Srbi su ubijali Bošnjake. Napadali su ih nenaoružane, mirne i iznenađene po selima i gradovima istočne Bosne u proleće 1992. godine. Srbi iz zapadne Srbije su odlazili da pljačkaju spaljene i napuštene bosnjačke kuće, krali su njihove stvari i imovinu, prenosili ih preko Drine i preprodavali po Srbiji. Srbi su organizovali masovna sistematska silovanja bosnjačkih žena i devojčica, Srbi su klali, streljali, spaljivali žive ljude, bacali ih pod mostove i u jezera. Autor ovoga teksta se više ne kupa u jezeru Perućac, jer mu se čini da će uznemiriti seni stotina onih kojima je tu mesto pokoja. Srbi su crkvu u selu Kravica pretvorili u koncentracioni logor za svoje komšije. Mnogi se još uvek sećaju treska dinamita kojima su rušene muslimanske bogomolje i krvožednih popova koji su huškali na zločine. Ljudi sa obe strane Drine dobro pamte svakakvu bagru i ljudski talog, skupljen s koca i konopca, koji je prolećnih dana 1992, žario i palio po selima i gradovima Istočne Bosne. Minobacači i topovi sa teritorije Srbije rušili su bošnjačka sela po obodima Srebrenice.

Snajperisti i mitraljesci, takođe sa teritorije Srbije, pucali su iz obesti na izgladnele Srebreničane, koji su po cenu života, u zimu 1993, išli da skupljaju ostatke kukuruza po poljima, kako ne bi umrli od gladi u Srebrenici krcatoj izbeglicama. Srpski su vojnici sprečavali unos sanitetskog materijala u Srebrenicu, dok su u pretrpanoj bolnici hirurške intervencije vršene ručnom testerom, a ranjenici umirali od sepse. Srpski vojnici i policajci su streljali zarobljene Bošnjake nakon pada Srebrenice, Srpski vozači su vozli kamione i autobuse, koji su zarobljenike prevozili do mesta egzekucije. Bili su to autobusi iz srbijanskih gradova Šapca, Loznice, Užica, Valjeva… Mnogi Vlaseničani, Milićani… su u julu 95, dok su žene i deca deportovani iz Potočara, izlazili na ulice i zasipali kamenicama i najgorim uvredama konvoje deportovanih, koji su u tom trenutku ostajali bez mnogih članova najuže porodice. Mnogi Srbi su na ovaj ili onaj način učestvovali u genocidu, a gotovo se niko nije usprotivio, pa je razumljivo što se danas mnogi bore sa svojom savešću, bežeći od suočavanja sa sopstvenim nečoveštvom.

Osamnaest  godina traje proces suočavanja ili nesuočavanja Srba sa genocidom.  Za to vreme o Srebrenici je sve rečeno, a ništa nije rečeno. Teško je pričati o genocidu, jer šta god kažeš, znaš da je već rečeno, da zvuči kao fraza, sa druge strane imaš potrebu da kažeš nešto što će ući u uši onih koji su ogromna većina u Srbiji za koje se genocid nije desio, koji ne postoji, za koje Bošnjaci nisu mrtvi, nisu ni živi, jednostavno, ne postoje.

Ipak, ono što se može uočiti, jeste to da kada se podsete na ratne događaje 90-ih ljudi ne ostaju ravnodušni, ili su bar manje ravnodušni u odnosu na neke druge senzacije. Naime, tokom sprovođenja akcije Beograd-Srebrenica, biciklom, sa Ženama u Crnom, organizovali smo ulične akcije u Šapcu i Loznici sa deljenjem flajera u kojima smo ljude podsećali na genocid u Srebrenici. Jedna od upečatljivih situacija, koja se više puta ponavljala, bila je da čovek, nezainteresovano prođe pored nas, ili uzme letak, a kada shvati o čemu se radi, vrati se da nam nešto kaže, najčešće neku uvredu, ili da polemiše sa nama na temu „A šta su oni nama radili ?“ Dakle, ljudi nisu nezainteresovani za temu suočavanja sa ratnom prošlošću, osećaju da je to pitanje, koje se i nas tiče, iako ga i dalje većinski percipiraju na pogrešan način, umesto ljudskog saosećanja i razumevanja ratnih zločina kao užasa, kod ljudi u Srbiji, čini se da dominira još uvek tribalni osećaj poistovećivanja sa „našim“ zločincima. To znači da ako je Srbin počinio zločine, on je „naš“, dužnost nam je da ga štitimo i minimiziramo zlo koje smo proizveli. Ako se pojavi neko ko je nominalno „naš“, a ne želi da bude na plemenskoj liniji, čak radi suprotno od toga, poručujući da zločini nisu učinjeni u naše ime, on postaje objekt mržnje, u očima „pravovernih“, veći čak i od onoga nad kim je izvršen masovni zločin. Biciklisti su imali prilike da osete nesto slicno tokom uličnih akcija, kada su nam ljudi prilazili, često sa pomešanim osećanjima mržnje i zapanjenosti, pitali su nas „ljudi, pobogu, zar vi niste Srbi ?“, gde se u ovakvoj percepciji  pojam „Srbin“ poistovećuje sa desnicom , zaštitom ratnih zločina i krajnjim fašizmom. Naročito se to videlo u Bratuncu, kuda smo prošli, praćeni salvama uvreda, kletvi i najpogrdnijih poruka.

Osamnaest godina nakon genocida, preživeli iz Srebrenice još uvek iščekuju poruku razumevanja građanki i građana Srbije. Nas nekoliko je učestvovalo par puta na Maršu mira i uvek smo bili prihvaćeni kao najrođeniji, samo sa jednim pitanjem, „ima li još neko iz Srbije?“ Ljudi koji su preživeli genocid imaju potrebu da ih mi Srbijanci čujemo, da pokažemo makar delić razumevanja i saosećanja za patnje koje smo im naneli. Zbog toga Žene u crnom u očima ljudi u Bosni i Hercegovini, predstavljaju paradigmu onog dela srbijanskog društva, koje nije pristajalo na zločin. Iz stotinu usta sam čuo u poslednjih deset godina, da se ne može reći da su svi Srbijanci isti, jer postoje Žene u crnom!

Biciklisti koji su vozili turu Beograd-Srebrenica u Potočarima su dočekani aplauzom i ovacijama. Osećaj je bio u isto vreme zbunjujući i veličanstven. Tek tada čovek shvati da radi nešto što ima smisla i što je nekome važno. Ljudi su nam rekli da im jako znači da neko iz Beograda donese poruku saosećanja i solidarnosti u Potočare.

9.7.2014. (16:41)

DODIK NE PRIHVATA KVALIFIKACIJU GENOCIDA, VEĆ VELIKOG ZLOČINA U SREBRENICI

BIJELJINA, 9. jula (FENA) – Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik naveo je danas da se „u Srebrenici desio veliki zločin i da svi pojedinci, Srbi, koji su to činili treba da odgovaraju”, ali ne prihvata kvalifikaciju genocida.  -Pozivam pravosudne institucije da utvrde krivicu i izražavam saučešće porodicama svih žrtava koje su stradale u proteklom ratu, ali nemoguće je prihvatitu kvalifikaciju genocida, samo zato što to misle Bakir Izetbegović ili neki od stranaca koji su požurili da daju tu vrstu kvalifikacije. Prema tome, tu se apsolutno ne možemo saglasiti – ustvrdio je Dodik.On je u izjavi novinarima u Bijeljini ponovio da su Ratko Mladić i Radovan Karadžić ljudi koji su vodili RS i da Srbi i RS „nemaju potrebe da se snebivaju ili da se odriču vodstva koje je dovelo do njenog formiranja”.-Da li su oni prekršili zakone ili nisu, odgovaraće za to, ali ne može odgovarati RS. Da li se Izetbegoviću sviđa ta činjenica ili ne to me uopšte ne zanima – rekao je Dodik, javio je Radio RS.Naveo je da RS ima više potencijala da ode iz BiH, nego što predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović ima resursa da joj to zabrani.- BiH je neodrživa zemlja, a posebno ne može biti održiva na sugestijama Bakira Izetbegovića, koji spašavanje BiH povezuje sa dešavanjima u Srebrenici – tvrdi Dodik.(Fena) zi 10.7.2014. (12:43) DUVNJAK: ZATVORSKA KAZNA ZA NEGIRANJE GENOCIDA I RATNIH ZLOČINA SARAJEVO, 10. jula (FENA) – Nakon trogodišnjeg parlamentarnog postupka, na posljednjoj sjednici Predstavničkog doma Parlamenta FBiH konačno je usvojen Prijedlog dopune Krivičnog zakona FBiH kojim se uvodi zatvorska kazna za negiranje genocida u Srebrenici i svih pravosnažno presuđenih ratnih zločina u našoj zemlji.Predlagač Zakona, potpredsjednik Kluba poslanika SDA u Federalnom parlamentu Jasmin Duvnjak izjavio je tim povodom za Agenciju FENA da se suština dopuna odnosi na Glavu XV Krivičnog zakona /Djela protiv ustavnog poretka/ gdje se u članu 163. uz postojeći stav: Ko javno izaziva ili raspaljuje narodnosnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalima koji žive u Federaciji, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do pet godina, dodaje novi stav: Ko krivično djelo iz prethodnog stava, učini javnim poricanjem ili opravdavanjem genocida, zločina protiv čovječnosti ili počinjenih ratnih zločina utvrđenih pravosnažnom odlukom Međunarodnog suda pravde, Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju ili domaćeg suda, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.- Nadam se da će do konačnog usvajanja ovakvog zakona i na državnom nivou, suočavanje s prošlošću postati civilizacijsko, a ne političko pitanje. Negiranje pravosnažno presuđenog genocida u Srebrenici i svih pravosnažno presuđenih ratnih zločina u cijeloj BiH, nije puko iznošenje mišljenja, to je po meni novi zločin, posebno prema nevinim žrtvama i njihovim porodicama – istaknuo je Duvnjak.Podsjeća da je jednom neko napisao kako je suočavanje s tamnim stranama nacionalne prošlosti najveći stupanj patriotizma, a ne znak nacionalne izdaje.- Zbog toga mislim da je doista nemoguće graditi povjerenje u postjugolavenskim društvima, niti ta društva mogu ići dalje u budućnost, bez suočavanja s prošlošću. To je jedini način da se prošlost ostavi iza nas, da nas ne opterećuje, jer jedino suočavanjem s prošlošću društvo se može otresti te prošlosti kao balasta i nastaviti graditi svoju budućnost – rekao je Duvnjak. Kao što je zabrana negiranja holokausta pomogla Nijemcima da izgrade bolju budućnost, historičar prof.dr. Husnija Kambrović s Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu vjeruje da i ovi zakoni o zabrani negiranja zločina genocida mogu doprinijeti izgradnji bolje budućnosti na Balkanu, čime se stvaraju i preduvjeti za slobodnija naučna istraživanja svih počinjenih zločina u proteklom ratu. Unapređenje krivičnopravnog zakonodavstva pozdravlja i prof.dr. Nezir Pivić s Katedre za krivično pravo Univerziteta u Zenici – Ovo predstavlja zaštitu svih žrtava, da ne dožive sekundarnu viktimizaciju, predstavlja zaštitu od svakog nacionalističkog djelovanja koje širi mržnju i netrpeljivost među narodima. Društvena korist je ogromna i nadam se da će i ostali krivični zakoni u BiH (državni, entitet RS i Brčko Distrikt) uskoro biti obogaćeni ovakvim dopunama KZ – kazao je Pivić. Danas se očekuje potvrda ovog zakona i u Domu naroda Parlamenta FBiH. Zakon stupa na snagu osam dana od dana objavljivanja u Službenim novinama. (Fena)  gk/ff 10.7.2014. (13:01) SALKIĆ: DODIK KRŠI PRAVA BOŠNJAKA BANJA LUKA, 10. jula (FENA) – Milorad Dodik ne može govoriti da Bošnjaci u bh. entitetu RS imaju prava, slobodno žive i organizuju svoje živote bez ikakvog ugrožavanja jer on lično i kao nosilac funkcije predsjednika sve čini da krši ta prava i Bošnjake neprestano svojim izjavama i postupcima vrijeđa i ponižava. Ovo je izjavio potpredsjednik Narodne skupštine RS Ramiz Salkić u reagiranju na izjave predsjednika bh. entiteta RS kako „u RS ni jedan Bošnjak nije ugrožen, nema nasilja, posebno etnički motivisanog, ljudi slobodno žive i organizuju svoje živote bez bilo kakvog ugrožavanja“.- Potpuna je neistina da Bošnjaci danas žive slobodno i organizuju svoje živote kada smo svjedoci višegodišnje borbe roditelja bošnjačke djece za pravo na obrazovanje na maternjem – bosanskom jeziku u Vrbanjcima, Konjević-Polju i drugim mjestima u entitetu RS – navodi Salkić.Podsjeća da, i pored više pokušaja da o tome razgovaraju sa predsjednikom bh. entiteta RS, roditelji bošnjačke djece, čija se prava brutalno krše, nisu uspjeli doći do njega. S druge strane, Dodik je, kazao je, svakodnevno podsticao druge da ne dozvole ustavom i zakonom zagarantovano pravo na uvođenje u škole nacionalne grupe predmeta za bosanski jezik.- Bošnjaci danas žive u bosanskohercegovačkom entitetu RS bez ikakve mogućnosti da dobiju zaposlenje u javnim ustanovama, javnim preduzećima, opštinskim administracijama ili institucijama entiteta RS, iako su mnogi sa svojih radnih mjesta brutalno protjerani početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu – kazao je Salkić, saopćeno je iz kabineta potpredsjednika entitetskog parlamenta. Tome u prilog govore, kako je naveo, porazni statistički podaci prema kojima u Vladi bh. entiteta RS, 15 ministarstava, 25 upravnih organizacija, šest uprava i Generalnom sekretarijatu samo je 134 ili 2,66 posto zaposlenih Bošnjaka od ukupno 5.029 zaposlenih. U svim opštinama u bh. entitetu RS zaposleno je 250 ili 4,7 posto Bošnjaka, od ukupno 5.264 zaposlenih. U osnovnim školama je angažovano tek 534, odnosno 4,57 posto nastavnog i vannastavnog osoblja Bošnjaka od ukupno 11.671 zaposlenih. U srednjoškolskom sistemu obrazovanja je zaposlen 91 Bošnjak, što je 1,8 posto od ukupno 4.969 zaposlenih. Salkić navodi i da je u MUP-u bh. entiteta RS, poslije svih reformskih procesa danas angažovano 402 Bošnjaka, što je tek 5,8 posto od ukupnog broja od 6.853 zaposlenih. -Slično je ili mnogo gore stanje u oblasti zdravstva, elektroenergetkom sektoru, sektoru javnih uslužnih djelatnosti i drugim oblastima. O kakvoj ravnopravnosti i organizaciji života bez bilo kakvog ugrožavanja govorimo kada smo svjedoci brutalnog sprečavanja prava na prijavu na prijeratnu adresu prebivališta koja se mimo ustava i zakona pokušava provesti na terenu?! Najvatreniji zagovornik osporavanja ovog prava Bošnjacima kroz pritiske na Vladu da donosi neustavne odluke, upravo je predsjednik bh. entiteta RS, Milorad Dodik – kazao je Salkić. – Vi kao predsjednik entiteta RS svakodnevno, kroz javne istupe i vama odane medije činite sve da stvorite klimu da Bošnjaci zamrze ovaj prostor i odustanu od svojih prava i svojih imetaka. To bi stvorilo preduslove da ovaj entitet prikažete kao ekskluzivan srpski prostor što on nije bio u prošlosti, nije danas i neće biti u budućnosti – kazao je. Poručio je Miloradu Dodiku da su Bošnjaci uspjeli opstati i preživjeti u vrijeme progona i genocida, tako da će, ako Bog da, preživjeti i ovo vrijeme torture i pritisaka. – Dodik je posljednji u ovom entitetu koji bi trebao da govori o položaju Bošnjaka jer ih svakodnevno ponižava i vrijeđa. Ponižava Bošnjake negiranjem genocida u Srebrenici, a duboko ih vrijeđa veličanjem ratnih zločinaca. Da je Bošnjacima tako lijepo u bh. entitetu RS kao što to Dodik govori, on bi, kao predsjednik, 11. jula bio u Potočarima i poklonio se svim žrtvama genocida u Srebrenici, što je najmanje što može učiniti u cilju stvaranja ambijenta u kome su dostupna jednaka prava za sve – izjavio je Ramiz Salkić. (Fena) ff   11.7.2014. (09:39) WARSI: SVIJET JE IZDAO BIH, VAŽNO JE NAUČITI LEKCIJE SARAJEVO, 11. jula (FENA) – Nikada, baš nikada, ne smijemo zaboraviti šta se desilo u Srebrenici, upravo ovdje u Evropi. Svijet je izdao BiH u času kada joj je trebao, izjavila je u razgovoru za „Dnevni avaz” ministrica u Vladi Velike Britanije baronesa Sayeeda Warsi. Warsi kaže da bi nas ove komemoracije trebale podsjetiti na nečovječnost čovjeka prema čovjeku. One su, također, i prilika da se „osvrnemo na ulogu koju međunarodna zajednica mora imati u sprečavanju ovakvih zločina u budućnosti”.Ova visoka funkcionerka, koja ima i vrlo jak utjecaj u britanskoj Konzervativnoj stranci premijera Davida Camerona, nedavno je boravila u BiH i susrela se s većim brojem domaćih političara. U Londonu je trenutno angažirana u vezi sa sedmicom podsjećanja na genocid u Srebrenici, koju organizira britanska nevladina organizacija „Sjećanje na Srebrenicu“. Baronesa Warsi ističe i da je ponosna što njena vlada ima „ovako aktivnu ulogu u obilježavanju stradanja u Srebrenici”. – Nažalost, javnost malo zna o ovom genocidu. Stoga, naša snažna i kontinuirana podrška organizaciji „Sjećanje na Srebrenicu” pomoći će u nastojanju da svi čujemo lekcije iz Srebrenice. Ali, bitno je da se ove poruke čuju i širom svijeta, kao i da se nauče lekcije. Zbog toga Velika Britanija predvodi u ovim nastojanjima i spremna je sarađivati s našim međunarodnim partnerima kako bi se ovo ostvarilo – naglašava ona. S ponosom navodi i da je, zajedno s ovom organizacijom, 8. jula bila domaćin Dana sjećanja na Srebrenicu u Londonu. Tu su, između ostalog, brojne zvanice mogle čuti svjedočenja žrtava genocida. – Vrlo je bitno da nikada ne zaboravimo ove I užasne događaje i da osiguramo da svijet nauči lekcije iz ovih užasnih događaja. Moramo, također, osigurati da djelujemo kako bismo zaustavili slične tragedije koje se dešavaju na drugim mjestima u svijetu. Međunarodna zajednica mora biti na oprezu. U svijetu u kojem živimo nema mjesta ni za genocide ni za etničko čišćenje. Moramo raditi na tome da im se suprotstavimo i da ih zaustavimo i da ne dozvolimo da se ikada ponove – poručila je Varsi. – Nikada nećemo tolerirati prepravljanje ili manipuliranje historijom, negiranje genocida, ili podrivanje multietničnosti BiH. Ovaj stav dijele i Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni sud pravde, što je potvrđeno brojnim dokazima koje je prikupila Međunarodna komisija za nestale. Oni koji negiraju da se genocide desio, negiraju i patnju i bol izazvane užasnim postupcima tokom ra ta. Do pravde i pomirenja može se doći tek onda kada prihvatimo prošlost i poduzmemo korake kako bismo osigurali da se događaji poput onih u Srebrenici nikada ne ponove – poručila je baronesa Warsi. (Fena) ff 11.7.2014. (15:30) CEAS: POTIČE LI RUSKA FEDERACIJA NEGIRANJE GENOCIDA U SREBRENICI? BEOGRAD, 11. srpnja (FENA) – Centar za euroatlantske studije iz Beograda (CEAS) u svom današnjem priopćenju za javnost postavlja pitanje  potiče li  Ruska Federacija preko veleposlanstva u Srbiji negiranje genocida u Srebrenici, ali i diskreditaciju organizacija civilnog društva koje su inicirale ili podržale zahtjev upućen nadležnim da se 11. srpnja i u Srbiji obilježava kao Dan sjećanja na genocid u Srebrenici. Naime, kako navode iz CEAS-a na siteu internet portala FAKTI (www.fakti.org), u zaglavlju konstantno stoji baner veleposlanstva  RF u Srbiji, objavljen je tekst pod naslovom “Nekoliko upozorenja Istorijskog projekta Srebrenica Vladi Srbije”, s podnaslovom u kome se Vlada RS savjetuje: “Ne slušajte Fond za humanitarno pravo i ostale povodom Srebrenice”. U spomenutom upozorenju Vladi RS se, između ostalog, kaže: “Odbacite neprimjereni zahtjev lažnih ‘nevladinih organizacija’ da 11. srpnja proglasite Danom sjećanja na ‘genocid’ u Srebrenici. Tvrdnja podnosilaca da je i odlukom Međunarodnog suda pravde Srbija obavezna da udovolјi njihovom zahtjevu – također je lišena svakog osnova. … Podnosioci zahtjeva ne predstavljaju ‘civilno društvo’ u Srbiji. Sve te organizacije su dugogodišnje ekspoziture stranih političkih interesa u Srbiji i djeluju zahvaljujući materijalnim sredstvima koja primaju iz stranih izvora… Vlada Srbije treba odlučno da odbaci neprimjereni zahtjev lažnih ‘nevladinih organizacija’ – Centra za kulturnu dekontaminaciju, Fonda za humanitarno pravo, Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, Inicijative mladih za ljudska prava, Komiteta pravnika za ljudska prava i Žena u crnom – da 11. srpnja proglasi Danom sjećanja na genocid u Srebrenici”, ističu iz CEAS-a. Imajući u vidu odluke Međunarodnog suda pravde i Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju kojima je utvrđeno da je u Srebrenici počinjen genocid, kao i izvinjenje predsjednika Republike Srbije Tomislava Nikolića iz travnja 2013. godine, u svezi s odgovornošću Srbije za genocid u Srebrenici, CEAS od Vlade  Republike Srbije, predsjednika Tomislava Nikolića i veleposlanstva Ruske Federacije u Srbiji traži da se jasno odrede prema spomenutom tekstu pod naslovom “Nekoliko upozorenja Istorijskog projekta Srebrenica Vladi Srbije”. CEAS podsjeća kako su sve spomenute organizacije civilnog društva prijavljene kod nadležnih državnih organa, a njihovi financijski izvještaji stoje na siteu Agencije za privredne registre RS. “Ovo, inače, nije slučaj s većinom organizacija koje u Srbiji ne realiziraju programe i  projekte o kojima se detaljno može informirati na siteovima organizacija koje svoje donacije dobivaju iz EU, zemalja članica, zapadnih privatnih i državnih fondacija, s organizacijama koje na netransparentan način promoviraju samo Putinovu agendu”, navode iz CEAS-a. Ta organizacija smatra kako je vrijeme da se političko  rukovodstvo Srbije, ako zaista želi da Srbiju vodi putem EU integracija, jasnije odredi prema stavovima Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, o Srebrenici i o njenim glavnim arhitektima, Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću. “Sadašnja politika koja se ukratko može opisati – i  Dodik i Karadžć i Mladić i Merkel i Putin – ne bi smela da ‘pije vodu’ ni u srpskoj, ni u međunarodnoj javnosti. Dodik je ili legitiman partner ili neko tko je zbog svojih stavova neprihvatljiv za zajedničke kontroverzne akcije poput Andrićgrada”, zaključuju iz CEAS-a Ineče, CEAS od 2009. godine aktivno zagovara inicijativu da se, po preporuci iz Rezolucije Europskog parlamenta 11. srpnja i u Srbiji ubuduće obilježava kao Dan sjećanja na genocid u Srebrenici. (Fena) iš