Pettigrew: Optužnica za neuspjehe OHR-a koji podrivaju državnost i demokratsku budućnost Bosne

prof. dr. David Pettigrew:

Optužnica za neuspjehe OHR-a koji podrivaju državnost i demokratsku budućnost Bosne

Osjećam se primoranim da se pozabavim neuspjehom Ureda visokog predstavnika da postavi temelje za tranzicijsku pravdu u Bosni i Hercegovini (BiH). Takvi temelji za tranzicijsku pravdu zahtijevali bi opredijeljenost da se omoguće spomen obilježja žrtvama, podršku demokratiji i vladavini prava u BiH kroz provedbu odluka Europskog suda za ljudska prava, te procesuiranje negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca, kao i osudu ciljeva Svesrpskog sabora. Međutim, Ured visokog predstavnika nije ništa poduzeo u svemu ovome te je na taj način udovoljio etnonacionalistima i lišio Bosance i Hercegovce svake nade u demokratsku budućnost kao suverene pravne države.

U proljeće 2024. godine, međunarodna zajednica proslavila je usvajanje Rezolucije Generalne skupštine UN-a (UNGA) kojom se 11. juli proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. godine. Iako je postojao zasluženi osjećaj historijskog uspjeha, doista je zabrinjavajuće što još uvijek nema spomenika žrtvama u Domu kulture u Pilici gdje su počinjeni zločini koji su bili dio genocida u Srebrenici. Rupe od metaka na vratima i zidovima u Pilici jasan su podsjetnik na neuspjeh OHR-a da preuzme sveobuhvatnu obavezu da osigura pravo na memorijalizaciju.

Visoki predstavnik ne samo da nije podržao spomen obilježja žrtvama u Pilici, Kalinoviku ili Prijedoru, već nije podržao ni demokratske ustavne reforme. Takve reforme bi ubrzale pristupanje Bosne i Hercegovine EU. Ali došlo je do neobjašnjivog propusta u provođenju presuda Europskog suda za ljudska prava. Još je neobjašnjivija izravna intervencija visokog predstavnika u nastojanju da utječe na presudu Europskog suda za ljudska prava u slučaju Kovačević.

U slučaju Kovačević, Sud je utvrdio da zbog “kombinacije teritorijalnih i etničkih uvjeta” podnositelj žalbe nije mogao glasati za kandidata po svom izboru za Predsjedništvo i Dom naroda BiH. Sud je utvrdio da trenutni izborni sistem u BiH jača “etničke podjele u zemlji i potkopava demokratski sistem”. Slučaj Kovačević tiče se prava glasa kao stupa demokratije.

Prvostepena presuda u slučaju Kovačević bila je u skladu s prethodnim nalazima Suda. U predmetu Sejdić-Finci (2009.), Sud je utvrdio da je isključivanje Roma i jevreja iz kandidovanja na izborima za te funkcije “diskriminatorsko” i predstavlja kršenje Europske konvencije o ljudskim pravima. Sud je obrazložio da se “diskriminacija koja se temelji samo na rasnoj pripadnosti osobe ne može objektivno opravdati u današnjem demokratskom društvu”.

Slično tome, ako se neko ne izjasni kao član jednog od tri konstitutivna naroda, nema pravo da se kandiduje na izborima za navedene pozicije. U predmetu Zornić (2014.), Sud je ocijenio da je takva nepodobnost diskriminatorna i Sud je očekivao da će se postići demokratski dogovor bez “daljnjeg odgađanja”.

S obzirom na dosljednu prirodu ovih presuda Europskog suda za ljudska prava, visoki predstavnik bi trebao koristiti bonske ovlasti za provedbu presuda kako bi unaprijedio najosnovnija ljudskih prava, demokratiju i vladavinu prava u Bosni. Neprovođenje presuda Suda odgađa potrebne demokratske i ustavne reforme, udovoljava etnonacionalističkim interesima i jača etničke podjele koje bi mogle dovesti do budućih sukoba.

Mogućnost ponavljanja sukoba još strašnije prijeti jer OHR nije uspio odlučno odgovoriti na niz etnonacionalističkih provokacija. Mural koji veliča Ratka Mladića i dalje stoji na ulazu u Kalinovik kršeći Krivični zakon BiH. Ostale stalne provokacije uključuju negiranje genocida i prijetnje otcjepljenjem. Zastava Herceg-Bosne, koja je proglašena neustavnom, vijori se kao provokacija na cijelom području tzv. Herceg-Bosne. Memorandum HAZU iz 2022. godine insistira na potrebi osiguranja “ravnopravnosti hrvatskog naroda uspostavom trećeg entiteta”. Ako se postigne, takav treći entitet dodatno bi podijelio i destabilizirao Bosnu.

Nakon usvajanja Rezolucije UN-a o genocidu u Srebrenici, Republika Srpska i Srbija odgovorile su “Deklaracijom Svesrpskog sabora”. Deklaracija predstavlja prijetnju regionalnom miru jer predviđa isključivu etnoteritorijalnost za Srbe, što je analogno planu “Velike Srbije” iz 1990-ih. U Deklaraciji se govori o progonima Srba i predlaže se odgovor kroz kulturološki, ekonomski i politički separatizam. U Deklaraciji se ističe separatistička cjelovitost entiteta Republika Srpska i podržava obilježavanje Dana Republike Srpske 9. januara, koje je ocijenjeno neustavnim. Deklaracija se protivi članstvu u NATO-u, negira genocid u Srebrenici i poziva na još jednu poricateljsku “studiju” o “događajima u Srebrenici 92-95.

Izostanak reakcije od strane visokog predstavnika doveo je do popuštanja etnonacionalistima i njihovim teritorijalnim ciljevima koji su motivirali genocidno nasilje 1990-ih. Zbog konstantnog neuspjeha da se suoči sa separatističkim i teritorijalnim planovima etnonacionalista, čini se da nedjelovanje visokog predstavnika jača etničke podjele i neumitno gura BiH prema onoj vrsti podjele koja je predložena Owen-Stoltenbergovim mirovnim planom iz jula 1993.; plan koji je tada odbio predsjednik Alija Izetbegović. Svaki takav koncept podjele Bosne treba još jednom odbaciti jer jača etnonacionalistički separatizam, prijeteći ponavljanjem zločina iz devedesetih.

Visoki predstavnik mora biti odlučan da provede sveobuhvatni plana memorijalizacije koji uključuje Dom kulture Pilica, Barutni magacin, sportsku dvoranu Partizan i druga mjesta kako bi se osigurala kultura memorijalizacije koja će podići svijest o istini za buduće generacije. Visoki predstavnik mora provesti presude Europskog suda za ljudska prava, spriječiti negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca i više ne udovoljavati etnonacionalistima koji žele ostvariti svoje teritorijalne ciljeve iz 90-ih, a sada se obraćaju Ruskoj Federaciji za podršku. Snage etnonacionalizma prijete ponavljanjem genocida, prijetnjom s kojom se moramo suočiti hrabro i odlučno. Mural Ratka Mladića na ulazu u Kalinovik mora biti uklonjen bez odlaganja. Dan Republike Srpske, koji je potvrđen Deklaracijom Svesrpskog sabora, mora biti zabranjen.

Ovim i drugim inicijativama, visoki predstavnik bi konačno otvorio mogućnost demokratske budućnosti Bosne pod vladavinom prava. Njegova je obaveza da upotrijebi svoj “konačni autoritet u na terenu … kako bi olakšao rješavanje poteškoća donošenjem obavezujućih odluka … “kako bi osigurao provedbu Mirovnog sporazuma u cjelosti … kao i nesmetan rad zajedničkih institucija”.

Ne može postojati opravdanje za kontinuirano nečinjenje OHR-a. Ne može biti kompromisa kada je u pitanju predanost inicijativama tranzicijske pravde zarad demokratske budućnosti pod vladavinom prava za Bosnu i Hercegovinu.

1. decembar 2024. KRUG 99, prof. dr. David Pettigrew, profesor filozofije i studija o holokaustu i genocidu, Državni univerzitet Southern Connecticut, član Upravnog odbora programa studija genocida Univerziteta Yale