Kulenović: Internacionalni izaslanici zastupaju vrijednosti u BiH koje zastupa i Putin u agresiji na Ukrajinu
Upornost profesorice Sadiković i konstantna zalaganje profesora Pettigrewa na širenju istine o genocidu u BiH, čini se da imaju iste korijene: u porivu i predanosti naučnim postulatima koliko i humanističkim vrijednostima. I jedno i drugo govore iz različitih naučnih oblasti, ali su zaključci i poruke komplementarni.
Nećemo govoriti o odgovornosti internacionalne zajednice iz ugla slabih i nemoćnih, onih koji za sve traže krivnju u drugome, već činjenično, utemeljeno na naučnim istraživanjima i znanstvenim rezultatima. Svakako, i u diskusijama poslije izlaganja ne može se izuzeti ni druga strana, nas same, preciznije rečeno, činjenice i aktere koji su na ovaj ili onaj način determinisali inostrani utjecaj pa i intervencionizam. Ali i stanje sadašnje političke, sigurnosne i egzistencijalne krize.
Bar na prvi pogled, o naslovljenoj temi svi o svemu sve znamo. Na nivou puke percepcije i svakako usvojenih propagandističkih stereotipa formiranih moćima ideologija i politika. Zato je svjetlo nauke, istine dakle, danas najvažniji i nužan oslonac na uzburkanom moru kojim plovi naša domovina.
Prvo, meni se čini da pitanje o odgovornosti internacionalne zajednice u zaštiti BiH seže još od nametnutih zahtjeva Evropske zajednice i Badinterove komisije na ispunjavanju uslova za priznanje nezavisnost BiH, te prihvatanja prava i obaveza iz tog internacionalnog priznanja nezavisnosti u Ujedinjenim nacijama. I sa druge strane, očekivanih a neispunjenih obaveza koje proizilaze iz Povelje UN u zaštiti nezavisnosti BiH u uslovima agresije. A pogotovo razornih posljedica realpolitike nakon agresije upravo od ključnih subjekata evropske politike protiv BiH. Embargo na oružje napadnutoj zemlji je činjenica i metafora te politike.
Drugo, [1] Odstupanje od referendumom potvrđenog pitanja na osnovu čijih rezultata je priznata nezavisnost BiH, provođena tokom rata i sadržana u ratnim ciljevima lokalnih, susjednih i internacionalnih aktera, traje od tada do Dejtonskog mirovnog sporazuma i današnjih dana. Zaboravljeni zarez iz referendumskog pitanja simbol je tridesetogodišnje agonije.
Da potsjetim, na referendumu država BiH je definisana kao „država ravnopravnih građana“. U pitanju je slijedio zarez koji ne određuje državu već je opisuje: „naroda BiH – M,S,H i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive“. Dakle, nije država BiH „građana i naroda“ niti „naroda i građana“ kako se danas tumači, već „država ravnopravnih građana“. Kasnije izvedenice da je BiH država konstituentnih ili tzv. konstitutivnih naroda samo je nametnuta omča BiH kojom je susjedne države, Srbija i Hrvatska, drže u podređenom, ponižavajućem, neslobodnom i vazalnom odnosu i položaju.
Nije, dakle, nikakav idealizam insistiranje i na unutrašnjem i internacionalnom planu na temeljnim vrijednostima za koje se BiH opredijelila prilikom sticanja nezavisnosti. Onih vrijednosti zbog kojih je demokratski poražen prethodni politički poredak i otvoren put ka izgradnji države i društva na vrijednostima liberalne demokracije.
Treće, svojevrsni je historijski apsurd da danas nakon svega što je BiH preživjela, nakon agresije na Ukrajinu, internacionalni izaslanici, sudeći po njihovim izjavama i odjecima iz aktuelnih pregovora, zastupaju za BiH vrijednosti koje zastupa i Putin u agresiji na Ukrajinu.
Teorija i politika stvaranja novog svjetskog poretka kojom se hoće uništi postojeći, stvoren nakon 2. svjetskog rata, i građenog na principima miroljubive koegzistenciji i nemiješanja u unutrašnje stvari drugih država. Nepriznavanje suvereniteta država je činjenica nakon Krima, Dombasa i Luganska. I obnova stare imperijalne ideologije ograničenog suvereniteta država sa pravom na intervencionizam. Politička instrumentalizacija položaja narodnih grupa u drugim državama radi ostvarenja vlastitih teritorijalnih aspiracija, takođe. Relativiziranje narodnog identiteta Ukrajinaca (a za Dodika i Bošnjaka) je ogledalo tog poretka. Odbacivanje vrijednosti zapadne demokracije, političkog suvereniteta pojedinca i njegovih političkih građanskih prava, teorijom i praksom etničkih političkih prava iznad suverenih prava cjeline demokratske nacije – države, je sadašnje stanje i u i prema BiH. Sovjetska konstitutivnost naroda samo je instrument urušavanja, miješanja u unutrašnja pitanja suverenih država i potencijalne agresije.
Naš primjer te teorije, ideologije i prakse je rječit.
Da li se radi kod internacionalnih izaslanika koji u ovako teškim okolnostima nameću rasprave o promjenama Izbornog zakona o nerazumijevanju ili prihvatanju vrijednosti i ciljeva Putinovog novog svjetskog poretka?
I na unutrašnjem i na internacionalnom planu naša strategija jačanja suvereniteta i izgradnje BiH na vrijednostima liberalne demokracije i građanskog političkog uređenja, nije strategija idealizma već historijskog realizma bez kojih nema realnih mogućnosti za očuvanja države i razvoja slobodne demokratske nacije.
Adil Kulenović, 20.3.22.
Uvod za temu Kruga 99: Odgovornost internacionalne zajednice da zaštiti Bosnu i Hercegovinu: Strategija djelovanja
[1] .
About The Author
