Mentalno zdravlje i hladna sjena politike
Mentalno zdravlje i hladna sjena politike
Sesija Asocijacije nezavisnih intelektualaca „KRUG 99“, nedjelja 11.10.2015.
Uvodničar: Bojan Šošić, dipl. psiholog
Svjetski dan mentalnog zdravlja, 10. oktobar/listopad, obilježava se na inicijativu Svjetske federacije za mentalno zdravlje od 1992. godine. Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana mentalnog zdravlja je „Dostojanstvo i mentalno zdravlje“.
Obilježavanje ovog dana s takvom temom u Bosni i Hercegovini je vapaj za očuvanjem digniteta osoba s duševnim smetnjama – u zemlji u kojoj se toliko građana odriče i svog dostojanstva pod pritiskom ekonomske situacije. U Bosni čiji su stanovnici nekada bili epitom za ljude od ponosa, dostojanstvo se danas prodaje za koru hljeba; prodaju se i kupuju glasovi, obraz se gubi u bescijenje… Premda je u današnje vrijeme ugrožena socioekonomska sigurnost velikog broja stanovnika Bosne i Hercegovine, a time se i njihovo dostojanstvo dovodi u pitanje, to ne smije biti izgovor da se korisnici usluga službi za zaštitu mentalnog zdravlja dodatno lišavaju prava i dostojanstva, da time budu na izvjestan način dvostruko ugroženi. Primjetno je da se osobama s psihičkim smetnjama simptomi bolesti pogoršavaju kada su izloženi stresovima kao što su neizvjesnosti u osiguravanju sredstava za život, što je praktično redovna pojava.
Bosna i Hercegovina prolazi kroz reformu sistema zaštite mentalnog zdravlja već dvije decenije. U tom periodu postignuta su znatna preimućstva u odnosu na druge zemlje u regiji, a u retrospektivi se može reći da je u tom procesu bilo i senzacionalnih uspjeha, ali i žalosnih propusta. Općenito, mentalno zdravlje građana BiH je blago rečeno zabrinjavajuće, lišeno kohezivnosti koja je nekad smatrana tipičnom za bosanskohercegovačko društvo, a upravo je ta povezanost jedan od ključnih resursa u očuvanju mentalnog zdravlja. Uz pogoršavanje ekonomske situacije, nezaustavljiv trend emigracije i deterioraciju obrazovnog sistema, Bosna i Hercegovina postaje društvo neznanja. Umjesto da u svojim stavovima prema okolini biraju odnose povjerenja ili nepovjerenja utemeljene u realnosti, građani ove zemlje lišeni adekvatnih informacija i znanja, bivaju osuđeni na oscilaciju između iracionalnih ekstrema naivnosti i paranoje. Zabrinjavajući su trendovi povećane nekritičke upotrebe psihofarmaka, kao i pojava ovisnosti, među kojima se izdvaja i trend porasta ovisnosti o kockanju.
Česta pojava javnih i nasilnih samoubistava nameće potrebu za hitnim i sistematskim preispitivanjem medijskih praksi vezanih za izvještavanje o samoubistvima. Dok se među mladima javljaju zabrinjavajuće pojave vezane za informatičke tehnologije i kreiranje virtualnog života, što odgovara globalnim trendovima, postojeći kapaciteti za prevenciju patologije u ovom domenu u Bosni i Hercegovini stoje u lošoj disproporciji u odnosu na potrebe. Istovremeno, demografske prilike koje ubrzano vode ka povećanju prosječne dobi građana BiH kreiraju i potrebe za razvojem kapaciteta koji će reagovati na specifične duševne smetnje starijih osoba.
Potrebno je uložiti dodatne napore da se očuvaju relativne prednosti koje je Bosna i Hercegovina u prethodnim decenijama stekla u modernoj zaštiti mentalnog zdravlja u odnosu na zemlje u regiji. Izgleda da će taj izazov vremenom biti sve teži jer je iz ove zemlje u proteklih par godina već emigriralo, ili se sprema na to, nekoliko stručnjaka međunarodnog ugleda. Može se reći da praktično ne postoje tendencije da se uspostave sistematske linije istraživanja u mentalnom zdravlju u BiH, kao ni ozbiljno izdavaštvo. Postojeće aktivnosti na planu promocije usluga u ovoj oblasti su takve da omogućavaju da potencijalno pokretanje istraživačkih studija s relativnom lakoćom odgovori tek na jedan od šest tematskih prioriteta za provođenje istraživanja koja je prošlog mjeseca objavio konzorcij evropskog projekta „ROAMER“.
U izrazitom i donekle iznenađujućem kontrastu prema isuviše često neujednačenim i neorkestriranim naporima institucionalnih aktera u promociji usluga zaštite mentalnog zdravlja stoji hvale vrijedan razvoj pokreta korisnika ovih usluga. U skladu s modernim principom „ne o nama bez nas“, korisnici usluga zaštite mentalnog zdravlja sve se češće uključuju u promociju ove oblasti, preventivno djelovanje i borbu protiv stigmatizirajućih stavova javnosti. Ovaj prividan paradoks može biti i odraz činjenice da na ovom planu zbog emigracije stručnjaka i eventualnih tromosti u procesu reforme prečesto ostaju bez saveznika i bivaju prinuđeni na samostalno djelovanje. Drugim riječima, „ne o nama bez nas“ u Bosni i Hercegovini nekad u praksi biva transformirano u „ko o nama, ako ne mi?“.
Pri svemu tome, izgleda da je struka danas poklekla pred bitnim izazovima koje joj nameću procesi kroz koje se oblikuje sistem zaštite mentalnog zdravlja u našoj zemlji. Danas smo u stanju da pomognemo i osobama koje boluju od shizofrenije i koje imaju slušne halucinacije, izraze konkretnih funkcionalnih ispada u radu mozga, da te glasove odagnaju ili da nauče da ih ignorišu. Ali se čini da smo još uvijek nemoćni da zaštitimo prosječnog građanina Bosne i Hercegovine od trovačke i destruktivne retorike političara. Uz to se nije na odmet u kontrastu podsjetiti i primjera istaknutih pojedinaca iz prošlosti čije djelovanje je unaprijedilo i oplemenilo čovječanstvo, a za koje vezujemo nekad i teška i hronična duševna oboljenja, jer među njima su i jedan Abraham Lincoln i jedan Winston Churchill. Tim više svijetli primjer razvoja korisničkih inicijativa u Bosni i Hercegovini dobiva na značaju. Problemi koje nose duševne smetnje su isuviše značajni i nose preveliku cijenu da bi bili prepušteni u odgovornost vlasti, profesionalaca u sferi mentalnog zdravlja, civilnog sektora, ili bilo kojeg pojedinačnog aktera. Mentalno zdravlje građana Bosne i Hercegovine je odgovornost svih nas.
Sažetak uvodnog izlaganja odražava stavove uvodničara, a ne nužno i Asocijacije nezavisnih intelektualaca “KRUG 99”.
About The Author
