Kulenović: Patnje nisu srazmjerne, ali bol žrtava genocida i progonjenih jeste
Naša solidarnost sa palestinskim narodom je imanentna našem bosanskom historijskom iskustvu. Naprosto ona jeste naše prirodno pravo i moralni ethos sa onima kojima se oduzima pravo na svoju staru državu i domovinu preko 70 godina i onih kojima se preko 30 godina sprečava put u modernu demokratsku državu i suverenu naciju. Patnje nisu srazmjerne, ali bol žrtava genocida i progonjenih jeste. Zato ćemo danas govoriti o Gazi i Palestini u rasponu teme „Gaza: Od genocida do urušavanja internacionalnog poretka“. Zahvaljujem i pozdravljam našeg današnjeg uvodničara, Ambasadora Države Palestina, NJ.E. gosp. Rezeq N.M. Namoora.
Više od godinu dana je od brutalnog rata protiv Gaze i Palestinaca, koji kontinuirano eskalira, do te mjere da taj zastrašujući sukob može dovesti do izbijanja novog globalnog rata, više nego onaj koji se još duže vodi na prostoru Ukrajine. Rat i agresija na Palestince prijeti da poprimi globalne razmjere pored ostalog i zbog narativa koji „normalizuje“ brutalnosti. Raspirivanje mržnje prema Palestincima čini se važnim činom koji će donijeti prevagu. Nije ova 2024. radikalno drugačija u odnosu na prošlost, drugačije su samo alati koji služe toj svrsi. Mržnja i dehumanizacija postižu rezultat jer se oslanjaju na psihologiju mase, čiji su pokretači mediji, odnosno medijski eksponenti ekspanzionističkih i kolonijalističkih politika.
Iako stotine hiljada ljudi diljem svijeta već mjesecima izlaze na ulice i protive se politici establišmenta svojih država, protive se ratu, genocidu i zločinima nad Palestincima, njihov angažman i učinak potkopava način izvještavanja i cenzura na izvještavanje. Iako već decenijama nije bilo masovnijeg pokreta i podrške svjetske javnosti za stvaranje Palestinske države. Propalestinske demonstracije proširile su se na svim kontinentima, prerasle su u otpor neo-kolonijalizmu, novoj vrsti aparthejda i ugnjetavanju bogatog Sjevera nad Jugom.
Ali, opseg medijske svrstanosti uz agresiju Izraela i dalje dosežu neviđene razmjere. Čak se i propalestinske organizacije koje okupljaju Jevreje proglašavaju anti-semitskim, djeca i nasljednici preživjelih holokausta koji se svrstaju uz žrtve u Gazi, traže mir na Bliskom istoku i državu za Palestince, označavaju se kao pristaše terorizma. Rabinske organizacije koje se odriču Izraela kao države progone se i proglašavaju anti-jevrejskim. I otvorena su meta cionistima. Ta količina medijske svrstanosti nije viđena kroz povijest sukoba u 21. stoljeću.
Naime, od 7. oktobra 2023. zapadni mediji, kao i većina vlada tih zemalja, učinili su sve kako bi osigurali da javnost ne vidi stvarnost onoga što se događa na tom ilegalno okupiranom području. Tako ove medijske kuće konstantno odbijaju koristiti tačne izraze kao što je “invazija” za opisivanje izraelske agresije; svjedočimo lažnoj propagandi nepostojećih zločina, koju dostavlja izraelska vlada; podrivaju se vjerodostojnost zdravstvenih i humanitarnih agencija njihovim povezivanjem s Hamasom; odbijaju se identificirati počinitelji prilikom izvještavanja o izraelskim ubojstvima; prisiljavaju se novinari da izbjegavaju korištenje riječi poput “genocid”, “etničko čišćenje” i “okupirani teritorij” kada govore o izraelskim zločinima; pa do otvorenih poziva na eskalaciju rata. U političkom govoru, jednako kao i u medijskom, očita je pristranost u korist izraelskih narativa i nedovoljna zastupljenost palestinskih žrtava, ograničena je upotreba izrazâ poput “genocid” i “etničko čišćenje” te se daju smjernice za izbjegavaju korištenje termina “okupirani teritoriji” pri opisu palestinskih područja. Svjesno se gaze granice etičkog novinarstva i donose odluke da se sistematski dehumaniziraju palestinske žrtve, izoliraju izraelske počinitelje od odgovornosti i sakriva genocid, za kojeg je Međunarodni sud pravde rekao da postoje “uvjerljivi” dokazi.
Izraelu odgovara predstavljanje svih Palestinaca pristašama Hamasa kako bi pravdao masovne zločina navodnom borbom protiv terorista i islamističkih radikala. Time se želi prikriti i staviti u drugi plan njihov glavni neprijatelj – sekularni Palestinci, Fatah, PLO i druge organizacije koje su odrekle vojnog djelovanja i krenule u sistematsko stvaranje pravne i suverene države Palestine. Njih se Izrael boji daleko više od militanata koji uglavnom samo kliču vjerske parole. Izrael računa na podršku Zapada i tamošnje javnosti samo ako je riječ o neprijatelju koji je već unaprijed demoniziran i predstavljen glavnom opasnošću od terorizma. Tim prije što je nakon 11. septembra 2001. stvorena diljem svijeta ponižavajuća i rasistička slika o Arapima kao teroristima. Vlast u Tel Avivu zapravo samo producira taj političko-medijski narativ koji na Palestince i druge Arape ne gleda kao na ljudska bića. Činjenica je međutim da ono što izraelska vlast provodi protiv civilnog stanovništva ima sve odlike državnog terorizma.
A to smo iskusili na vlastitoj koži i svjedočimo danas.
Uvodna riječ: Adil Kulenović, 10. novembar 2024.
