Kupusović: Sarajevo je nakon svega ostao privlačan grad

Za vrijeme agresije 1992.-1995., ubijen je 11.541 civil, među kojima je bilo 1.601 dijete, a oko 50.000 stanovnika Sarajeva je ranjeno. Spaljena je gradska Vijećnica u kojoj je bila smještena Narodna i Univerzitetska biblioteka, a mnogi kulturno-historijski, stambeni i vjerski objekti u gradu su oštećeni.

Prof. dr. Tarik Kupusović bio je gradonačelnik Sarajeva od aprila 1994. do marta 1996.

“Za gradonačelnika sam izabran nakon masakra na Markalama 5. februara 1994. i NATO-ovog ultimatuma, kada se artiljerija oko Sarajeva povukla i za Sarajevo nastupio mir. Bila je to iznimna čast, naslijediti Emerika Bluma, Salku Selimovića, Antu Sučića, Kemu Hanjalića…”, prisjeća se Kupusović.

Napominje da “iako je grad ostao u blokadi, dva sata dnevno preko aerodromske piste otvoren je „plavi put“, za komunikaciju s vanjskim svijetom”.

“Tada smo svi počeli raditi s posebnim entuzijazmom. Izgledalo je da je trajni mir nadohvat ruke. Gradske servise je trebalo ponovo uspostavljati i početi normalizirati život u gradu. Došao je i specijalni UN-ov koordinator za Sarajevo, Amerikanac Vilijem Iglton. Oformljena je Direkcija za obnovu, držane su donatorske konferencije. U grad je došlo više eksperata za obnovu, a i dosta građana Sarajeva, naročito žena s djecom, vratilo se iz privremenog izbjeglištva. Sve je bilo veoma ohrabrujuće. Međutim, krajem augusta 1994., na Igmanskoj cesti je granatiran konvoj s gorivom. Nastavljena su ratna djejstva. Morali smo se ponovo organizirati za život pod snajperima i granatama”, istakao je.

Postalo je, prisjeća se, još gore nego prije – snabdijevanje strujom je ukinuto, izvorišta vode blokirana, dotok gasa prekinut, gradski saobraćaj potpuno obustavljen, prestala je raditi Velepekara.

“Sarajevo je opet postalo veliki koncentracioni logor, u kome su ljudi iscrpljivani i mučeni, ginuli i ranjavani. To je bilo Sarajevo, od jeseni 1994., do kraja ljeta 1995. Veliku pomoć su nam pružale UN-ove trupe u gradu. U gotovo svakodnevnim kontaktima smo uspijevali obezbijediti prioritetnu pomoć za bolnice i ambulante, škole i gradska komunalna preduzeća, svim civilima kojima je bila najpotrebnija”, naglasio je.

Uz veliku pomoć UNPROFOR-a za avionski transport iz Zagreba, krajem januara 1995. organizirano je obilježavanje 1.000 dana otpora opsadi Sarajeva.

“Tada se okupilo 50-ak gradonačelnika gradova kao što je Venecija, Barcelona, Kuala Lumpur, Bursa, Insbruk, kao i Zagreb i Rijeka, te više od 100 predstavnika drugih gradova – prijatelja Sarajeva. Cilj dvodnevne konferencije i obilaženja grada bio je širiti istinu o Sarajevu, trajno ga povezati s evropskim i drugim gradovima, te na taj način doprinijeti uspješnosti mirovnog procesa i bolje budućnosti za cijelu BiH”, kazao je.

Nakon još jednog masakra na Markalama, septembra 1995., provedena je NATO-ova operacija. Neutralizirana je vojna premoć Vojske bosanskih Srba. Nastupio je mir i započeo Dejton.

“Sarajevo, u interpretaciji implementacije Dejtona, kroz reintegraciju se pretvara u Kanton, a Grad se ukida. Zbog neslaganja, morao sam se povući, dao sam ostavku. Trebalo je dvije godine da se uz pomoć visokog predstavnika Grad ponovo uspostavi, ali sada kao vještačka tvorevina između četiri općine užeg gradskog jezgra i Kantona Sarajevo, što je još, iako je formalno glavni grad i FBiH i BiH”, kazao je Kupusović.

Govoreći o Sarajevu danas, kao glavnom gradu 25 godina od nezavisne BiH, kazao je da je ostalo privlačno.

“Ljudi se useljavaju, dolaze za poslom i na posao, turista sa svih strana je sve više, dijaspora ga ljeti preplavi. Neke ulice su džombaste, posvuda su psi- lutalice, gradski saobraćaj je loš, redukcije vode su svakodnevne, ali, to je naš grad”, bit će bolje, mora. Prošlosti i važnih datuma se svakako treba povremeno podsjećati, ali danas treba raditi za budućnost”, istakao je.

Kupusović je bio i prvi svjedok o stradanju civila u Sarajevu pod opsadom na suđenju Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću u Haagu, (tada u njihovom odsustvu), početkom jula 1996. Nešto kasnije, također kao prvi svjedok, svjedočio je i u optužbi protiv generala Stanislava Galića, koji je prve dvije godine rata bio komandant opsade Sarajeva.

“Galić je prvo osuđen na 20 godina zatvora, ali je nakon žalbe tužiteljice pravosnažnom presudom osuđen na kaznu doživotnog zatvora, čime je postao prva osoba koja je dobila takvu kaznu u Tribunalu u Haagu. Na suđenju Slobodanu Miloševiću, moje svjedočenje je samo priloženo, jer se u slučaju opsade i iznurivanja Sarajeva, za Miloševića radilo o veoma sličnoj optužbi”, kazao je Feni Kupusović.

Prije Tarika Kupusovića, dužnost sarajevskog gradonačelnika od decembra 1990. do aprila 1994. obavljao je Muhamed Kreševljaković. Na funkciji gradonačelnika bili su i Rasim Gačanović (1998.-2000.) te Muhidin Hamamdžić (2000.-2005.). Semiha Borovac, prva i za sada jedina žena obavljala je funkciju gradonačelnice od 2005. do 2009. godine. Poslije Borovac, dužnost gradonačelnika preuzeo je Alija Behmen (2009.-2013.), te Ivo Komšić (2013.-2017.). Abdulah Skaka je aktuelni gradonačelnik Sarajeva, od 6. februara ove godine. Od 1992. do danas, gradonačelnik Skaka je osmi gradonačelnik Sarajeva.

Ovaj grad je pobratim s 28 gradova, a u posljednjih 25 godina, tj. od 1992. uspostavljeni su pobratimski odnosi s gradovima: Venecija (Italija), Collegno (Italija), Ankara (Turska), Budimpešta (Mađarska), Serre-Chevalier (Francuska), Prato (Italija), Tirana (Albanija), Barcelona (Španija), Istanbul (Turska), Štokholm (Švedska), Kuwait (Kuvajt), Dejton (SAD-Ohajo), Madrid (Španija), Pula (Hrvatska) i Teheran (Iran).

Sarajevo ima uspostavljene prijateljske odnose s 11 gradova s kojima je potpisao sporazume o saradnji, a to su Zagreb, Ljubljana, Salt Lake City, Kairo, Dubrovnik, Skoplje, Konya, Al Ahmedi (Kuvajt), Novi Pazar, Vukovar (Hrvatska) i Bad Ischl (Austrija).

Prvi gradonačelnik Sarajeva bio je Mustaj-beg Fadilpašić. Izabran je 1878. i na tom mjestu proveo je 14 godina, do kraja života 1892. godine.