Naspram osovine militantnog ekspanzionizma - konačno početi graditi mirotvorna politička savezništva na Zapadnom Balkanu

Događaji koji su uslijedili u i oko zasjedanja Skupštine Crne Gore 26. decembra 2019. prilikom donošenja Zakon o slobodi vjeroispovjesti i pravnom statusu vjerskih zajednica, izbacili su na površinu vrhove ledenog brijega koji već desetljećima drže u omči nesmetan, slobodan i demokratski razvoj sadašnjih država i naroda na Zapadnom Balkanu.

Agresivni velikosrpski etnonacionalizam destabilizira okolne zemalje radi proširenja srpske nacionalne države – Srbije, i ustoličenja njene pijemontske ulogu radi osvajačkih pretenzija i dominacije nad susjedima. Koliko juče u Makedoniji, sada iznova u Crnoj Gori, neprekidno prema Bosni i Hercegovini, stalno prema Kosovu i sukcesivno prema Hrvatskoj, razlog je da se konačno mora zaustaviti ovaj intencionalni velikodržavni ekspanzionizam radi mira i stabilnosti u ovom dijelu Evrope i svijeta.

Ključni internacionalni centri političke moći upravo zbog toga moraju jasnije prepoznati srpski, ali i svaki drugi etnonacionalizam, koji putem stvaranja etničkih paradržavnih tvorevina ili gradnje posebnih političkih statusa unutar suverenih nacionalnih država, čine ključni uzrok i prepreku brže integracije ovih zemalja u porodicu demokratskih država. Nikakva mimikrijska već viđena medijska i politička frazeologija o miru i mirotvornoj politici, ključnih aktera velikosrpske politike, ne može zakloniti njihovu realpolitiku poticanja etnonacionalizma.

Ne prepoznavati u aktuelnim događajima u Crnoj Gori scenarij i scenografiju koja je već viđena u pripremi genocidnog rata u Bosni i Hercegovini može biti i jeste političko sljepilo sa nesagledivim posljedicama kako po Crnu Goru tako i Bosnu i Hercegovinu posebno.

Nepriznavanje legalnog ustavnog poretka, izdvajanje i formiranje paraustavnih institucija i njihova nasilna legalizacija politikom svršenog čina, korištenje ultimatuma i prijetnji implementacijom rezultata genocidne politike, diviniziranje i zloupotreba religijskih institucija i simbola, gradnja nad državne militarne strategije i omladinskog aktivizma, zloupotreba prevaziđenog u čitavom svijetu koncepta konstitutivnosti naspram opštih interesa demokratske države, zloupotreba i urušavanje parlamentarizma i funkcionalne vlasti – samo su vidovi rigidnog etnonacionalizma već viđenog u BiH toliko i opasnog za crnogorski politički ambijent.

Naša senzibilnost za stabilnu i demokratsku Crnu Goru, jedinu državu sa kojom BiH ima međusobno priznate granice (254 km) i ravnopravne političke odnose, polazi od realnog interesa za ukupnu stabilnost Bosne i Hercegovine.

Nužno je naspram osovine militantnog ekspanzionizma na Zapadnom Balkanu konačno početi graditi politička savezništva na uspostavljanju osovine mira i stabilnosti.

Adil Kulenović, 15.3.20. uvodna riječ na sesiji