Kulenović: Sigurnost BiH je u izgradnji moderne bosanske nacionalne države
Prema posljednjem Izvještaju Istraživačkog tima ANUBiH o razlozima sve većeg iseljavanja stanovništva BiH utvrđeno je da su osnovni motivi prije 10 godina bili rad i zapošljavanje u inostranstvu, dok sada preovladavaju razlozi sigurnosti, političke nestabilnosti, egzistencijalne i sveukupne neizvijesnosti za budućnost.
Realne faktore takve percepcije skoro da je moguće svakodnevno registrovati od jučerašnje vježbe Vojske Srbije, bojevog gađanja i naoružavanja, prethodnih izjava ministra vojnog o srpskoj vojsci i njenoj ulozi u zaštiti i mimo granica države Srbije, već vidljivog obavještajnog uplitanja obavještajnih službi susjednih zemalja u falsificiranje izbornog procesa u BiH i fiktivnoj registraciji birača putem pošte, prijetnji da “zulum” nad Hrvatima neće proći, onemogućavanje putem domaćih trabanata zaštite suvereniteta BiH i njenih granica i u ovoj sve težoj migrantskoj krizi, integracije osnovnih aparata države u obrazovne, kulturne, sigurnosne i druge sisteme susjednih država i t.d. O ovim faktorima pustošenja BiH od njenog stanovništva i regionalnim aspektima sigurnosti bilo je govora na sesije Kruga 99.
Osnovni zaključak koji logično slijediti jeste da se sigurnosno pitanje u BiH mora postaviti kao temeljno i prvorazredno političko pitanje koje mora biti uključeno u stalnu aktivnost i političku strategiju svih odgovornih državotvornih snaga. Nisu dovoljne lamentacije o integracijama i osloncu na internacionalne i evropske sigurnosne i druge strukture, koje su se u prošlosti pokazale kao nepouzdane i neadekvatne realnoj situaciji na terenu, niti skretanja pažnje sa ključnog problema na tehnička i sporedna pitanja i fatalističko pouzdanje u moralna načela mira. Mora se graditi aktivna strategija sigurnosti u BiH uključujući i strategiju ativne samozaštite stanovništva za sve vanredne situacije.
Konačno se mora učiniti dalji iskorak od najvećih dostignuća ZAVNOBiH-a u obnovi bosanske državnosti ka izgradnji moderne bosanske nacionalne države. Naravno, to ni na koji način ne znači negiranje ni srpske, ni hrvatske, ni bošnjačke etničke pripadnosti, već političku viziju i strategiju demokratske države slobodnih građana. Mora se energično suprostaviti bilo domaćim, bilo susjedskim, bilo internacionalnim političkim novogovorima o državi BiH kao posebnom slučaju izvan moderne civilizacije. Ono što tražimo jeste ravnopravno mjesto u porodici demokratskih država Evrope i svijeta, podjednako u kapacitetu koji imaju srpska država – nacija Srbija, crnogorska, makedonska ili hrvatska.
Danas u svijetu ima oko 7.000 etničkih grupa, a u Ujedinjenim nacijama 193 članice – nacionalne države. BiH je punopravna članica Ujedinjenih nacija od 1992. godine. Tretirati BiH kao “poseban slučaj” mimo svih drugih članica UN nužno znači davati krila ne samo hegemonizmu i paternalizmu susjednih nacionalnih država, već surovom etnonacionalizmu balkanskog tipa kojemu je u naumu jedino i uvijek – teritorijalno osvajanje faktičko ili ideološko, svejedno. Dugotrajno držanje otvorenim pitanja o formalno pravnom međusobnom priznanju državnih granica zorna su slika toga. I ne samo na Balkanu i bosanskom susjedstvu. Svojedobno je Nagorno-Karabah bio model i inspiracija Miloševićevoj kamarili. BiH ne smije biti inspiracija za etnonacionalizam svih onih 7.000 etničkih grupa u poticanju težnji kako bi svaka etnička grupa postala država-nacija. Odbijanje tertianja BiH kao “corpusa sepatuma”, puno i faktičko priznanje nacionalne bosanske države, biće i najveći civilizacijski doprinos miru u regiji i svijetu. Krupan korak u tome je prepoznavanje manipulativne balkanske ideologije etnonacionalizma i jasnog razumijevanja opsega pojma i funcionalnog značenja nacije od hegemonijski kreirane zbrke u poimanju sadržaja i dosega etnosa, etničke grupe, bilo kako da se definiše i određuje.
Samo takvim iskorakom moguće je konačno ugasiti “brdo baruta na Balkanu”, okončati “zamrznuti konflikt” i dati šanse trajnom miru i pomirenju.
Prvi uslov toga jeste otvorena borba svih političkih i civilnih aktera sa nipodaštavajućom, grubom i sirovom retorikom politički odgovornih struktura u zemlji i u susjedstvu, za otklanjanje političkih i moralnih posljedica učinjenih udruženih zločinačkih poduhvata i genocida u BiH.
Adil Kulenović,
About The Author
