostaje mu posebnosti ili utjecaja ovih dosadašnjih reformi. Čini se da je cilj da se stave u fokus sva sporna pitanja i socio-ekonomski razvoj bez povezivanja s “političkim” reformama.

Do sada je to samo odgađalo i znatno oslabilo uslove za implementaciju presude Sejdić-Finci koju je donio Evropski sud za ljudska prava. Međutim, ekonomski stubovi moći bh. političke elite su jednako osjetljivi za njih kao i oni etno-nacionalistički.

Ova incijativa je zasnovana na klimavim temeljima ranijeg ponašanje Evropske unije prema BiH što je dovelo do toga da lokalni politički lideri zanemare ozbiljnost EU kada je u pitanju uslovnost za postajanje članom. Ukoliko se ovo gledište ne promijeni, ova incijativa će vjerovatno propasti baš kao i one koje su joj prethodile.

Ovaj tekst sagledava sadržaj i pozadinu inicijative na osnovu procjena dostupnih dokumenata i intervjua s akterima koji ili jesu ili nisu bili konsultirani po pitanju ovog procesa.

Što je najvažnije, tekst nudi specifične, ciljane preporuke za to kako bi ovaj plan trebao biti izmijenjen s ciljem stvaranja novog podstreka za reforme.

Vijeće za demokratizaciju politike (DPC) traži od zemalja članica EU da razmotre ove specifične i ostvarive amandmane prije održavanja sjednice Vijeća za vanjske poslove EU 17. novembra.

Slabiji pristup u ovom kritičnom vremenu mogao bi oštetiti zemlju, povjerenje građana u proces i međunarodni pristup prema BiH i njenim liderima. Još uvijek ima vremena za produktivnu izmjenu najavljenog pristupa i uistinu se postavlja pozornica za period napretka, a ne nazatka. 

U tom smislu, DPC preporučuje da se Evropska unija suzdrži od smanjenja kriterija o uslovnosti tako što će ukloniti uslov implemetacije presude Sejdić-Finci kako bi Sprazum o stabilaziji i pridruživanju stupio na snagu. EU treba da postavi prvobitne agende za reforme umjesto da dozvoli političkim liderima da to rade u skladu s vlastitim interesima. 

Agenda bi trebala sadržati: institucionalne i druge reforme uslovljene Sporazumom o partnerstvu iz 2008. godine, jasno naznačene korake da se vrati na put reformi koje EU toleriše od 2008. godine (na primjer Zakon o sukobu interesa u BiH, Zakon u sudovima u RS-u, Zakon o policijskim službenicima u RS-u, Zakon o agenciji za privatizaciju Kantona 7 itd.), poništavanje svih pravnih dokumenata koji potkopavaju integritet države kao jedinstvenog ekonomskog prostora, uključujući ukidanje aktivnosti u RS-u vezano za Južni tok sve dok se ne uvede energetska politika na nivou države i regulatorna agencija na nivou države.

Zatim, agenda treba sadržavati vraćanje uloga državnih institucija kao što je Ministarstvo za vanjsku trgovinu i ekonomske odnose i vraćanje ministarskog statusa Direkciji za evropske integracije, vraćanje priznavanja Vijeća ministara BiH kao “koordinacionog mehanizma” za EU pitanja, potvrdu da bilo kakav nastavak struktuiranog dijaloga mora uključiti predstavnike civilnih društava i da ključne pravosudne i zakonske reforme – Zakon o sudovima BiH, Zakon o VSTV-u i sl. – ne smiju biti ugrožene, te uspostavljanje komisije za reviziju privatizacije koja bi ispunila zahtjeve građana s protesta 7. februara.

Kako bi BiH aplicirala za članstvo, svi gore navedeni elementi reformske agende moraju biti implementirani, osim onih koji potiču iz Sporazuma o partnerstvu. Hitni koraci moraju biti poduzeti po ovom pitanju. Savjeti bi se trebali tražiti samo u slučaju okončanja reformi.

Pristalice ove incijative – uključujući međunarodnu zajednicu, također bi trebali ponovo uspostaviti crvene linije koje naznačavaju jasne posljedice koje su uspostavili ne samo Berlin i London nego i EU i SAD. Ne može postojati tolerancija za dalje korake kako bi se podcijenio teritorijalni integritet zemlje u vidu rascijepljenje ili odvajanja pod krinkom “decentralizacije” ili “federalizma”. 

Nastavak ispunjavanja dajtonskih obaveza ostat će na snazi do uspostavljanje postdajtonskog poretka, koje će prihvatiti svaka samodefinirana grupa građana.

Razvijanje istinskog dogovora s građanima BiH kako bi se formiralo direktno savezništvo s građanima za značajne reforme i suočavanje s neposlušnim elitama. Podrška građanima ne smije biti zamijenjena s održavanjem podrške EU nevladinim organizacijama koje služe kao partneri EU za implementaciju politike Evropske unije ili pružanje usluga.

Uspostavljanje nezavisne agencije za privatizaciju kako bi se uklonila mogućnost političara da hirovito troše prihode privatnih preduzeća i da, umjesto toga, namijene fondove za ekonomski razvoj i socijalnu zašitu zasnovanu na individulanim potrebama.

Usvajanje strateškog pristupa susjedima BiH. Zahtijevanje da lideri iz Srbije javno kažu da ne podržavaju otcijepljenja RS-a. Insistiranje da i zvaničnici hrvatske vlade i predstavnici opozicionih stranaka prekinu svoj ento-nacionalistički pristup prema BiH.

Osiguravanje imenovanja osobe na prazno mjestu u EUSR-u koji ima želju za liderstvom i želi djelovati kao izvršilac i pomoći u definiranju EU politike u BiH. 

Vijeće za vanjske poslove bi trebalo dati specijalnom predstavniku stvarnu vlast tako što će na početku izjaviti da će poslušati sve preporuke EUSR-a o primjeni “restriktivnih mjera” (zamrzavanje sredstava, zabrana izdavanja viza i prestanak finansiranja), navode Kurt Bassuener, Valery Perry, Toby Vogel i Bodo Weber u kratkom sažetku i preporukama za Vijeće za demokratizaciju politike s ciljem olakšanja Bosni i Hercegovini put ka Evropskoj uniji.

(Fena) ff/jc