Kulenović: Suverenističke stranke biće nosioci ključnih bosanskih političkih procesa

U burnim vremenima kriza, nesigurnosti, individualne i društvene ugroženosti, egzistencijalnih prijetnji i izazova, traganje za osloncem i pouzdanim putem naprosto je prirodan ljudski poriv i nužnost. Ali izbor samog puta nekad je tek slučajnost, kretanje mase za onima koji su u prelomna vremena najglasniji, a nekad svjesna, promišljena, organizovana i racionalna ljudska djelatnost koja može i treba praviti temelje za taj pouzdani put. Prvi je efektniji, poželjniji za masu koja traži jednostavan i prijeki put, često poput Domanovićevog slijepca, vođe koji vodi u bespuće i sunovrat. Dugi je teži, jer traži odvažnost mišljenja i činjenja, mudrost izbora i staza i puteva, umne prakse koja se mjeri samo historijskim rezultatom.

Čini se da i pored svih golgota kroz koja je BiH prošla u novijoj istoriji, još uvijek, i da pored svega, predominira stanje svijesti i među akterima politike i u javnosti, u kojem se od drveta ne vidi šuma, niti obrnuto. Zbunjenost, kao stanje stvari, bila ona projektovana moćima manipulacije, mentalitetnim osobinama ili lijenosti duha naprosto.

To je i jedan od motiva naše teme: Izbornim zakonom protiv nezavisnosti i suvereniteta BiH! Naši uvodničari prof. dr. Zlatan Begić i prof. dr. Senadin Lavić su osobe koje poznajemo koliko po znanstvenoj lucidnosti toliko i dosljednosti u znanstvenoj, intelektualnoj i javnoj posvećenosti bosanskoj paradigmi.

Neki od naših motiva današnje teme su:

Prvo, Kompromisi napravljeni prilikom obnove bosanske državnosti bila je pod utjecajem sporazuma Cvetković – Maček iz 1939. o banovinskoj podjeli BiH i pritajenih velikosrpskih i velikohrvatskih aspiracija na račun BiH iz vremena 1943. godine, koje su ideološki formulisani u odlukama ZAVNOBiH-a, a i danas stoje kao damaklov mač iznad državnog bića BiH. Iako je BiH u posljednjoj fazi socijalizma već uveliko gazila ka vrijednostima liberalne demokracije, što se potvrdilo na prvim višestranačkim izborima i na referendumom o nezavisnosti, kojim je BiH definisana kao „država ravnopravnih građana“, stare aspiracije pretočene su u agresivni osvajački rat na internacionalno priznate granice i teritorije BiH, te nasilno zaustavljale i danas zaustavljaju BiH u definiranju suverene volje ka slobodnim integracijama u zajednicu zemalja potpune demokracije.

Ključni instrument ruske škole ograničenog suvereniteta država, tako vidljiv na primjeru Ukrajine, odnosno Srbije i Hrvatske prema BiH, jeste tzv. konstitutivnost naroda kojom se uporno urušava internacionalno priznata nezavisnost i suverenitet BiH, bilo direktnim utjecajem preko političkih satelita, bilo miješanjem i na internacionalnom i unutrašnjem planu u političko uređenje i odnose u BiH. Ideologija iredentizma i ruskog, i srpskog i hrvatskog svijeta imaju identične antizapadne ciljeve, metode i interese koje u konkretnim historijskim okolnostima imaju prepoznatljive ekspanzionističke namjere prema BiH.

Drugo, nametanje i prihvatanje rasprave o izmjenama Izbornog zakona, ne samo od domaćih već i internacionalnih aktera, u uslovima otvorenog separatizma i blokada institucija države i destrukcije društva, te sigurnosne krize u Evropi i svijetu, čin je ravan Čemberlenovskom povlađivanju Hitleru čije posljedice su bile strahote Drugog svjetskog rata. Historijski je cinizam da zapadni izaslanici, pa vidimo to i u strateškom kompasu EU, vrijednosti sa kojima Putin nastupa protiv Ukrajine, oni hoće još više učvrstiti i instalirati u BiH. I još više, da se legitimiziraju i legaliziraju ciljevi udruženih zločinačkih poduhvata i genocida i ohrabre političke snage koje baštine i insistiraju na tim ciljevima.

Šta je stvarni motiv te neprincipijelnosti? Prešutno pristajanje na putinovski novi svjetski poredak zbog vlastitih teritorijalnih aspiracija i prisajedinjenja teritorija radi etničkog državnog zaokruženja i nad državnog prava tzv. matičnih država? To već desničari i u regiji i Evropi ne skrivaju (non paper) već na ovaj ili onaj način afirmiraju. Ili je to recidiv islamofobije, tzv, stvaranja „sanitarnog koridora“ oko BiH? Ili je pak, strateško ostavljanje BiH kao bureta baruta na Balkanu čiji se fitilj uvijek može iskoristiti za različite geostrateške i regionalne interese i ciljeve?!

Treće, naša javnost mora prepoznavati i već prepoznaje državotvorne političke snage. Već se klasificiraju oni koji iz neznanja ili ličnog pozicioniranja za predstojeće izbore u nomenklaturi vlasti čine kolaboracije, neprincipijelne kompromise i ustupke, od onih političkih subjekata koji imaju odvažnost, viziju i znanje da ne odstupe od zaštite vrijednosti suverene, nezavisne i moderne BiH. Pokleknuti danas pred antidemokratskim snagama, biće historijski poraz naše domovine. Upravo zbog toga se ne smiju prihvatiti niti neprincipijelni stavovi i nastojanja dijela internacionalne zajednice. Niti prljave nagodbe protiv demokratske i građanske BiH. Niti da takvo trenutno stanje bude povodom za odustajanje od ideala i vrijednosti liberalne demokracije, niti povodom za traženje alternativa izvan tog civilizacijskog kruga. U sadašnjim okolnostima i budućim identifikacijama političkih subjekata u BiH prepoznatljive suverenističke stranke biće nosioci ključnih političkih procesa i snaga slobodnog razvitka bosanske države i demokratske nacije.