Pettigrew: Bonske ovlasti i zakon protiv negiranja genocida i glorificiranja ratnih zločinaca
Bonske ovlasti i zakon protiv negiranja genocida i glorificiranja ratnih zločinaca
Kako se približavamo 25. godišnjici srebreničkog genocida postoji urgentna potreba da se na nekažnjavanje negiranja genocida i glorificiranja ratnih zločinaca u Republici Srpskoj odgovori donošenjem zakona.
Samoproglašena Republika Srpska (9. januar 1992. godine) provodila je zlodjelima plan stvaranja “etnički homogene” teritorije što je kasnije presuđeno kao genocid i drugi ratni zločin. Danas njeni zvaničnici negiraju genocid, provode politiku veličanja ratnih zločinaca i sve to nekažnjeno. Nedavno, kada je Ustavni sud donio odluku da su pokušaji Republike Srpske da prisvoji državno zemljište neustavni, član Predsjedništva, bosanski Srbin, Milorad Dodik, usprotivio se toj odluci i tražio je istjerivanje internacionalnih sudija iz ovog suda bojkotom rada vlade. Pokušao je da državne institucije 60 dana drži kao taoca. Gospodin Dodik je također ponovo aktualizirao svoju prijetnju otcjepljenjem Republike Srpske putem “RS-exit-a”. Na ovaj način je zapravo g. Dodik postavio sebe i Republiku Srpsku iznad svakog prava.
Internacionalna zajednica ne bi trebala više podržavati nekažnjavanje u Republici Srpskoj. U toku genocida je nekažnjavanje Republike Srpske omogućeno odlukom internacionalne zajednice da ratne zločine koji su počinjeni označi kao “etničko čišćenje”, odnosno kao “građanski rat”, a ne kao genocid. Kako navodi Edina Bećirović, to je omogućilo internacionalnoj zajednici da izbjegne provođenje mandata za poduzimanje mjera u skladu s konvencijom o genocidu. Internacionalna zajednica je izbjegla korištenje termina genocid, čak iako je on bio uveden u javni diskurs pokretanjem “Tužbe kojom se pokreće postupak protiv Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) zbog kršenja Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida” pred sudom pravde 20. marta 1993. godine. Nekažnjavanje Republike Srpske pomognuto je time što Internacionalni tribunal za bivšu Jugoslaviju nije presudio da zločini počinjeni u BH općinama predstavljaju genocid. Haški tribunal nije uspio u ovom aspektu, unatoč činjenici da je u presudi Karadžiću utvrđeno da je postojao udruženi zločinački poduhvat s ciljem “da se stanovništvo muslimanske i hrvatske nacionalnosti trajno ukloni s područja BiH na koja su bosanski Srbi polagali pravo.” Ova “područja na koja su bosanski Srbi polagali pravo” će postati entitet danas poznat kao “Republika Srpska”. Nedonošenjem presude za genocid u općinama potaknut je revizionizam, negiranje i nekažnjavanje.
Ohrabren na ovaj način, g. Dodik nastavlja s dehumanizirajućim islamofobičnim govorom mržnje. Međutim, izgleda da je glavna svrha ovog zapaljivog govora mržnje dio šire ideološke strategije kako bi se doveo u pitanje državni suverenitet Bosne i Hercegovine. Dodikovim odbijanjem autoriteta Ustavnog suda i njegovim prijetnjama odcjepljenjem napadnut je državni suverenitet Bosne i Hercegovine. Gospodin Čović se, sa svoje strane, pridružio g. Dodiku u napadu na Ustavni sud. U ovom i drugim aspektima, suverenitet Bosne i Hercegovine je napadnut i od strane takozvane Herceg-Bosne. Ovi napadi se mogu posmatrati kao nastavak etno-nacionalističkih i teritorijalnih ratnih ciljeva Srbije i Hrvatske iz 90-ih godina.
Retorika i djelovanje g. Dodika samo služe poticanju ultranacionalističkih okupljanja poput onih u Srebrenici i Višegradu na pravoslavni Božić. Nadalje, g. Dodik i drugi zvaničnici iz bh entiteta Republike Srpske, i dalje poriču genocid u Srebrenici i druge ratne zločine. Njegova “Komisija za Srebrenicu” nastavlja sa svojim revizionističkim istragama. Značajno je u tom smislu i djelovanje gospodina Grujičića, gradonačelnika Srebrenice, koji poriče genocid i hvali Radovana Karadžića kao narodnog heroja. Takvo poricanje je samo potpirilo “trijumfalizam”, u okviru kojeg se genocid slavi kroz slogane, pjesme, spomen ploče, i statue.
Sada, kad se približava 25. godišnjica obilježavanja genocida u Srebrenici, iznimno je važno da Visoki predstavnik odgovori na nekažnjavanje u Republici Srpskoj koristeći svoje BONSKE ovlasti u cilju donošenja zakona protiv negiranja genocida i glorificiranja presuđenih ratnih zločinaca. Imperativan konceptualni okvir za ovakav zakonodavni propis se može naći u Okvirnoj odluci Vijeća Evropske unije od 28.11. 2008. godine o “suzbijanju … načina izražavanja rasizma i ksenofobije krivičnopravnim sredstvima.” Okvirnom odlukom EU se državama članicama nalaže da osiguraju da se “javno opraštanje, poricanje ili grubo umanjenje zločina genocida kažnjava”.
Švicarska i Belgija su, među ostalima, donijele takve zakone protiv negiranja genocida. Ovim zakonima je zajednička ideja da poricanje genocida suštinski predstavlja čin mržnje i diskriminacije. Time se minimiziraju ili opravdavaju barbarski zločini koje je pretrpjela ciljana grupa, pa se tako minimiziraju ne samo zločini, već i stradanje, čime poricanje sa sobom nosi prijetnju da se zločin može ponoviti. Poricanjem se grupa koju čine žrtve identificira kao neko ko nije vrijedan empatije i zaštite od stradanja, te ta grupa postaje nezaštićena od ponavljanja stradanja.
Takav propis protiv negiranja genocida već postoji u Krivičnom Zakonu Federacije BiH, član 163, koji je analogan Okvirnoj odluci EU i zakonu u Belgiji. On se odnosi na “izazivanje narodnosne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti”. Međutim, mora se istaći da još cjelovitiji model postoji u predloženoj izmjeni člana 145a. Krivičnog zakona BiH, koju je nedavno u Domu naroda predložio Zlatko Miletić iz Demokratske fronte, a što predstavlja izmjenu kojom bi se inkriminiralo poricanje genocida i glorificiranje ratnih zločinaca u BiH.
Predložena izmjena nije prihvaćena u Domu naroda, ali je s obzirom na eskalaciju nekažnjavanja u Republici Srpskoj imperativno da se takvi propisi donesu ove godine, ako je potrebno i na osnovu bonskih ovlasti. Očigledno, u kontekstu okvira EU, i uz nedavno predloženu izmjenu, Visoki predstavnik ima ono što mu je potrebno za donošenje takvog novog zakona. Donošenje zakona protiv negiranja genocida i protiv glorificiranja ratnih zločinaca bi bio nezaobilazan korak u procesu uspostavljana vladavine prava u Bosni i Hercegovini i odgovor na nekažnjavanje u Republici Srpskoj.
Dodatni ključni odgovor na Dodikovu retoriku podjele i Grujičićevo poricanje i glorificiranje odnosi se na Izborni zakon u segmentu koji se tiče Srebrenice. Žrtve srebreničkog genocida, njih 8.372, koje su nepravedno ubijene kao i hiljade stanovnika koji su nasilno premješteni, lišeni su ljudskog prava na glasanje i učestvovanje u izborima na lokalnom nivou.
Jedna takva osoba kojoj je uskraćeno pravo na život i građansko učešće bila je Fatima Muhić, najmlađa žrtva srebreničkog genocida, koja je ukopana 2013. godine, nakon što su njeni posmrtni ostaci pronađeni i identificirani u masovnoj grobnici u krugu fabrike akumulatora u Potočarima. Fatima bi ove godine napunila 25 godina.
Jedna od tragičnih i neprihvatljivih posljedica genocida u Srebrenici je to da je, u odsustvu prvobitnog predratnog stanovništva iz 1991. godine, bosanski Srbin koji poriče genocid, izabran za gradonačelnika. Njegov izbor je, u određenom smislu, završetak genocida i izdaja sjećanja na žrtve. Zato pravda zahtijeva izmjenu izbornog zakona, kojim bi se omogućilo bivšim stanovnicima Srebrenice i njihovim potomcima da glasaju na lokalnim izborima 2020. godine, bez obzira gdje trenutno borave. Na taj način, možemo pokazati poštovanje i sjećanje na Fatimu i sve druge žrtve kao i djelovati u pravcu prestanka nekažnjavanja u Republici Srpskoj. Time bi se također doprinijelo sjećanju, restorativnoj pravdi i izlječenju.
prof. dr. David Pettigrew, profesor filozofije i studija holokausta i genocida, Državni univerzitet Southern Connecticut, Upravni odbor Studijskog programa za proučavanje genocida na univerzitetu Yale.
Napomena: Naslovljena tema, kojoj je planirani uvodničar trebao biti prof.dr. David Pettigrew, trebala je biti predmet rasprave na današnjoj redovnoj sesiji Kruga 99, a koja nije održana zbog aktuelnih vanrednih okolnosti. Prethodni tekst predstavlja njegovu izjavu za medije tim povodom.
Sarajevo, 22.3.2020.
