OZLOJEĐENA RADNIČKA KLASA – BOSNOM TALASA

LIČNI STAV

Fatima Kafedžić, privrednik.

Greška privatizacije se mora ispraviti, radnici su najbolji vlasnici!!!

  Fabrike radnicima i građanima

„Nije rupa u planeti, već je rupa u pameti“, kaže mudra izreka i to je legitimitet za  sadašnju društveno-političku BH situaciju. Turbo ekonomisti, servilni teolozi, profesori, akademici, sociolozi, politikolozi, filozofi, pravnici , publicisti i književnici koji su dobro uhljebljeni, djeluju kao režimski advokati. Po njima je sve što se  državi bez državnog autoriteta dešava – prirodan proces, oni bez stida lažu.

Nevolje naroda BiH nastale su dolaskom kvazidemokratije u naše krajeve. Kvazi demokrati, obilato potpomognuti od svjetskih pljačkaša i nemilosrdnih eksploatatora, smišljali su i lansirali lažne priče protiv onih koji su ih vojnički porazili i II sv.ratu. Poraženi fašistički kolaboracionisti, i njihovi simpatizeri, dovedeni su na vlast u BiH. Neke snage, svim silama nastoje da unište antifašistički legitimitet države i izjednače komuniste sa fašistima. Glavno oružje tih snaga je laž, što obilato koriste u tzv reviziji Historije (koja, objektivno danas i nije nikakva ozbiljna  nauka, jer je ona samo hronologija povijesnih događanja koje „farba“ prema potrebama naručioca). Ugao prilaza događajima se bira shodno aktuelnim potrebama nalogodavaca. Lojalnost politici novih vladalaca, mjeri se demoninazijom socijalizma i servilnosti novoj politici. Servilnost intelektualaca je identična onoj iz vremena vladanja komunista. Odbačeni su pojmovi internacionalizam i kosmopolitizam, a „bratstvo i jedinstvo“ je ozloglašeno kao komunistička izmišljotina, što je gadna laž ,namijenjena neobrazovanom svijetu koji ne zna da je to parola Francuske revolucije. Uporno i sistematski se besramno devalviraju tekovine NOR-a.

Ovaj tekst je iniciran bijedom u koju su samozvani demokrati doveli sve narode BiH. Obezbjedili su punu ravnopravnost i jednakopravnost Bošnjaka, Hrvata i Srba u siromaštvu  bijedi i nezaposlenosti. Desetine hiljada radnika izbacili su na ulice i pretvorili ih  u bijedne kukumavke, koji tako traže izlaz iz bijede i prosjačkog položaja. Tužna sudbina naroda i države, posljedica je gubitka nezavisnosti i suvereniteta države, te prava građana da sami odlučuju o svojoj sudbini, te gubitka  jednog pravednijeg društva i dolaska divljeg kapitalizma koji nosi kriminal i lopovluk. Izgubili smo društvenu svojinu a u zamjenu dobili nezajažljive sebičnjake zvane tajkuni.

Tupoglavi kreatori bezumne ideologije koja je proizvela socijalnu bijedu za oko 80% građana, uporno odbijaju priznati dijalektiku društvenih kretanja i ponašaju se kao bogomdani gospodari sudbine države i njenih građana..Koriste sva politička, kvazikulturna i religijska sredstva za pritisak da javnost prihvati njihove laži, nemoral i ponižavajući položaj u koji su ga doveli, podanički služeći novim gospodarima. Po njima, ojađeni građani treba da mirno leže pod njihovim ugnjetačkim čizmama. Da samo mirno protestuju dok ih ovi bezdušno tlače. Ipak će na kraju izazvati ponosne i hrabre ljude kao one radnike i revolucionare Tuzle, čiju su snagu i moć bahati političari podcijenjuju i omalovažavaju, a vjerovatno je za očekivati opravdano radničko talasanje širom BIH, da im kažu: gospodo ,dosta je bilo vašega zuluma i divljanja po našim životima. Hrabri radnici tuzlanskih i, vjerujemo, drugih firmi demonstrirati će svoju snagu u odbrani ljudskih prava i na dostojanstven ljudski život. Šupljim pričama se ne hrane gladni stomaci ljudi.

Turbo ekonomisti, servilni akademici,  profesori i pravnici-špekulanti, advokati su „gospodara“ svijeta i njihov servis za uništavanje naše privrede, a  koja je već bila konkurentna na svjetskom tržištu. Proizvodi naše namjenske industrije, proizvodi Energoinvesta, Hidrogradnje i drugih, dominirali su afroazijskim tržištem. Žalosna je činjenica da su takozvani eksperti u BiH prihvatili ulogu grobara društvenog bogatstava zemlje. Prihvatili i nametnuli  uništavajući model, PRIVATIZACIJE. Ovim činom radnici i građani su razvlašteni od vlasništva. Svojina je nelegitimno oteta od njenih stvaraoca.

Kompetentni stručnjaci o tome kažu:

„Privatizacija  je projekat našeg samouništenja. Naša srednje razvijena privreda, prije svega njena krupna preduzeća, nisu u stanju da podnesu teret neracionalnosti individualne privatne svojine i ona ekonomski propadaju.

Pojedinac je štetan, opasan vlasnik i malo većeg preduzeća. Razlog je u vremenskoj  nesaglasnosti. Preduzeću je za uspješan razvoj potreban dugi rok, dugoročne investicije. Toj potrebi pojedinac, kao vlasnik nije u stanju da udovolji. Zbog  svojih bioloških i ograničenosti radnog vijeka on prednost daje kratkom roku, zbog čega umjesto da razvija, pristupa pljački, rušenju i uništenju preduzeća, kako bi ostvario što veću ličnu korist.

Izlaz  iz ovoga teškog stanja je u ponišetenju  postojeće privatizacije, prodaje i ostvarivanju nove privatizacije podjele. Da se putem privatizacije umjesto sadašnje isitorijski prevaziđene individualne ostvari savremena kolektivna privatna svojina, prije svega svojina radnika i građana. I mi ćemo ako to ostvarimo, s obzirom na visok demokratski sadržaj masovne akcionarske svojine, dogodila bi se temeljna izmjena društva u cjelini. Iskustva  razvijenih pokazuju da je masovno akcionarstvo povoljna svojinska osnova i za upravljane javnim dobrima,prije svega raspoloživim prirodnim bogatstvima“(Prof.dr.Aleksa Milojević)

Citirani stav,  profesora Milojevića potvrđuje i primjer najuspješnije evropske zemlje Njemačke gdje 80% prihoda  državi daju akcionarska društva.

Nevolja i nesreća ove zemlje je što su u političke vrhove izronili sujetni neznalice, koji su se okružili kriminalnim krugovima, porodicama i prijateljima, a lansirali su i zaštitnu mrežu zakona kojima štite svoje povlaštene položaje. Njihovi dobro plaćeni agitatori dižu zaglušnu halabuku o formalnoj demokratiji, koja im pruža mogućnost da laju na svakoga, ali običan čovjek od toga nema nikakve koristi, a oni se i ne usuđuju da laju na svoje poslodavce. Nedavno smo imali priliku u emisiji Duške Jurišić,da čujemo jednog jurišnika i dežurnog čuvara demokratije, kako se hvali slobodom da može reći što želi, a mi znamo da je on od gologuzanera postao multimilioner i da ne smije ni zucnuti o onome što mu je to omogućio. Parolaštva nam je i preko glave. Neodgovorni političari ponašaju se kao vlasnici naroda i društveni dobara,  sišu krv, kao pijavice onih koji su stvorili dobra koja oni nemilosrdno razvlače, zloupotrebljavaju i uništavaju. Nije ih ni stid da vladaju državom u kojoj 80% građana prima nazovi penziju od 320 KM, a oni sebi daju nezaslužene penzije od 2200. KM. Otjerali bi sve radnike u bijednu „kvazi“ penziju, a oni bi se i dalje šepurili na TV ekranima i po mondenskim fak-poligonima i super luksuznim hotelima. Zemlja bijednih bosanskih penzionera nije izlaz, izlaz je u poštenom odnosu i odgovornosti prema  radu. Laži, prevare, podvale i korupcija u kojima pliva politika, traže snažnije talasanje obespravljene i razbijene radničke klase i poniženih građana.

Individualizam i uski sebični kratkoročni interesi pojedinaca  ruše sve osnove kolektivnog, zajedničkog  i socijalno uravnoteženog sistema. Bitno je poći od stava da su „radnici najbolji vlasnici“ i ta teza trebala bi biti opšteprihvaćena.

Radi se o velikoj svojinskoj reformi i generalnom zaokretu u modelu razvoja koji osigurava brz ekonomski rast, bez kojeg je nemoguće izaći iz nagomilanih problema, koji prosto guše privredu i društvo.

Greška dosadašnje privatizacije se moraju ispraviti.

Sarajevo, 15-06-2015.                              Fatima Kafedžić