Poziv na prihvatanje Nacrta Memoranduma civilnom društvu i državotvornim političkim akterima

DEMOKRATSKOJ JAVNOSTI I SABORU REPUBLIKE HRVATSKE POVODOM DEKLARACIJE HRVATSKOG SABORA O POLOŽAJU HRVATSKOG NARODA U BOSNI I HERCEGOVINI

MEMORANDUM O RAZUMIJEVANJU

GRAĐANSKE JAVNOSTI I DRŽAVOTVORNE POLITIČKE VOLJE BOSNE I HERCEGOVINE

Nacrt

Potvrđujemo da su vitalni interesi Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske razvoj dobrosusjedskih odnosa utemeljenih na međusobnom uvažavanju, otvorenom i konstruktivnom dijalogu, te reciprocitetu, i punom priznanju suvereniteta, teritorijalnog integriteta i političke neovisnosti, internacionalnom i pravnom subjektivitetu naših država, kao i trajne, historijske upućenosti naših građana i naroda na iskrenu saradnju u svim oblastima društva i države;

Odbijamo da se politička volja iskazana na referendumu 29. 2. i 1. 3. 1992. godine, kada se 63,5% građana izjasnilo „za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive“, mijenja prema odbačenom prijedlogu HDZ BiH od 9. 2. 1992. godine iz tzv. Livanjskog pitanja „Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državnu zajednicu konstitutivnih i suverenih naroda hrvatskog, muslimanskog i srpskog u njihovim nacionalnim područjima (kantonima)?“ što je očito supstancijalni pristup i aktuelne Deklaracije Hrvatskog sabora i trajna platforma etnoteritorijalne podjele BiH na bazi sporazuma Tuđman-Milošević iz Karađorđeva i Boban-Karadžić iz Graza o razmjeni teritorija u BiH i „humanom preseljenju“ stanovništva, te time državne i društvene destrukcije BiH. Odbili smo u prošlosti, a i danas snažno odbacujemo pritiske da se stvaranjem Trećeg, hrvatskog entiteta, stvara Drugi, bošnjački entitet, koji bi u konačnici rezultirao nestankom države BiH i Bošnjaka na Balkanu.

Potvrđujemo da zauzimanje za mir, stabilnost i napredak jugoistoka Evrope imaju interes sve uključene države, odnosno i Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska, kao i odgovornost i obavezu brinuti o regionalnoj sigurnosti i stabilnosti;

Odbijamo da Republika Hrvatska kao potpisnica Općeg mirovnog sporazuma kojim se obavezala na puno poštovanje suvereniteta, integriteta i političkog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, dakle i kao uključena strana u ratna zbivanja u BiH, crpi bilo kakva paternalistička prava prema BiH i reafirmaciji ratnih ciljeva tzv. HRHB. Također odbacujemo bilo kakva prava Republike Hrvatske na supremaciju Ustava i zakona Republike Hrvatske nad Ustavom i zakonima BiH kao „pravnog“ i političkog oslonca za miješanje u unutrašnje uređenje i gradnju demokratskog poretka u BiH; kao i da se konstituentni hrvatski narod u BiH tretira kao dio hrvatske nacionalne države, kao građane Republike Hrvatske; te da se zakonima RH uspostavljaju i djeluju naddržavne institucije poput Ureda za Hrvate izvan RH, kojim se jedan od konstituentnih naroda BiH stavlja u položaj dijaspore i nacionalne manjine, ili kao pridošlice u svojoj vjekovnoj domovini BiH. Upornom proizvodnjom ugroženosti bosankohercegovačkih Hrvata prikriva se odgovor na pitanje političke odgovornosti za katostrofalnu politiku „humanog preseljenja“, „etnički čistih prostora“ čiji je rezultat smanjenje broja hrvatske populacije za više od polovine predratnog broja, i stalnom tendencijom daljeg smanjenja. Sve to i dalje generira i podijeljenu državotvornu lojalnost tog dijela autentičnih građana BiH, koje praksom dvojnog političkog i institucionalnog državljanstva ima teške posljedice za unutrašnji mir, stabilnost, za obnovu i gradnju povjerenja između ljudi i naroda, za euroatlantske integracije i demokratski razvoj, za pravedno rješavanje granica, imovine, opravdanih interesa BiH o pravu mora, korištenja prirodnih resursa, gradnje transportne infrastrukture. Poticanje sistemske diskriminacije u obrazovanju i civilizacijski neprimjerenog aparthejda „dvije škole pod istim krovom“, jeste dodatni povod njihovog daljeg i štetnog iseljavanja za društveno, kulturno, ekonomsko i političko biće BiH.

Potvrđujemo načelo institucionalne i stvarne jednakopravnosti pripadnika konstituentnih naroda uz puno uvažavanje prava i sloboda svih državljana BiH i da se europske vrijednosti u cjelosti ugrade u njen pravni sustav. Opći okvirni sporazum za mir u BiH, niti jedan od njegovih 11 aneksa, ne uspostavljaju načelo višeg nivoa političkih ili ljudskih prava, individualnih ili kolektivnih, bilo kojeg od konstituentnih naroda u odnosu na one koji se izjašnjavaju kao Ostali ili kao građani Bosne i Hercegovine.

Odbijamo da se demokratski i izborni poredak BiH tretira kao bilo kakav poseban slučaj izvan evropske pravne stečevine, da se ozakoni većinski etnički izborni legitimitet u BiH naspram principa legitimiteta parlamentarne većine u formiranju vlasti, da se ozakoni etnoteritorijalni unitarizam i separatizam naspram funkcionalne države i nametne u savremenom svijetu odbačeni model konsocijacijske segregacije koji bi u konačnici trajno uspostavio paralelizam vlasti razjedinjenog i segregiranog društva, urušenu državu. Podvala je BiH nuditi koncept segregiranog društva koje nije postojalo u prošlosti, nije uspjelo ni u ratu uprkos tadašnjem i sadašnjem proizvođenju etničkih neprijateljstava. Racionalizacija vlasti da, refederalizacija države i treći unitarni entitet, svakako ne. Ustavom BiH Evropska konvencija o ljudskim pravima se direktno primjenjuje i iznad je svakog zakona i prava u BiH.

Potvrđujemo potrebu sagledavanja položaja hrvatskog naroda u BiH.

Odbijamo da se položaj hrvatskog naroda u BiH sagledava separatno izvan uporedivog položaja druga dva naroda, nacionalnih manjina i građana BiH.

Ne postoji institucionalna ugroženost niti jednog, pa ni hrvatskog naroda u BiH. Naprotiv, mimo segregacijskog pravila za koje se zalažu tvorci Deklaracije, u BiH ne postoji proporcionalna zastupljenost u institucijama vlasti na svim razinama, već se koristi paritetni model koji poništava modele proporcionalne zastupljenosti i na koje ne utiče hrvatska malobrojnost. Domovi naroda kao i klubovi na kantonalnoj razini vlasti sastavljeni su paritetno, a u njima se odlučuje konsenzusom, bez mogućnosti preglasavanja. U Predsjedništvu države, Federacije BiH, Vijeću ministara BiH takođe, kao nigdje u Evropi. Vlada FBiH ima proporcionalan broj ministara iz sva tri naroda i mehanizme koji mogu zaustaviti svaku odluku koja se proglasi vitalnim interesom. Pariteti su i u pravosudnim organima vlasti, sigurnosnim, finansijskim, poreznim i drugim agencijama. Međutim, odvajanje državnih i političkih institucija na etničkoj osnovi u oblandi legitimnog predstavljanja ne samo što je u suprotnosti sa temeljnim europskim vijednostima i izbornim standardima, već bi nametanje samo unutrašnje etnoteritorijalne demokratizacije bio kraj svake države i demokratskog društva, pa i BiH.

Zbog tinjajuće i otvorene koalicije etničkih politika koje su po svojoj suštini izraz velikodržavnih politika susjednih država protiv BiH, ne upire se prstom u Deklaraciji na položaj Hrvata u RS, niti na ekskluzivni položaj etničkih Srba zbog postojanja entitetskog glasanja u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.

Potvrđujemo volju da se od neovisnog stručnog tijela sagleda stvarni položaj hrvatskog naroda u BiH proporcionalno broju iz posljednjeg popisa stanovništva i taj položaj mjeri svim relevantnim parametrima učešća u institucijama svih nivoa vlasti, te ukupnoj zaposlenosti u institucijama i realnom sektoru, kulturi i obrazovanju, diplomaciji i sigurnosnim službama, te drugim statistički relevantnim i uporedivim parametrima, uključujuči i onih unutar i van zamišljenih granica trećeg entiteta.

Odbacujemo u dijelu i cjelini sve naputke i navode iz Deklaracije koji se odnose na izborno zakonodavstvo BiH i rezultate posljednjih izbora kao grubo miješanje u poslove koji po svojoj biti pripadaju u unutrašnju nadležnost država i koji su suprotni Povelji i deklaracijama Ujedinjenih nacija te jednostrano tumačenje konstituentnosti naroda i građana u BiH u nametnutoj totalitarnoj, nedemokratskoj interpretaciji tzv. „konstitutivnosti“ (vidjeti jedini oficijelni izvornik Mirovnog sporazuma iz Dejtona, anex IV). Odbijamo da se ne valorizira uloga onih Hrvata koji su i u ratu i u miru bili dosljedni iskazanoj volji na Referendumu o nezavisnosti BiH iz 1992. Godine.

Tražimo da Hrvatski Sabor prihvati presude Internacionalnog krivičnoga tribunala za bivšu Jugoslaviju, a posebno izreke o internacionalnom oružanom sukobu na državnom području Bosne i Hercegovine i utvrđenom udruženom zločinačkom poduhvatu, među ostalima, državnih i vojnih čelnika Republike Hrvatske, te utvrdi mjere i postupke na otklanjanju političkih i pravnih posljedica nastalih zločinačkim djelima etnoteritorijalne podjele i nasilnog grupisanja i raseljavanja stanovništva, te doprinese obnovi građanskog društva, pomirenja i povjerenja, razvoja demokratskih institucija i standarda iz evropske pravne stečevine u Bosni i Hercegovini.
Definitivno, hrvatska politička javnost mora znati da državotvorni bosanski politički narod nije stvar daleke prošlosti, već genocidom, međudržavnim oružanim sukobom i udruženim zločinačkim poduhvatom učvršćen i državotvorno politički osvješten narod, da je najvećim dijelom politički emancipiran od pozicije etnoreligijske skupine, uvjeren u pripadanje vrijednostima evropske i demokratske civilizacije. Izrazi takve državotvorne svijesti su dijelom iskazani i kroz rezultate posljednjih izbora na kojima je izabran Željko Komšić, za člana Predsjedništva BiH iz hrvatskog naroda, kao i brojni drugi kandidati sa kandidacijskih lista koje nisu isključivo monoetnički određene.
I konačno, odbacujemo ničim utemeljenu aroganciju onih aktera na političkoj, znanstvenoj, propagandnoj i medijskoj sceni Republike Hrvatske, i posebno njihov nekorektan i uvredljiv odnos prema starom historijskom i autentičnom bosanskom državnom i društvenom biću. Historijsko klatno je na strani onih, u obje države, koji će graditi povjerenje i međusobno razumijevanje, a protiv onih koji će proizvoditi i poticati mržnju i sukobljavanje.
Pozivamo na prijateljski dijalog civilno društvo i političke aktere Republike Hrvatske o svim otvorenim pitanjima, jer je to naša najveća i obostrana ljudska i civilizacijska prednost.

OPERATIVNI PLAN OKO „MEMORANDUMA O RAZUMIJEVANJU“

Kome se upućuje:

Demokratskoj javnosti Hrvatske
Hrvatskom Saboru
Političkim akterima u svijetu – insitucijama i pojedincima, prevedeni tekst

Ko ga upućuje:

Građanska javnost BiH (NVO i sve institucije civilnog društva BiH koje ga prihvate). Inicijatori: HNV BiH, Krug 99, Mostarski Krug, Preporod, SGV-PR, VKBI, ULG Mostar
Predstavnici državotvorne političke volje (Ko su oni? Od većine institucija zakonodavne i izvršne vlasti ne možemo očekivati da ga prihvate, ali bi se moglo tražiti i očekivati da ga prihvate zastupnici koji ga trebaju potpisati u ličnom kapacitetu, od nivoa kantona, entiteta do države, čime daju legalitet obraćanja Saboru RH, ali još više institucijama UN, EU, i drugima, posebno zemljama PIC-a)

Faze rada:

Faza: definisanje dokumenta u radnoj verziji do nedjelje 20. 1. 2019., i nakon rasprave jednog broja NVO, što je obavljeno, uputiti u formi Nacrta na prihvatanje drugim NVO i političkim subjektima. Nakon takve javne rasprave, primjedbi i sugestija, Memorandum o razumijevanju će postati Prijedlog.
Faza: Pored javnog poziva sa prve rasprave kojom se pozivaju sve organizacije civilnog društva, zastupnici političkih stranaka u kantonalnim, entitetskim i državnim skupštinama, treba obaviti i pojedinačne razgovore sa drugim NVO i političkim partijama.
Faza: nakon procjene odziva treba održati veći politički skup. U slučaju da se ne odazovu političke partije i njihovi zastupnici, najkasnije u roku od mjesec dana treba održati skup u kapacitetu koji bude obezbijeđen. Ovo je državotvorno pitanje i teško je očekivati da se neke stranke ne odazovu. Neovisno o tome, već je obezbijeđen legitimitet aktera građanskog društva. Javna prezentacija počinje od nedjelje i traje do izrade konačnog teksta Memoranduma o razumijevanju, najviše u roku od jednog mjeseca.