Lavić: Deklaracijsko djelovanje upućuje na kontinuitet antibosanskog saveza Beograda i Zagreba
Senadin Lavić
Sarajevo, 16. veljače 2025.
Već godinama Srbija i Hrvatska preko svojih političkih trabanata u Bosni obznanjuju deklaracije, odnosno političke izjave o svojim namjerama i ciljevima. U tim deklaracijama, koje se obraćaju javnosti, vidi se da Srbija i Hrvatska ne odustaju od svojih hegemonijskih namjera i da ne priznaju suverenu državu Bosnu i Hercegovinu. Na Srbijansko-srpsku Deklaraciju od 8. juna 2024. godine pojavila se nedavno i Deklaracija XII zasjedanja HNS (Mostar, 8. II 2025.), udruženja građana na čijem je čelu Dragan Čović koji pokušava glumiti “legitimnog predstavnika” svih bosanskih Hrvata-katolika i istovremeno biti desna ruka Zagreba u institucijama bosanske države. Ova srbijansko-kroacijska koordinacija “deklaracijskog” djelovanja upućuje na kontinuitet antibosanskog saveza Beograda i Zagreba, što je jasan znak da oni, nažalost, nemaju druge politike prema Bosni osim podjele i pljačkanja njezine teritorije. To je postalo njihova kulturna matrica!
HNS je udruženje građana koje sebi daje za pravo da razmatra stanje države i da glumata naddržavnu formu koja s nebeskih visina zastupa cijeli bosansko-hrvatsko-katolički narod. Ne treba potcijeniti namjeru da ovo udruženje građana ili taj iritantni “glas s guvna” želi figurirati kao nadinstitucionalno tijelo koje odlučuje o političkoj strategiji i pravno-političkim odlukama koje se tiču jednog naroda. Ovim metodom saborovanja pokušava se uređivati odnose u Bosni izvan institucija države i predstaviti stanje u pravno-političkom sistemu kao haotično i nefunkcionalno. Plemenski sabor se želi predstaviti važnijim od institucija države Bosne i Hercegovine. Stoga je bitno naglasiti, između ostalog, da HNS ne predstavlja cijeli hrvatski narod Bosne, da nije krovno tijelo bosanskog hrvatsko-katoličkog naroda u demokratskom sistemu gdje postoje institucije države BiH. Etnicizam HNS predstavlja ćorsokak hrvatskog političkog identiteta u Bosni i Hercegovini i dovodi do raspolućenosti bosanskih hrvatsko-katoličkih građana. Bosanski Hrvati ne smiju zaboraviti svoju matičnu državu Bosnu i Hercegovinu. Tuđmanizam im je poremetio povijesno-kulturne koordinate i raselio ih diljem svijeta!
Deklaracija HNS ne obrađuje previše egzodus bosanskih Hrvata u zadnjih 20 godina pod komandnom palicom HDZ i Čovića koji je na čelu HNS 14 godina. Problem iseljavanja bosanske populacije pokušava se predstaviti kao uobičajeni “demografski problem”! Za autore Deklaracije glavni “krivac” te demografske katastrofe su “pravna nesigurnost” i “loše gospodarstvo”! Čini se da je Dodik uspio navući Čovića na priču o “trećem entitetu” i time ga svukao u živo blato. Već jednom je ideja Herceg-Bosne dovela do rata između Armije Republike BiH i HVO/HV. Ona je sankcionirana haškom presudom o UZP-u.
Razvijajući koncept ustavnog domoljublja Deklaracija podmeće spornu tvrdnju o tome kako su tzv. “konstitutivni narodi” nositelji suvereniteta. Oni, eto, unose svoj “narodni suverenitet” u državu i ona tako funkcionira. To znači nije država kao zajednica građana suverena nego narodne grupe. Iz toga je jasno da je to koncept etničko-nacijskog kolektivizma koji negira demokratska načela o ravnopravnosti i slobodi građana koji konstituiraju suverenost države. To je poruka da nije država Bosna i Hercegovina suverena država, nego su to narodne zajednice od kojih je ona “sastavljena”. Tu se srpsko-hrvatske politike antibosanstva potpuno podudaraju.
Deklaracija ponavlja staru mantru HDZ-a o konstitutivnosti kao “natkrovljujućem načelu Ustava BiH”. Time je sva ustavna tematika Bosne svedena na suspektnu matricu narodnjačke volje koja konstituira državu. Nije fingirana “konstitutivnost” konstituentnih narodnih grupa bosanske nacije uopće načelo koji bi politički obavezivalo bilo koga u Bosni. Osnova Ustava je teritorijalno jedinstvo, politički suverenitet i pravni kontinuitet države Bosne i Hercegovine. Izvan toga su rabulistička podmetanja narativa (federalizma, decentralizacije, supsidijarnosti i konsocijacijske demokratije) koji su suštinski antibosanski. Ne može jedna manjinska politička partija vladati nad većinom građana i zarobiti državu u formi apartheida i etničko-religijske diskriminacije. Država je uvijek bila i biće ispred “plemenskih mitova” i njihovih snishodljivih podvala o poštivanju te iste države na čijem rušenju udruženo rade dva anticivilizacijska politička programa srpstva i hrvatstva.
Papagajština HNS-a ponavlja neuvjerljivo radost zbog “uspjeha” i “napretka” Bosne i Hercegovine u procesu europskih integracija od Zahtjeva za članstvo (predat 15. II 2016.), dodjele kandidatskog statusa (15. XII 2022) do otvaranja pregovora o pristupanju EU (21. III 2024). Mnogo je realniji uvid da HDZ i druge etničko-religijske političke organizacije u Bosni danas ne žele principe EU niti članstvo u njezinom sistemu jer bi se time moralo završiti s tridesetogodišnjim mrcvarenjem Bosne i protivdržavnim djelovanjem, pljačkanjem, korupcijom, mitomanijom, etno-nacizmom, diktaturom sveštenika i kvazi-religijskih protuha. Uz slatke narative o EU, provode se, ustvari, programi srpsko-hrvatske hegemonije nad Bosnom i predstavljaju se kao standardi koji su evropski. HNS ne propušta priliku da naglasi kako su “hrvatski legitimni politički predstavnici” glavni nosioci aktivnosti predvođenja na euroatlantskom putu Bosne. Drugim riječima, bez njih nema ništa!
Posebna “poslastica” HNS Deklaracije jeste ideja o izmjeni Ustava i primarno Izbornog zakona! Deklaracija odustaje od demokratije i predlaže konsocijaciju koja navodno podrazumijeva da ustavne i izborne reforme odražavaju “puni paritet i jednakopravnost konstitutivnih naroda i legitimno predstavljanje u tijelima vlasti”. Pisci Deklaracije ne žele demokratski princip jedan čovjek jedan glas jer u tome slučaju ne bi mogli manipulirati većinskom voljom građana. Oni bi i dalje da nameću svoje provincijalne predstave o političkom sistemu u kojem manjinska grupa vlada nad većinskom voljom građana uz pomoć kolonijalnih metoda. Oni ne mogu prihvatiti činjenicu da građani glasaju za Željka Komšića i da ne žele Dragana Čovića koji je izgubio povjerenje i završio svoju političku karijeru! Oni podvaljuju narativ da “glasaju narodi” – u Bosni i demokratskom sistemu ne glasaju narodi na izborima nego građani dražve.
About The Author
