Izjava za medije Pettigrewa: "Izdaja ljudskih prava i tranzicijska pravda u Bosni i Hercegovini"
1. decembar 2019. godine, KRUG 99 u 11 sati: “Izdaja ljudskih prava i tranzicijska pravda u Bosni i Hercegovini”, prof. dr. David Pettigrew, profesor filozofije i studija holokausta i genocida, Državni univerzitet Southern Connecticut, Upravni odbor Studijskog programa za proučavanje genocida na univerzitetu Yale. Napomena: Sesija će se moći pratiti “uživo” putem FB Kruga 99 – live stream.
“Tranzicijska pravda ” podrazumijeva tranziciju koja se mora dogoditi društvu koje je preživjelo genocid u građansko društvo u kom se poštuju i podržavaju dostojanstvo i ljudska prava preživjelih, uključujući i pravo na zagarantiranu zaštitu od daljeg povređivanja, na institucionalnu reformu i ponovno uspostavljanje vladavine prava, na istinu, reparacije i memorijalizaciju. Međutim, Milorad Dodik, kao član Predsjedništva, ruši svaku nadu u tranzicijsku pravdu u Bosni i Hercegovini islamofobičnim govorom mržnje, osporavanjem jedinstva države i institucija na državnom nivou, negiranjem genocida u Srebrenici, postavljanjem spomen obilježja kojima se glorificiraju osuđeni ratni zločinci i zabranom spomen obilježja žrtvama. Kada je SDA predložila ustavnu reformu za ujedinjenje Bosne i Hercegovine i utvrđivanje nacionalnosti na osnovu državljanstva, predsjednik Dodik je taj prijedlog odbacio kao islamsku zavjeru. Prijedlog SDA je predstavljao važnu viziju tranzicijske pravde za građansko društvo koje se oporavlja od genocida, ali je gosp. Dodik odgovorio islamofobičnim zastrašivanjem, predviđajući da je Bosna i Hercegovina izložena riziku uvođenja šerijatskog prava. Tranzicijska pravda bi nalagala da se preživjeli tretiraju s dignitetom, ali sa zapaljivom retorikom gosp. Dodika koja doseže nivo govora mržnje, to nije slučaj. Nadalje, predsjednik Dodik je oklevetao državu tvrdeći da je Bosna i Hercegovina “nakaradna država koja nije trebala da preživi.” On prijeti da će “minirati” reforme na državnom nivou, uključujući “formiranje zajedničkih oružanih snaga, državnog suda i policijske agencije.” Nedavno je potvrdio da Republika Srpska neće “odustati od svoje autonomije i državnosti,” i dodao da visoki predstavnik “treba da nestane.” Destabilizirajuća retorika predsjednika Dodika potkopava vrstu institucionalne reforme na državnom nivou i povjerenje građana koji predstavljaju imperative za tranzicijsku pravdu. Preživjeli vide jako malo nade za pravdu. Poricanje genocida u Srebrenici predsjednika Dodika stvara kulturu slavljenja genocida koju je profesor Haris Halilović nazvao “trijumfalizmom,” kulturu koja uključuje glorifikaciju osuđenih počinilaca i njihovih zločina kroz spomen ploče, statue, pjesme, transparente i majice. “Trijumfalizam” ukazuje da su zločini koji su počinjeni legitimni i da se mogu ponavljati. Tranzicijska pravda, međutim, podrazumijeva garanciju da se zločini neće ponoviti. Ali takav “trijumfalizam” se nesmanjenom žestinom nastavlja u Republici Srpskoj kroz nedavno otkrivanje biste Nikoli Koljeviću u Banja Luci. Nadalje, u toku svog vodstva gosp. Dodik je nadzirao diskriminatornu praksu postavljanja spomen obilježja počiniocima i zabranjivanja spomen obilježja žrtvama, praksu čiji je cilj sprečavanje povratka izbjeglica putem psihološkog zastrašivanja. U Trnopolju je spomen obilježje počiniocima postavljeno na mjestu bivšeg logora. Spomen soba počiniocima je postavljena u zgradi bivšeg logora, a postignut je i dogovor s jednom tvornicom obuće da se useli u tu zgradu, mijenjajući namjenu ovog mjesta i brišući sjećanje na logor. Preživjeli iz Omarske su okruženi spomen obilježjima počiniocima, a zabranjuje im se postavljanje vlastitog spomen obilježja. Zabrana spomen obilježja žrtvama je povreda ljudskog prava na memorijalizaciju. Brisanje sjećanja na logor znači da država nije ispunila svoju obavezu čuvanja sjećanje na genocid u okviru tranzicijske pravde. Uz nedavne izjave francuskog predsjednika Macrona o Bosni i Hercegovini i Nobelovu nagradu Handkeu koja predstavlja nagradu i podršku za poricanje genocida i srpski ekstremizam, ulozi za protivljenje poricanju genocida i glorificiranju ratnih zločinaca postaju još veći. Ovoj izdaji ljudskih prava i tranzicijske pravde u Republici Srpskoj se moramo bez odlaganja suprotstaviti. Prvo, visoki predstavnik treba omogućiti provođenje zakona protiv poricanja genocida u Srebrenici i drugih ratnih zločina, što bi predstavljalo odgovarajuće okončanje aktivnosti koje su poduzeli raniji visoki predstavnici u cilju uspostavljanja Spomen obilježja i mezarja Srebrenica-Potočari i važan način suprotstavljanja prijetnji od ponavljanja genocida. Drugo, unatoč poricanju i zabrani spomen obilježja, država ima obavezu da čuva sjećanje na patnje žrtava. Kada sam u avgustu prisustvovao komemoraciji u Omarskoj, bio sam pozvan da se obratim okupljenim. Izrazio sam solidarnost s preživjelim i njihovim porodicama i obećao da ću se nastaviti zalagati za njihovo pravo na postavljanje spomen obilježje žrtvama u Omarskoj. Danas, nastavljam sa zagovaranjem njihovog ljudskog prava na postavljanje spomen obilježja žrtvama u Omarskoj i Trnopolju, u Prijedoru i na drugim mjestima, i pozivam Visokog predstavnika da podrži preživjele u tom nastojanju. Treće, glorificiranje ratnih zločinaca i njihovih zločina predstavlja prijetnju da će se oni ponoviti i traumatizira žrtve. Stoga bi nadležni organi trebali sistematično ukloniti spomen obilježje Radovanu Karadžiću na studentskom domu na Palama, spomenik u Višegradu “hrabrim braniocima Republike Srpske”, spomenik u Trnopolju “srpskim borcima koji svoje živote ugradiše u temelje Republike Srpske” i konačno spomen ploču kojom se odaje počast Ratku Mladiću na Vracama iznad Sarajeva. Spomen ploča za Mladića je uvreda za više od 11.000 žrtava opsade. U znak sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva, pozivam nadležne organe da uklone spomen ploču za Mladića. Ovakvim i drugim inicijativama bi se ispoštovala ljudska prava, a tranzicijska pravda bi još jednom postala moguća u BiH.
About The Author
