Nema odustajanja u borbi za modernu i demokratsku BiH svim sredstvima!

Povodom prihvatanja Petočlanog vijeća sudija Evropskog suda za ljudska prava zahtjeva za prosljeđivanje presude „Kovačević“ prema Velikom vijeću

Nakon što je većinska i najšira javnost u Bosni i Hercegovini i izvan nje, prihvatila presudu Evropskog suda za ljudska prava u slučaju „Kovačević“ kao putokaz za historijsku tranziciju etnički i nedemokratski utemeljenog političkog sistema ka demokratskom političkom sistemu, nova odluka Petočlanog vijeća sudija Evropskog suda za ljudska prava da bez ikakvih argumenata uvaži zahtjev samozvanih agentica i pri tome ne prihvatajući pisma visokih zvaničnika Bosne i Hercegovine u kojima se jasno govori da ova zemlja nema riješen status samozvanih agentica, predstavlja neočekivani podmukao udarac i gubljenje povjerenja u sam Evropski sud u kojem je političko lobiranje važeća sudska praksa. Ali je podjednako motivisala demokratske snage mira, države bez diskriminacije i želje za jednakosti svih građana, da iz ovoga čina crpe novu energiju za promjene i ravnopravnost bosanke države u internacionalnim relacijama.

Ne smije proći namjera da se odugovlačenjem ovog sudskog procesa dalje etabliraju politike podjele u BiH kako bi u konačnici i njena teritorija bila podjeljena. Niti da se podmuklim zamkama navodnih brzih integracija, mimo evropskih standarda, de facto i trajno realizuju ratni politički ciljevi o zarobljenoj državi BiH i nemogućem građanskom društvu, nacije bez suvereniteta i naroda u neizvjenosti od konstrukcije koja bi i dalje bila tinjajuće bureta baruta. Ne smiju se niti mogu prihvatiti neo-kolonijalističke agende Hrvatske, kao i Srbije na Balkanu, kako bi se hegemonijska pozicija i iredentistička politika oktroisali u stanje trajnog upravljanja Bosnom i njenim suverenitetom. Niti pravljenje „sanitarnog koridora“, izolacije, aparthejda ili prava na demokraciju većinskog naroda Bosne i Hercegovine.

Najveće žrtve u borbi za internacionalno priznanje statusa suverene bosanske države i demokratske nacije nisu pale da bi danas bile oskrnavljene sramotnom izdajom i omamljujućim zaboravom. Podmetanje „kukavičijeg jajeta“ da bi realizacijom presude „Kovačević vs. BiH“ i zahtjeva za modenim političkim uređenjem Bosanske nacije, te odbacivanje etničke formule radi afirmacije građanskog principa, nastale opasnosti od obnove rata i neke nove/stare destabilizacije, predstavlja samo providno pakovanje kroz zadovoljavanje interesa susjednih država koje su već učestvovale u međudržavnom oružanom sukobu protiv BiH, genocidu i udruženim zločinačkim poduhvatima. Naprotiv, sadašnji oktroisani politički sistem je generator trajnih sukoba i formula za držanje stanja potencijalnih konflikata, pa i oružanih. Jednom je donesen Dejtonski mirovni sporazum i ustavno uređenje u uslovima rata i genocida, mimo internacionalnog javnog prava, danas se proizvodnjom straha od rata pred Evropskim sudom za ljudska prava žele oktroisati ratni ciljevi nemoguće transformacije BiH u modernu i demokratsku državu.

Providna je takva argumentacija OHR-a, a posebno njegovog ključnog instrumenta, više lica iz pravnog odjela, koje je Predsjedništvo BiH odavno trebalo proglasiti personama non grata u BiH jer sugerišu argumentaciju i kreiraju rješenja koja su u interesu susjednih zemalja, a ne demokratske transformacije BiH i trajnog mira u njoj.

Zbog toga pozivamo sve organizacije civilnog društva u zemlji i dijaspori koje su se, kao i Krug 99, već obratili Evropskom sudu za ljudska prava, da još intenzivnije nastave sa objašnjenjima stanja u BiH i razobličavanja podmuklih argumentacija protiv moderne i demokratske BiH. Moramo iskazati zahvalnost onim intelektualcima sa značajnih univerziteta u svijetu koji su se već sa ličnim stavom o važnosti presude „Kovačević“ pojavili pred Evropskim sudom za ljudska prava.

Najavljeni dolazak u Sarajevo jednog od ključnih kreatora antibosanske politike u institucijama EU, predsjednika Vlade Republike Hrvatske, i njegovog zagovaranja rješenja protiv moderne i demokratske BiH, treba da prati transparentan otpor i iskazana energija kao u slučaju protesta pred OHR-om. Jer bi sudbina i stvarnost Bosne mogla postati takva, da bi našom državom upravljale susjedne zemlje a ne njeni građani kao nositelji njenog suvereniteta, i zbog toga je potrebno jasno i vidno iskazati naš bosanski otpor. A za predsjednicu Europskog suda za ljudska prava imamo samo jedno pitanje – da li je potrebno lobirati za ljudska prava u Bosni i Hercegovini ili je ova zemlja u vašim očima već osuđena na status države bez ljudskih prava i trajne diskriminacije, kroz takozvanu konsocijacijsku demokratiju? Jer izgleda da je njena pozicija u evropskim institucijama važnija od zaštite ljudskih prava, kroz nuđenje političkih argumenata na Petočlanom vijeću, a ne pravnih prilikom razmatranja presude „Kovačević v. Bosna i Hercegovine“.

Nema odustajanja u borbi za modernu i demokratsku BiH svim sredstvima!