Prelom: Poziv Bosancima i Hercegovcima!

Budućnost BiH je u Europskoj uniji

VERA KRŽIŠNIK-BUKIĆ

Je li zaista situacija u bosanskohercegovačkom društvu usporediva sa značenjem šahovskog izraza pat-pozicija?

Prije ravno četvrt vijeka je nedavno preminuli humanista, književnik i prevodilac Josip Osti sa slovenačkog originala Bosanska identiteta med preteklostjo in prihodnostjo ovu moju monografiju preveo na domaći jezik Bosne i Hercegovine. (Atribut bosanski, svakako, samo je skraćenica za pojam bosanskohercegovački) No, ponovno ovogodišnje izdanje knjige Bosanski identitet u Sarajevu nije neposredni povod da vam se obraćam u gotovo dramatičnom tonu, koji po pravilu inače ne priliči jednome historičaru. Ipak, već sam naslov knjige koristim kao uvod u bitan sadržaj koji želim, u opštim savremenim društvenim okolnostima, tu sažeto aplicirati u svrhu predstavljanja konkretne vizije i novih prijedloga usmjerenih ka današnjim političkim prilikama bosanskohercegovačkog društva.

Je li zaista situacija u bosanskohercegovačkom društvu usporediva sa značenjem šahovskog izraza pat-pozicija? Češće se koristi matematička sintagma kvadratura kruga. Kroz medije ustalilo se retoričko pitanje za odgovor koji vrijedi milion dolara; bar taj odgovor je više nego ništavan i ne zaslužuje nikakav komentar. Ne samo godinama već tri desetljeća ja se trudim razmišljati i tražiti moguće rješenje. Šah, matematika slabo ili nikako ne pomažu kad se radi o društvenoj problematici, dok populistički pristup u krajnjoj instanci teži ka društvenom statusu quo i ne sadrži prijeko potreban potencijalni startni naboj za presudne društvene promjene.

PRELOM!

Prelom! Da, riječ-pojam prelom je dosta odgovarajući izraz kojim ću pokušati opredijeliti smisao mog Poziva Bosancima i Hercegovcima!

Kako ovaj i ovakav tekst ne može biti praćen svim potrebnim i poželjnim kontekstualnim stručnim konotacijama, suštinu intencije svog razmišljanja za ovdašnji Poziv iznosim kroz sljedeće tačke.

1. Pad Berlinskog zida te ubrzani procesi demokratizacije društava koji su s kraja 80-ih godina prošlog stoljeća slijedili u tzv. Istočnoj Europi nisu polučili primjerljivo očekivani obim progresivnih promjena u različitim društvenim sredinama. Društvena situacija se u tom pogledu, recimo u Bosni i Hercegovini, izrazito negativno iskomplicirala.

2. Bosanskohercegovačko društvo primarno je slavenskog etničkog izvora i vjekovima opredijeljeno istim narodskim govornim i pisanim jezikom i, makar je sve vrijeme u zavisnosti od nekog određenog geopolitičkog konteksta, mijenjalo zajednički teritorijalni okvir, to sve se dešavalo oko početne geografske lokacije uz rijeku Bosnu. Bosanske identitetne zemaljske, političke, vjerske i kulturne pa dijelom i ekonomske oznake za dakle temeljna područja društvenog života još su u srednjem vijeku čvrsto i za naredna pokoljenja odredile bosanski etnos. Valja istaći nespornu ocjenu da je do negdje početka 15. stoljeća bosanstvo doživljavalo svoje zlatno doba. Naredna stoljeća donosila su identitetno diskontinuitetne društvene promjene, dok tek poslije Drugog svjetskog rata Bosna i Hercegovina opet dobija zalet za vlastiti razvojni put. Od proljeća 1992. godine, po internacionalno važećem kriteriju uti possidetis iuris na osnovu utvrđenih ranijih republičkih granica unutar savezne jugoslovenske države, priznata je u tim državnoteritorijalnim granicama nove države kao Republika Bosna i Hercegovina.

3. Ali, u historijskom trenutku 1991-1992, ujedno i istovremeno, bosanskohercegovačko društvo našlo se bitno nejedinstvenim u pogledu vlastitog geopolitičkog položaja i svoje budućnosti. Početkom 1990-ih godina 20. stoljeća, za razliku od društvene situacije u dvije dotadašnje federativne republike, Slovenije i Hrvatske, ljudi, stanovništvo SR Bosne i Hercegovine, društvo kao cjelina ove republike bili su u najvećoj mjeri potpuno nespremni već na sam raspad zajedničke jugoslavenske države, a kamoli na ratna zbivanja koja su uslijedila.

U europskom kontekstu s kraja 20. stoljeća i sve do tekućeg historijskog trenutka BiH je sigurno najeklatantniji primjer čak predvidivog sumraka demokratizacije

4. Tek prije pola stoljeća, sa dovršetkom institucionalne legalizacije sve tri dominantne etničke grupacije, ovo društvo je svoj dotadašnji višeetnički razvoj unaprijedilo i u formalno-pravnom pogledu, kada višeetnička struktura populacije BiH poprimi sve poznate značajke višenarodnosno profilirane društvene zajednice. Moguće je zaključiti da se transformacija iz još srazmjerno amorfne društvene kategorije etnosa u jasnu društvenu kategoriju narodnosti konkretno izdogađala kada i nakon što je neetničko ime za u BiH čak kvantitativno najveću pojedinačnu etničku zajednicu “dorađeno”. Ipak, i pored toga što ni novo imenovanje nije bilo uvjerljivo i nije predstavljalo izvorno etničko nominalno rješenje za ovu konkretnu društvenu zajednicu, ta je promjena bitno utjecala na njenu skorašnju opet novu kolektivnu autonominaciju koja je danas već skoro dvije decenije kontekstualno izrazito adekvatna. I u polju običaja narodnosnog imenovanja jeste primjerljiva u također širem međunarodnom okruženju. Ovdje uvjetno ostavljam po strani problem društvenog utjecaja koji je nominacija Bošnjak/Bošnjakinja imala na ostale etničke zajednice u BiH.

5. Pomenuti “istočnoevropski” procesi društvene demokratizacije razvijali su se i po pojedinim republičkim prostorima različito, a svugdje već godinama pod utjecajem agresivnog autoritarnog centralizma najveće federativne republike. U BiH je bila ključna različitost tog razvoja činjenična posljedica političke zloupotrebe jedne za ovu zemlju izrazito specifične društvene realnosti, naime već stoljećima višeetnički strukturirane BH populacije. Ni etničnost ni višeetničnost stanovništva neke društvene zajednice same po sebi nisu problem. Problem postaje, postaju ako kolektivna i svakako povijesno temeljna i bitna kulturno-religijska strukturna društveno grupna osobina etničnosti bilo koje pojedine etnične komponente u društvenoj zajednici, koja je višeetnička, prerasta svoja vlastita “društveno-prirodna” ograničenja te počinje da se tendenciozno i sistematski razvija protivno smislu prvobitnog humanističkog etno-poslanstva koje je kulturološke prirode.

PROCESI DEMOKRATIZACIJE

6. Kroz historiju ljudskog društva takav problematičan razvoj po pravilu događa se u smjeru ostvarivanja nečijeg grupno osviješćenog političkog interesa sa ciljem razdijeljenosti i podijeljenosti stanovništva u određenoj postojećoj geopolitičkoj društvenoj zajednici. Procesi raspadanja SFRJ, uzrokovani brojnim političko-ekonomsko-kulturnim okolnostima, bili su sjajna društvena situacija koju koriste politički zainteresirani grupni subjekti iz geopolitičkog BH susjedstva i oni u samoj BiH za pokušaj ponovne diobe stanovništva kroz navodno upitnu samostalnost ove zemlje kao države zbog njene višeetničnosti u novim geopolitičkim uvjetima. Time pomenute snage kreću u akciju kroz već provjereno djelovanje matrice divide et impera i uz direktne težnje po geopolitičkim teritorijalnim promjenama. Političke aktivnosti uskoro prerastu u ratne.

7. Već decenijama poznati, a i najnoviji (2022) politički dokumenti svjedoče da Europa i SAD, kao prije 30-ak godina na političkoj sceni za tadašnju Jugoslaviju glavni spoljni igrači, iz više razloga nisu bile naklonjene raspadu Jugoslavije, ali su činjenični povijesni slom SFRJ i na tom tlu novonastale države relativno veoma brzo i sinhrono priznale europske države, malo zatim SAD, da bi bile u maju 1992. u OUN primljene Slovenija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina. Dok su bile prvopomenutima državna samostalnost i neovisnost, i po cijenu oružane borbe, njihov temeljni interes i glavni cilj, to nije bio slučaj kad je u pitanju Republika Bosna i Hercegovina. Za bolje poznavaoce prilika u BiH tamošnji mainstream procesi demokratizacije odmah su započeli razvojnim stranputicama dosta očekivano, makar se uglavnom nije vjerovalo u realne mogućnosti krajnje negativnih posljedica. Manje upućenima razvoj društvenih zbivanja izgledao je paradoksalno, pošto u savremenoj europskoj historiji građani uobičajeno podupiru državu u kojoj žive.

Početkom jeseni na izborima za novu zakonodavno-izvršnu vlast u državi građani kao birači trebali bi konačno osvijestiti nuždu razumijevanja smisla izvorne demokratije

8. Naime, u BiH procesi demokratizacije sadržajno dominantno su se izrazili i spojili sa etnonacionalističkim težnjama, tačnije, ti procesi su ih gotovo prouzrokovali, podstakli, ohrabrili pa se razvoj tog društva u cjelini, besprizivno i fatalno, opet okrenuo ka već poznatim povijesnim retrogradnim društvenim kalupima. Demokratizacija društva po bosanskohercegovačkom modelu od kraja 80-ih do izbijanja oružanih sukoba u proljeće 1992. godine, njihovo gotovo četverogodišnje trajanje s uključenim internacionalno oficijelno presuđenim povijesnim zločinom genocida i, nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma, naredno trodecenijsko političko događanje u bosanskohercegovačkoj društvenoj realnosti te zemlje, definira demokratiju kao sadržajni antipod, kao temeljnu suprotnost njenog izvornog značenja i smisla.

9. U globalnom svijetu našle bi se slične političke situacije, a u europskom kontekstu s kraja 20. stoljeća i sve do tekućeg historijskog trenutka BiH je sigurno najeklatantniji primjer čak predvidivog sumraka demokratizacije jedne državno-društvene zajednice. Naime, u europskim relacijama bitna diferencijalna društvena osobina bosanskohercegovačkog društvenog konteksta ogleda se ne samo u jednoj ustaljenoj već i žilavoj, ponegdje neprobojnoj, izrazito posebnoj društveno etnoreligijskoj strukturi domaće populacije. Ljudima pojedinačno, individualnim protagonistima BH društva kao cjeline, građanima je u procesima demokratizacije uspješno nametnuta takva nova politička situacija u kojoj navodnu pripadnost svakoj od “zamišljene” tri etnoreligijske grupe valjda treba da smatraju i osjećaju kao glavno kolektivno sidro svoje individualne životne sigurnosti. Kroz sve tri zadnje decenije u relativno najvećoj količini građani iskazuju svoju vjernost i odanost političkoj eliti/političkim elitama sa predznakom njihovog etničkog, etničko-religijskog identiteta ili, u slučaju Muslimana/Bošnjaka, političkoj eliti koja se osniva praktično istovremeno kad i hrvatska, odnosno srpska politička stranka, a biva u realnom društvenom životu, makar bez formalnog etničkog predznaka, shvaćena i prihvaćena kao vodilja brige koja je namijenjena kolektivnim interesima ove narodnosne zajednice. Sve tri ove političke stranke u svoje ime ugrađuju i formalnu demokratsku dimenziju. U izrazito defanzivnoj manjini je, isto tako još od samog uvođenja političkog pluralizma spočetka 90-ih godina, nastavila djelovati i dotadašnja politička elita komunističke stranke, u radikalno novim političkim okolnostima sa promijenjenim nazivom u kome više nema konotativnog traga bivšeg političkog sistema. Vremenom se sve do danas u BiH osnivaju nove i nove političke stranke koje se svrstavaju uz bok bilo trodijelne etnopolitike, bilo tzv. probosanske orijentacije. Makar je potonja i jačala, ipak je stvarnu političku vlast u državi na svim postdejtonskim građanskim izborima odnosila etnopolitička strana.

PUT U EU

10. Kroz većinu historijskog vremena etničke zajednice u BiH u vlastitoj kolektivnoj egzistenciji nisu izazivale presudne političke napetosti. Same su prosto već navikle na međusobne unutardruštvene različitosti, njima relativno složno upravljale, te se s njima spontano saživjele. Ali, da, bilo je i drugačijih historijskih razdoblja. Sigurno, takav do tada najveći drugačiji ekstremni društveni konflikt, u vidu međusobnih etničkih oružanih četverogodišnjih ratnih dešavanja, dogodio se u Drugom svjetskom ratu (1941-1945), ali pošto ta relativno svježa historijska lekcija nije bila dovoljna, izbio je još i nedavni novi rat (1992-1995), za jedne uzrokovan zbog unutrašnje-izvanjske agresije na državu BiH, za druge zbog navodnih unitarističkih ambicija koje su egzistencijalno ugrožavale druge dvije konstituentne narodnosne zajednice u BiH.

11. Ova konfliktna i ratna dešavanja ne mogu se razumjeti bez društvenog konteksta koji jeste već kroz skoro dva vijeka presudna podloga stalnim pokušajima i ostvarivanim konkretnim utjecajima imperijalne ideologije i iz neposrednog srodnog etnoreligijskog geopolitičkog manje-više agresivnog susjedskog okruženja. Idejno, političko i ratno teritorijalno svojatanje BiH od dva moćnija susjeda središnja i glavna je društvena nesreća koja je kroz 20. stoljeće pratila Bosnu i Hercegovinu.

12. Kako domaće centrifugalne političke strukture u srazmjerno dugom postdejtonskom periodu i dalje pokušavaju opstati sa ambicijama u cilju očuvanja vlastitih vlastodržačkih društvenih pozicija, to je ovo ljeto 2022. godine pravi i možda još zadnji historijski trenutak za odlučan prelom na političkoj sceni BiH. Početkom jeseni na izborima za novu zakonodavno-izvršnu vlast u državi građani kao birači trebali bi konačno osvijestiti nuždu razumijevanja smisla izvorne demokratije. Demokratija koju poznaje i živi EU, kamo i BiH geopolitički pripada i kojoj njeno stanovništvo većinski stremi, ta demokratija nema nikakvu etničku konotaciju. Prevara na kojoju su nasjeli građani BiH kada su od prije 30-ak godina krenuli za demokratski deklariranim etničkim liderima, valjda je opravdano očekivati da je danas potpuno razobličena. Definitivna potvrda ili negacija ove spoznaje, čiji je trend usvajanja unutar bosanskohercegovačke populacije ipak i u vidljivom porastu, očekuje se početkom jeseni 2022.

13. “Zdravi” demokratski dio bosanskohercegovačke javnosti, zadnjim ratom izbjegli, te zbog slabih ekonomskih uslova i općeg postdejtonskog društvenog beznađa kasnije iseljavani bosanskohercegovački građani širom Europe i svijeta, koji su bliže i upoznali i sami dijele demokratska iskustva u novim sredinama, već predstavljaju značajnu garanciju za nužni društveni i politički prelom u BiH. U ljeto 2022. trenutno stanje nejakih bosanskohercegovačkih institucija kao i povodljivih i premalo inventivnih javnih medija te ostalih domaćih društveno utjecajnih činilaca ne upućuju na nužno adekvatno organizaciono opunomoćenje bosanskohercegovačke dijaspore koja je već pokazala veliku zainteresiranost za korjenite društvene promjene. To bi htjela konkretno dokazati na predstojećim parlamentarnim izborima. Veoma brojna bosanskohercegovačka dijaspora sva tri dominantna etnosa i građana drugih etnoprofila mogla bi odigrati najesen odlučujuću ulogu.

14. U kontekstu agresije i rata u Ukrajini 2022. godine Bosni i Hercegovini ponuđen je brži put u Europsku uniju koja, i pored svih vlastitih internih nesuglasica, priželjkuje što veće europsko jedinstvo jer su u pitanju i sigurnosni razlozi same EU. U junu Slovenija kao članica EU predložila je za državu BiH čak bezuslovni kandidatski status za članstvo u EU, ali je neposredno odgovorila Njemačka da taj put za BiH treba da bude uslovljen rezultatima bosanskohercegovačkih jesenjih parlamentarnih izbora, kakvo stanovište dijeli i većina ostalih članica EU.

15. I neka je na kraju ovog Poziva Bosancima i Hercegovcima! dozvoljeno o tome i gledište ove autorice. Kao dugogodišnji i budni društveni istraživač prilika u BiH i oko nje dijelim mnijenje i također uvjerenje da je za budućnost BiH i njene građane najvažnije da dosadašnju vladajuću etnopolitiku u BiH zamijeni vladavina demokratije i europskih društvenih vrijednosti. Među te vrijednosti svakako spada i puna narodnosna ravnopravnost svih bosanskohercegovačkih građana koja treba i može biti osigurana demokratskim standardima EU. Uz individualnu narodnosnu ravnopravnost instrumentima Europske unije bit će omogućena i kolektivna narodnosna ravnopravnost triju povijesnih konstituentnih narodnosnih zajednica kao i narodnosnomanjinske sfere građana, odnosno boljitak cjelokupne bosanskohercegovačke nacije.

PRELOM

Da, prelom! Za budućnost Bosne i Hercegovine značajniji su uređenje i konsolidacija domaćih društvenih prilika nego što su najave i moguća obećanja europske perspektive razvoja državi. Treba shvatiti građanima BiH da se radi o paralelnim i uzajamnim društvenim procesima. Već pominjani oktobarski parlamentarni izbori sa kojima je moguć prelom sa dosadašnjim nedemokratskim razvojem bit će test osposobljenosti građana države Bosne i Hercegovine za put ili u Europsku uniju ili za njihovo daljnje tavorenje na krajnjoj društvenoj periferiji europskog kontinenta. Sveopći društveni napredak ili ne tek stagnacija, već nazadovanje su putokazi o kojima neposredno uskoro odlučujete samo i sami, Bosanci i Hercegovci.

Preuzeto sa: Oslobođenje – Poziv Bosancima i Hercegovcima! (oslobodjenje.ba)