Krug 99: Trpljenje aparthejda prema razvoju političkog uređenja BiH

Povodom pregovora promjenama Izbornog zakona

Kada se u jednom historijskom trenutku prihvate rješenja mimo vrijednosti savremene civilizacije i morala demokratskog svijeta, teško je više zaustaviti nemilosrdne procese i posljedice koji melju sudbine pojedinaca, razaraju države i društva. Zalud se danas vajkati kako su neka dejtonska rješenja političkog sistema u BiH nastala i prihvaćena u uslovima prisile već izvršenog genocida i zločina protiv čovječnosti, te da su kao takva ništava u kontekstu izričitih  normi internacionalnog prava.  Naknadna pamet je samo labuđev pjev odgovornih aktera koje će ipak historiografija surovo obilježiti. Ali,  to neće nadoknaditi prohujalo vrijeme neslobodnog života i diskriminacije, trpljenja nametnutog aparthejda prema razvoju političkog uređenja BiH, prema građanima, građanskom i sekularnom karakteru države i društva.

Moraju se izbjeći zamke nametnutog pregovaranja u političkom ambijentu sličnog onom iz Dejtona, a sad u Neumu, pregovaranja bez jasnih standarda i vrijednosti  liberalne demokracije, ljudskih i građanskih političkih prava i sloboda i očekivanog interesa zapadnih demokratskih nacija. 

Opsesija etničkom identifikacijom kao izvedenim političkim pravom i osnovom za uspostavljanje vladajućih struktura, kako dijela domaćih aktera i internacionalnih izaslanika, mora biti odbačen ne samo u formi čišćenja jezika od etničkog predstavljanja, već kroz konkretna i konzistentna ustavna i izborna rješenja. To ne predstavlja samo “stari način razmišljanja,” već i „poguban način razmišljanja” za demokratski preporod i razvoj BiH. Polazište izaslanika, čak i prijateljskih zemalja, – jedna država, dva entiteta, tri naroda – nije samo izvan demokratskih standarda zemalja iz kojih dolaze, već ima razorne posljedice na reafirmaciju i cementiranje ključnog alata konfliktne, disfunkcionalne strukture vlasti i manipulativnog oblikovanja izborne volje građana. 

Konstituentnost naroda jeste instrument razarajućeg hegemonizma, teritorijalnih aspiracija i velikodržavnog ekspanzionizma susjednih zemalja, etnonacionalizma i neofašizma. Privremeni poremećaj demokratske tranzicije BiH, nastao u ratu 1990-ih,  ne može biti trajno rješenje za Bosnu i Hercegovinu u postratnom i budućem periodu. Čini se da ovu rigidnost 

etno- nacionalističke strukture, ali i sadašnji posrednici bez jasnih demokratskih standarda, hoće učiniti trajnom na štetu održivosti Bosne i Hercegovine, ugrožavajući sigurnosti i BiH i cijele regije. Neke opcije za reformu izbornog zakonodavstva, ako se prihvate,  ojačale bi ulogu etno-nacionalističkih snaga u Bosni i Hercegovini i njenu podjelu i segregaciju. Stalni kompromisi na štetu demokratskih standarda siguran su put samo u nefunkcionalnu državu, razaranje multietničkog društva i separatizam.

Državotvorni politički akteri koji učestvuju na pregovorima, neće imati pravo na naknadna tumačenja i opravdanja ukoliko prihvate rješenja koja bi BiH ostavila u predziđu demokratskih zemalja. Neprincipijelni stranački interesi i personalne izborne kalkulacije biće prepoznati u javnosti.