Poziv institucijama da ne dozvole imenovanje mađarskog generala za komandanta EUFOR-a

Sada je jasno najvećem dijelu cjelokupne javnosti da namjera urušavanja države Bosne i Hercegovine ulazi u posljednju ofanzivnu fazu dijela diplomatskih, političkih, regionalnih i internacionalnih aktera. Ali, podjednako tome, raste odlučnost i jasnije profiliranje građanske političke volje i svijesti o potrebi aktivnog otpora. Nužnost savezništva državotvornih političkih subjekata na platformi očuvanja demokratske države Bosne i Hercegovine postaje sve izvjesnije. Rubni dijelovi domovine imaju generacijska iskustva i neupitni senzibilitet za blagovremeno predupređenje opasnih izazova pred kojima stoje njihovi krajevi ali i sama država Bosna i Hercegovina. Uz sve konstrukcije defetizma i ciljana političko-propagandna djelovanja protiv Bosne i Hercegovine BiH, istovremeno raste i jača državotvorna samosvijest i odlučnost. Historijski tok će neminovno odbaciti, ili staviti na drugu stranu, sve one koji ostanu van tog procesa izgradnje državotvorne bosanske nacionalne samosvijesti.

Sigurnosno pitanje predstavlja najvažnije političko pitanje u Bosni i Hercegovini. Minimiziranje takvog stava u sadašnjim okolnostima i prebacivanje naglaska na ekonomiju ili neka druga pitanja jeste obična politička demagogija neodgovornih pred opasnostima koje jačaju ili vrše manipulativno zbunjivanje javnosti koje dolazi od onih zlonamjernih. Politička patologija Zorana Milanovića i Milorada Dodika, sljedbenika i vidnih zaštitnika presuđenih udruženih zločinačkih poduhvata protiv Bosne i Hercegovine, razvidna je svakom čovjeku koji drži do morala i odgovornosti za državu i društveni napredak. Njihova otvorena glorifikacija i osobna identifikacija sa Karadžićem i Mladićem, kao i sa drugom UZP služinčadi koji su vršili zločine protiv ljudi i ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, jasan su dokaz tome. Tačno je da će ta patogena kamarila biti osuđena na historijski poraz, ali je i podjednako istinita činjenica da zavodljivi govor neofašizma i danas plijeni najniže strasti masa i producira moć bešćutnih, neosjetljivih na smrt i stradanja nevinih. Konačno, treba odbaciti iluzije da će stare ekspanzionističke i sadašnje ogoljene teritorijalne pretenzije Srbije i Hrvatske prema Bosni i Hercegovini biti zaustavljene pukim nagodbama ili „slatkim“ kompromisima na uštrb prava na slobodan razvoj države po uzoru na sve demokratske i prosperitetne nacije u svijetu. Politički sistem zasnovan na liberalnom demokratskom principu „jedan čovjek, jedan glas“ nije islamistička podvala, već provjereni zapadno-demokratski standard i nesporno pravo na ravnopravnost i političku jednakost svakog čovjeka. Hegemonijske retoričke oblande i politički projekti kojima je cilj očuvanje etničke dominacije i ukidanje prava bosanskoj naciji kao zajednici svih njenih građana, bez obzira na etničke/narodne, vjerske, teritorijalne i druge višeslojne identitete, moraju biti razobličene i trenutno odbačene u ime mira i sigurnosti u ovom dijelu svijeta.

Treba jasno ukazati da neliberalni i autokratski režimi u regiji i širem okruženju imaju svoje pandane i saveznike na Balkanu i Bosni i Hercegovini. Njihova opsesija projektom novog svjetskog poretka, zasnovanom na etnonacionalizmu i autokratiji, opasnost su za mir u svijetu, a posebno u Bosni i Hercegovini kroz otvorenu podršku akterima urušavanja postojećeg ustavnog poretka i trajne podjele zemlje.

Ohrabrenje koje mađarski premijer Viktor Orban daje Miloradu Dodiku u njegovoj separatističkoj namjeri, kao i ministar inostranih poslova Peter Sijarto pritiskom na pravosudni sistem Bosne i Hercegovine, te podrška Draganu Čoviću, kako bi se Izborni zakon BiH izmijenio na “kršćanskim osnovama“ sa očuvanjem diskriminacije koja proizlazi iz etničkog koncepta, dovoljan su razlog za adekvatno reagovanje nadležnih institucija Bosne i Hercegovine. Konkretno, i Ministarstvo vanjskih poslova i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine imaju jasan politički osnov da od nadležnih institucija Evropske unije traže sprečavanje imenovanja mađarskog generala Lasla Štica za novog komandanta misije EUFOR-a u BiH. Iskustvo sa snagama razdvajanja „sukobljenih strana“ kojim se u proteklom ratu stvarale granice podjele Bosne i Hercegovine, dovoljan su osnov za adekvatan oprez i pravovremeno djelovanje. Podrška mađarskih najviših zvaničnika separatističkim intencijama Milorada Dodika, pa čak i njegova zaštita od mogućih i poželjnih sankcija Evropske unije, kao i najnovije informacije o utjecaju i zakulisnom angažmanu Mađarske u formiranju vlasti u Bosni i Hercegovini na etničkim osnovama, sasvim su dovoljan pokazatelj da ni u kojoj varijanti ne treba dozvoliti imenovanje mađarskih generala za komandanta misije EUFOR/Althea u Bosni i Hercegovini jer bi to moglo biti izuzetno opasno po državu Bosnu i Hercegovinu.