Komšić: Daytonski sporazum nametnut i nepravičan
BOSNA I HERCEGOVINA
Komšić: Daytonski sporazum nametnut i nepravičan
SARAJEVO, 19. novembra (FENA) – Gradonačelnik Sarajeva Ivo Komšić smatra da je Daytonski sporazum nametnut i nepravičan.
On je na međunarodnoj konferenciji kojom će biti obilježena 20. godišnjica od potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, a koja je počela danas u američkom gradu Daytonu, kazao da taj sporazum nije nastao u Deytonu, nego da je tu dovršen i da je dobio neprimjereno ime grada u kome je održana konferencija.
– U daytonskim se pregovorima nije dogovorilo ništa što već nije bilo dogovoreno, ovdje je samo ono postalo vidljivo. Sva natezanja, odugovlačenja, uvjerenja, svi zahtjevi, pritisci, odbijanja i prihvaćanja samo su bili naknadno preživljavanje porođajnih muka za ono što je već bilo rođeno – istakao je Komšić.
Naveo je da je prvo što je bilo dogovoreno i što se nije moglo problematizirati u pregovorima bio opći sporazum Miloševića i Tuđmana. Da li je on postignut u Karađorđevu ili negdje drugdje bilo je, kako je kazao, nevažno.
Rekao je da se on tu u konačnom svom dovršenju morao objelodaniti i pokazati u punoj snazi svoje konzistencije.
– On više nije mogao funkcionirati kao ‘lukavstvo uma’ koje iz svoje neosvijetljene pozadine upravlja sudbinama naroda, gura ih u ratnom pokliču jedne na druge, progoni ih preseljava ubija rastjeruje i sve u prividu haosa, zle sudbine i razjarene ljudske naravi – naglasio je Komšić.
Milošević je, kaže, taj sporazum objavio pred svima kao gotovu i neprelaznu činjenicu, kao idejno rješenje koje u pregovorima samo dobiva svoj konačni oblik. Dodao je da je njihov sporazum objelodanjen u Bosanskoj Posavini.
Posavina je, kako je rekao, bila treća tačka sporazuma Karadžća i Bobana u Grazu, od 6. maja 1992. godine.
– Ta dvojica izvršitelja su imali zadatak provesti ‘razgraničenje’ i pri tome ‘voditi računa o kompaktnosti prostora i komunikacijama’, ali ko je u to vjerovao – izjavio je Komšić.
Dodao je da su u Daytonu ta ”razgraničenja” i ”kompaktnosti ” morala dobiti konačan oblik, i postati historijske činjenice zapisane u međunarodni sporazum i nacrtane na karti.
– Više nije bilo uzmicanja. Zato o tome i nije bilo rasprave. Čudili smo se samo mi koji smo mislili da su dogovori medijska napuhavanja. Ostali nisu ni trepnuli. Miloševićevo javno očitovanje o tome i Tuđmanova potvrda ličili su na konstataciju ‘jučer je bio kišan dan’ – kazao je Komšić.
U pozadini toga je, kako je naveo, hiljade potpuno uništenih imanja koja su izgrađivale generacije, srušeni mostovi preko Save, deseci hiljada protjeranih, hiljade ubijenih i iznakaženih.
Rekao je i da je drugi veliki sporazum koji je u Daytonu dobio svoju konačnu formu i istinu onaj o legalizaciji Republike Srpske, između Holbruka i Izetbegovića.
– Sam akt legalizacije objavio je Muhamed Šačirbegović, ministar vanjskih poslova BiH, u Ženevi 8. septembra 1995 godine, nepuna dva mjeseca prije Daytona, na sastanku ministara vanjskih poslova BiH, Republike Hrvatske i Jugoslavije, a pod pokroviteljstvom Kontaktne skupine – prisjetio se Komšić.
Treći veliki sporazum koji je legaliziran u Datonu je, naveo je, sporazum američke administracije i Kontaktne skupine.
Istakao je da se sve do Daytona vjerovalo da će američka administracija istrajati na principima Vašingtonskog sporazuma i obećanjima koja su dali o održanju države.
– Kontakta skupina je neprestano insistirala na legalizaciji RS-a, njenoj teritorijalnoj zaokružnenosti i izvornoj državnosti. Vašingtonski sporazum je bio veliki napredak u odnosu na to jer je zasnovan na ideji federalizacije cijele BiH, očuvanju cjelovitosti države i njenih institucija – zaključio je Komšić.
(FENA) M.L.
About The Author
