Obaranje aviona na letu MH17, kao i slučaj Srebrenice, pokazuje da je masovno ubistvo u ime nacionalizma, ideologije ili čak religije moguće

– Međutim, on koristi ruski veto unutar Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, gdje bi pravnoj drzavi trebalo biti dozvoljeno da predstavi svoju historijsku presudu. KGB i njeni agenti, saveznici i opunomocenici, od Katyna do Srebrenice, do obaranja aviona malezijske aviokompanije, let MH17, možda mogu tenutno izbjeći pravdu ali ne mogu izbjeći historijsku presudu – piše Sacirbey.

Naredba da se pogube 22,000 poljskih oficira i zvaničnika je izdata direktno od sovjetske tajne policije, NKVD, prethodnika KGB-a, u proljeće 1940. godine nakon napada SSSR-a na istočni dio zemlje (u dogovoru sa nacističkom Njemačkom kako bi se raskomadala Poljska). ”Inicijativa” je pokrenuta od šefa NKVD-a Lavrentija Berije, te je usvojena od sovjetskog Politbiroa, uključujući Josifa Staljina. Nakon što je poljska vlada u izbjeglištvu počela da sumnja na masovni zlocin 1943. godine, Sovjetski Savez je okrivio naciste za ubistva.

Do 1941. godine pakt između Sovjetskog Saveza i nacističke Njemačke je raskinut. Kremlj je smatrao prikladnim da okrivi naciste i promijeni datum ubistava na 1941. godinu, do vremena kada su Hitlerove horde napredovale do mjesta ubistava u SSSR-u, ili tačnije do šume u kojoj su ubistva izvršena. Kada je poljska vlada u izbjeglištvu okrivila Sovjetski Savez za ubistva, SSSR ih je odmah kaznio tako što je raskinuo diplomatske veze.

Decenijama Kremlj je nastavio sa fikcijom odgovornosti. Glasnost je promijenila dinamiku da se istina više ne može vratiti u bocu. Početkom 1990. godine, SSSR i njen nasljednik, ruska država, su pokrenuli novu istragu. Krajem stoljeća, rusko tužilastvo je potvrdilo odgovornost SSSR-a, bar onu koja se tiče Staljina. Krivnja KGB-a i njenih prethodnika je zamagljena. Preciznije, Moskva je odbila priznati ova masovna ubistva kao ratni zločin ili genocid (dok dokazi jasno upućuju na genocid).

Poveznica između genocida u BiH i ubojica leta MH17?

Koristeći obmanu kao način izbjegavanja odgovornosti, Moskva je nedavno stavila veto na rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda da prizna da je u Srebrenici pocinjen genocid. Moskva je bila pod pritiskom nacionalističkog predsjednika Srbije i njegovih oponumoćenika unutar BiH. Međutim, Putin je također voljan akter, glavni lik, od BiH do Ukrajine, trudeći se da ostvari uticaj koristeći etničko porijeklo, religiju, strah, konflikt i etničko čišćenje kao alate podjele.

Neki od onih koji su se pridružili srpskim ultranacionalističkim paravojnim jedinicama u provedbi etničkog čišćenja i genocida unutar BiH sada vode proputinske ”pobunjenike” u Ukrajini, što uključuje i navodnog komandanta koji je povukao okidač u obaranju aviona na letu MH17. Igor Strelkov je navodno bivši ruski obavještajac i član zločinačke paravojske od prije dvije decenije koja je odgovorna za većinu brutalnosti i ubistava u BiH. U vrijeme obaranja leta MH17, Strelkov je bio jedan od vidljivih komandira ”pobunjenika”.

Malezija, Nizozemska, i nekoliko članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda su tražili od međunarodnog tribunala da istraži i ako je potrebno optuži odgovorne za obaranje civilnog aviona i ubistva 298 putnika. Moskva je s druge strane htjela da blokira taj tribunal. Koristeći svoju poziciju kao stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a i prava veta, Putinove diplomate su uspjele da spriječe poziv nezavisnom međunarodnom tribunalu. Međutim, ova taktika može biti neizvjesnog trajanja, kao i veto Kremlja na rezoluciju o genocidu u Srebrenici ili napora da se prebaci odgovornost na druge kao u slučaju katinskog masakra.

Malezija namjerava da podnese zvaničnu rezoluciju, a Holanđani koji su izgubili najviše građana će nastaviti zahtijevati odgovore kroz odvojenu proceduru. Raketni sistem BUK, odgovoran za obaranje leta MH17, je ruski sistem. MH17 je oboren iznad teritorije proruskih pobunjenika. Nije ustanovljeno da li je raketni sistem djelovao iz Rusije ili sa teritorije ukrajinskih pobunjenika. Međutim, bez imalo sumnje komandir Igor Strelkov i njegovi sljedbenici (sa dugom historijom povezanosti sa Kremljom kao i drugim vojnim poduhvatima koje prelaze granice Rusije) su u najmanju ruku osumnjičeni u zločinu obaranja MH17.

Međunarodni kazneni sud (ICC) je još jedna potencijalna adresa na koju se može obratiti za istragu i moguće procesuiranje odgovornih za zločin MH17. Nažalost, postoji određeno oklijevanje u pozivanju ICC-a da se očituje o ozbiljnim prekršajima međunarodnog humanitarnog prava u kontekstu konflikta u Ukrajini. Moskva ne može staviti veto na ICC. Kako Sjedinjene Američke Države nisu član ICC-a, zajedno sa Kinom i Rusijom, ovo ukazuje na još veću potrebu za reformom unutar VS UN-a, naročito korištenja prava veta.

Obaranje leta MH17, kao i slučaj Srebrenice pokazuje da je masovno ubistvo u ime nacionalizma, ideologije ili čak religije moguće. Sjena ozbiljnih prekršaja međunarodnog humanitarnog prava je sada prebačena na Siriju, Irak i šire. Bez imalo sumnje Asadov režim i lideri Islamske države trebaju se dovesti pred međunarodni sud i biti suočeni sa vladavinom prava. Masakr u Katynskoj šumi i holokaust su više od historijskih fusnota. Čak i ako su Putin, saveznici i opunomoćenici izbjegli kaznu za sada, njihovi napor da potkopaju vladavinu prava samo je zagrebao površinu presude koja neće biti zakopana decenijama kao Katynski masakr, zaključio je u svom tekstu Muhamed Sacirbey.

(Fena) ff