Krug 99: Niko nema prava na šutnju!

banjaluka-proslava-dan-republike-srpske-28

K R U G A 99 – povodom eskaliranja protivustavnog djelovanja i opasnosti za mir u BiH

Niko nema prava na šutnju, a akteri javnosti pogotovo, bili oni politički, civilnog društva, vjerskih institucija i akademske zajednice, dok se pred našim očima jednostrano, protivustavno i nasilno urušava mir i institucije države BiH. Državni udar koji je učinjen 9. Januara 1992. godine pobunjeničkim, jednostranim proglašenjem Srpske Republike Bosne i Hercegovine nastavlja se istim protivustavnim djelovanjem i 25 godina poslije. Najnovija eskalacija postupaka i javno iznesenih političkih programa prilikom posljednjeg obilježavanja ovog datuma u Banja Luci upozoravaju na teško predvidljive i moguće već viđene posljedice po građane u narode Bosne i Hercegovine.

Zbog toga Krug 99 upozorava sve aktere mira i stabilnosti da je u ovom historijskom trenutku nužno trezveno i odgovorno sagledati i dijagnosticirati da  je politika „svršenog čina“ na urušavanju BiH konstanta antidržavotvornih, separatističkih elita. Njeni rezultati su toliko puta viđeni u proteklih 25 godina u različitim vidovima – od vojnih i političkih do diplomatskih i propagandnih. I koja je, htjeli mi to ili ne, davala rezultate na rušenju bosanske paradigme života. Treba odbiti sve pokušaje „ribara ljudskih duša“ da se energija na senzibiliziranju javnosti radi definisanja nužnih praktičnih, političkih i drugih postupaka na očuvanju mira i stabilosti u BiH, kao i regije u cjelini, zamagljuje prebacivanjem pažnje na tako često korištena manipulativna, sporedna pitanja i besmislene rasprave o izrežiranim detaljima ili pak nojevskim bijegom od stvarnosti. Oslonac na vlastite snage mora biti nit vodilja u očuvanju države i društva BiH.

 Zbog toga Krug 99 smatra da je danas najvažnije političko pitanje stanje sigurnosti, definisanje realnog obima i sredstava sigurnosti, uključujući i aktivni sistem samozaštite. Nužno je osnažiti diplomatske inicijative radi ranog upozorenja na naraslu agresiju na ustavni poredak zemlje. Treba iznova pokušati okupiti blok državotvornih snaga radi definisanja nadstranačke strategije i postupaka radi izlaska iz stanja blokada i ostvarivanja antidržavnih ciljeva putem politike „svršenog čina“ i ultimatuma.  Moraju se osnažiti i obnoviti savezništva sa snagama mira, povjerenja i razumijevanja u regiji  i svijetu. Afirmacija vrijednosti zajedničkog života nužna je obaveza svakog pojedinca radi izbjegavanja sukoba i mogućeg nasilja u koje nas hoće uvesti političke elite neostvarenih velikodržavnih ambicija.

About The Author