Izazovi koji čekaju Bosnu i Hercegovinu sa snabdijevanjem i proizvodnjom hrane
Piše: Prof. dr Hamid Čustović, profesor emeritus
Globalni pogled
Prema izvorima UN-a, preko dvije milijarde hektara zemljišta (dvostruko više od površine Kine) trenutno je u Svijetu degradirano, sa malom ekonomskom i ekološkom vrijednosti. Od ukupne površine kopna planete Zemlje 71% je definisano kao nastanjeno, ostalih 29% čine ledenjaci i neplodna zemlja. Polovina površine kopna koristi se u poljoprivredi pri čemu se obezbjeđuje 99,7% ukupnih potreba u hrani (kalorijama), od čega 83% samo iz biljno bazirane ishrane. Od navedenih površina oko 44% svjetskog poljoprivrednog zemljišta nalazi se u sušnim područjima što opskrbljuje 60% svjetske proizvodnje hrane uglavnom u Africi i Aziji.
Trenutno se 30-45% površine zemljišta koristi u stočarstvu kao pašnjaci i za proizvodnju stočne hrane. U posljednjih pedeset godina potrebe za animalnim proizvodima su se veoma povećale, a time i površine za upotrebu poljoprivrednog zemljišta za oko 65%. Više od polovine svjetske populacije danas živi u urbanim područjima na površini zemljišta od svega 1%. S druge strane, površina zemljišta potrebnog za opskrbu gradova sa hranom, energijom i sirovinama često je dvjesto puta veća od površine samog grada. Dok je trenutno u Svijetu više od 800 miliona ljudi pothranjeno, do 2050. globalna proizvodnja hrane bi se trebala povećati do 50%, kako bi nahranila, kako se očekuje, više od 9 milijardi ljudi. Ali, kako ćemo uopće ispuniti ove rastuće potrebe za hranom kada se predviđa da će degradacija zemljišta i klimatske promjene zajedno smanjiti prinose usjeva u prosjeku od 10% na globalnom nivou i do 50% u određenim regijama? Degradacija zemljišta i drugih prirodnih resursa nije samo ekološka odgovornost, već i društvena i ekonomska prijetnja za mnoge države. Ovaj problem je veoma dobro prepoznat od strane UN kroz Pariški protokol koji je usvojen 2015. godine.
Sa stanovišta snabdjevenosti i proizvodnje hrane dogodile su se dramatične promjene u posljednjem periodu, a naročito od pojave pandemije Covid19 i od invazije Rusije na Ukrajinu 24. februara 2022. godine. Ukrajina i Rusija su značajni proizvođači i snabdjevači hrane, a prije svega žitarica i drugih proizvoda kao što su mineralna đubriva. Trenutno, najosjetljivija područja u nedostatku hrane zbog posljedica suše i ratova su Avganistan 65% stanovništva oskudijeva u osnovnim životnim namirnicama, u zapadnoj Africi oko 27 miliona, a očekuje se da će taj broj rasti čak i do 40 miliona. Veliki humanitarni problemi su prisutni u Somaliji, Keniji i Etiopiji i dr.
Stanje osnovnih poljoprivrednih resura u BiH
Bosna i Hercegovina (BiH), spada među zemlje bogate vodom i relativno bogata u zemljišnim resursima, što je pored klime jedan od glavni preduslova sigurne i održive poljoprivredne proizvodnje. Isto tako BiH spada i među zemlje širokog spektra nerješenih poljoprivrednih problema, pogotovo zemljišno-vodnog menedžmenta, što se nepovoljno odražava na stanje, razvoj i dalje zaostajanje poljoprivrede za svjetskim trendovima.
BiH općenito ima malo kvalitetnog poljoprivrednog zemljišta. Na cijelom prostoru BiH prve tri bonitetne kategorije zauzimaju površinu od svega 14,2%. Zemljište je pod stalnim antropogenim pritiskom. Kao glavni pokretači ističu se stalni porast stanovništva u urbanim općinama, te korištenje zemljišta za potrebe stambene izgradnje, infrastrukture i industrije. Promjena namjene poljoprivrednog u građevinsko zemljište je skoro svakodnevni proces, pri čemu se i najplodnija zemljišta prevode u građevinska. U ruralnim općinama devastacija prostora je prisutna zbog deagrarizacije, pri čemu je napušteni prostor pod uticajem prirodnih procesa koji dovode do potpunog uništavanja agrarnog krajolika koji je uspostavljan stoljećima.
Tlo je sveto za moj narod…, mi smo dio tla i ono je dio nas. Kada Veliki poglavica šalje glas da želi kupiti našu zemlju traži previše od nas…. Ako vam je prodamo, morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova…., da je tlo s nama u srodstvu…, da je tlo naša majka… Pljuje li na tlo, čovjek pljuje na sebe. Tlo ne pripada čovjeku – čovjek pripada tlu…, što zadesi tlo zadesit će i čovjeka… (Indijanski poglavica Si’ahl – Seattlea 1854 – povodom prodaje indijanskog teritorija USA).
Ne ulazeći u detalje načina korištenja zemljišta kroz različite vremenske epohe i civilizacije, jedno je očigledno, a to je da se odnos u prirodi zahvaljujući čovjeku mijenjao, na žalost, na gore što je imalo za posljedicu ne samo ugrožavanje tla i prirode, već smanjenje ili uništavanje osnovnih uslova za opstanak i život ljudi u nekim područjima.
Zemljišni prostor BiH izložen je eroziji, različitim oblicima devastacije i širenju invazivnih kultura. Naročito je to prisutno kao posljedica napuštanja ruralnih pdručja, tog tipčnog uređenog agrarnog krajolika zbog ekonomskih razloga ili kao posljedica progona stanovništva za vrijeme prošlog rata sa svojih ognjišta. Skoro jedna trećina teritorije je napuštena i pusta kao posljedica posljenjeg rata. Prema podacima CORINE (mapirane promjene >5 hana nivou BiH), ukupno smanjenje poljoprivrednih područja u periodu 2000-2018. godina iznosi 14.152 ha ili 786 ha/god. Stanje na lokalnom nivou, pod uslovom da se ova istraživanja rade u krupnijem mjerilu, nego što je 1>100 000, je znatno drugačije i neuporedivo lošije. Očito je da postepeno gubimo „tlo pod nogama“ kao jedan od najvažnijih resursa za opstanak stanovništva.
Poljoprivredna proizvodnja se odvija na malim, usitnjenim zemljišnim posjedima i odlikuje se malim udjelom proizvodnje za tržište. Primjena agrotehničkih mjera je na niskom nivou, farme su nedovoljno opremljene. Većina obradivog zemljišta se ne navodnjava, nizak je nivo zaštite od vremenskih nepogoda, što rezultira niskim i nestabilnim prinosima. Rizici u proizvodnji su veliki pri čemi ne postoji adekvatan sistem osiguranja usjev.
Klimatske promjene
Klimatske promjene još više ubrzavaju ove procese, naročito sa stanovišta suše na većim nadmorskim visinama i području Dinarida. Bespravna i nekontrolisana sječa šume doprinosi da se i šumska zemljišta degradiraju. Pojedini vodotoci redovno plave. Ove pojave su učestalije kao posljedica klimatskih promjena.
Analiza trenda povećanja temperature zraka na godišnjem nivou, (1961-2016 g.), kreće se u rasponu od 0,4 do 1,0°C, dok porast temperature tokom vegetacionog perioda (april – septembar) ide i do 1,2°C. U posljednjih nekoliko godina ovaj trend je izraženiji.
Linearni trendovi za višegodišnji period (1961-2016 g.), upućuju na stagnaciju ili neznatan porast količine padavina na prostoru cijele BiH. Promjene u visini padavina izraženije su po sezonama nego na godišnjem nivou. Zbog povećanog intenziteta padavina i njegove veće promjenjivosti, kao i zbog povećanog udjela jakih kiša u ukupnoj količini padavina, povećan je rizik od poplava, naročito u sjeveroistočnom dijelu Bosne i Hercegovine, gdje su tokom maja 2014. godine zabilježene katastrofalne poplave. Iako nisu zabilježene signifikantne promjene ukupne količine padavina na nivou BiH, u velikoj mjeri je poremećen pluviometrijski režim, odnosno godišnja raspodjela, naročito u periodima godine kad to nije poželjno. Prema klimatskim projekcijama dobivenih globalnim i regionalnim klimatskim modelima, može se zaključiti da se u budućnosti može očekivati dalji porast temperature na području BiH i to u rasponu od 1oC do 6oC u zavisnosti od klimatskog scenarija.
Snabdjevenost sa hranom
Prema podacima Agencije za statistiku BiH za 2021. godinu, više od 50% obradivog zemljišta se ne koristi u poljoprivrednoj proizvodnji. U strukturi ukupnih zasijanih površina (proljetna sjetva 2021 g.), žitarice učestvuju sa 75,8%, industrijsko bilje sa 5,1%, povrće sa 9,3% i krmno bilje sa 8,4%. Ostali usjevi su zastupljeni sa 1,4%.
BiH je veliki uvoznik poljoprivredno prehrambenih roba. U 2020. godini izvoz poljoprivrednih proizvoda iznosio je 846,40 miliona KM, dok je uvoz poljoprivrednih proizvoda bio 3,01 milijardu KM, te je zabilježen deficit u razmjeni poljoprivrednim proizvodima od 2,16 milijardi KM. U posmatranoj godini u odnosu na 2019. godinu, zabilježen je rast izvoza poljoprivrednih proizvoda za 3%, pad uvoza za 5%, te pad deficit za 7%. Pokrivenost uvoza izvozom BiH u razmjeni poljoprivrednim proizvodima iznosila je svega 28,16%. Trgovinski deficit u trgovinskoj razmjeni poljoprivrednih proizvoda u suštini je odraz cjelokupnog stanja u poljoprivredi BiH.
Cijene poljoprivrednih proizvoda u 2021. godini u odnosu na prosjek cijena iz 2015. godine više su za 26,9%, objavila je državna Agencija za statistiku. U 2021. godini u odnosu na cijene iz 2015. godine zabilježen je rast cijena biljne proizvodnje za 37,5% i rast cijena stočne proizvodnje za 16,4%. Cijene dobara i usluga za tekuću potrošnju u poljoprivrednoj proizvodnji u 2021. godini u odnosu na prosjek cijena iz 2015. godine viši su za 12,1%. Taj trend porasta cijena hrane se nastavio i tokom 2022. godine, što je vidljivo u svakodnevnom životu stanovništva. Uz povećanje cijena energije standard najsiromašnijeg dijela stanovništva sve više pada, a to je u mnogome razlog da mladi napuštaju zemlju i odlaze u inostranstvo da traže bolje uslove za život.
Upravljanje pitanjima održive proizvodnje hrane u BiH je veoma složeno, kako zbog ustavnog uređenja naše zemlje i disperzije nadležnosti, tako i zbog statusa poljoprivrede kao privredne grane u društvu. Da li su vlasti na nivou BiH sposobne da odgovore na ove izazove i krizna stanja koja se sve češće javljaju, kao što je pandemija, regionalni rat u Ukrajini ili prirodne katastrofe, suše, poplave, požari i sl. Očigledno je da nisu. Već decenijama se vrtimo u krugu na nivou koji ne obezbjeđuje napredak i sigurnost stanovništva u snabdjevenosti sa dovoljnom količinom osnovnih prehrambenih proizvoda. To pokazuje smanjenje učešća poljoprivrede u BDP sa 9%, 2000 g. na 6,08% 2020 g. Zaposlenost u sektoru poljoprivrede 2006 g., bila je 20,6%, dok je 2020 bila 12%.
Budžetska sredstva za podsticaj više služe za održavanje socijalnog mira nego što unapređuju proizvodnju i podižu je na veći kvantitativni i kvalitativni nivo. Netransparentnim trošenjem ovih sredstava omogućuje omogućuje različite špekulacije pri čemu se zanemaruje opšti interesi i uključivanje u savremene tokove proizvodnje. BiH svakako ima solidan potencijal za takav savremen pristup, ali nedostaje vizija adaptacija i prilagođavanja promjenama.
Kako naprijed?
Najvrijednija zemljišta dolinskih prostora površine oko 400.000 ha u Posavini, riječnim dolinama i kraškim poljima su ugrožena poplavama, bujicama, erozijom, prekomjernim vlaženjem i zamočvarivanjem tla. Osim toga poljoprivredne parcele su male, neproduktivne i neuređene. Komasacija se ne sprovodi ili je u tek početnoj fazi. Imovinsko pravni odnosi nesređeni. Poreska politika se ne implementira na cijelom prostoru BiH. Da bi došli do produktivne parcele za savremenu poljoprivrednu proizvodnju, BiH mora kompleksnim melioracijama prioritetno unaprijediti produktivnost ovih potencijalno najkvalitetnijih zemljišta. BiH nema dovoljno obradivog tla (0,36 ha poljoprivrednog tla per capita) i nema dovoljno kvalitetnog tla za poljoprivrednu proizvodnju. Zato se uređenju i zemljišno-vodnom menadžmentu mora obratiti maksimalna pažnja (M., Vlahinić, ANUBiH, 2000, Sarajevo).
Izgradnja vodnih višenamjenskih makroakumulacija u slivnom zaleđu dolinskih prostora doprinijela bi smanjenju rizika od poplava, bujica i erozije i olakšala rješenja odvodnjavanja i drenaže suvišnih voda. Racionalno gospodarenje vodom bi trebalo dovršiti i slijediti pozitivne pristupe u svim kraškim poljima i slivovima. U strategiji izgradnje makroakumulacija trebalo bi dati prioritet onim akumulacijama koje doprinose ublažavanju poljoprivrednih problema.
Drugi važan prioritet su brdskoplaninski prostori gdje bi se programom izgradnje poljoprivrednih mikroakumulacija ili tzv. „berbom vode“ moglo doprinijeti unapređenju stočarstva i revitalizaciji ruralnih prostora. U zemljama Magreba skupi se preko 80% padavina u mikroakumulacije, koje se koriste za navodnjavanje u poljoprivredi.
Navodnjavanje u smislu razvoja irigacione agrikulture još uvijek kod nas ne postoji, a što je uslov sigurne i stabilne poljoprivredne proizvodnje. To je posebno važno u dolinskim i brdsko-planinskim područjima. Navodnjavanje se primjenjuje lokalno i to pretežno u proizvodnji povrća i visoko akumulativnih “cash crops” proizvodnji, naročito u suburbanim zonama. Potrebe u vodi biljne proizvodnje njivskih kultura se pretežno podmiruju (oko 83%) ritmičkom obnovom vodnih rezervi tla putem oborina. Ova ritmika snabdijevanja tla sa vodom je prihvatljiva za ozime kulture, međutim za proljetne kulture problem navodnjavanja postaje sve izraženiji na cijelom području BiH. Za mnoge proizvodnje na otvorenom, navodnjavanje bi kod nas imalo suplementarnu funkciju za razliku od “full irrigation”, koje se u nekim zemljama primjenjuje tokom cijele godine. To je jedan od razloga da je navodnjavanje kod nas u velikom zaostatku za svjetskim trendovima, jer se stalno oslanjamo i očekujemo da će vremenske prilike ići u prilog naših očekivanja u proizvodnji hrane. Obzirom na klimatske promjene i ekstremna ponašanja klime to postaje iluzorno i neodrživo. Poljoprivredna proizvodnja mora biti potpuno kontrolisana i u „rukama“ čovjeka savremenog doba. Kod nas se navodnjava svega 12.000 ha, a moglo bi se navodnjavati oko 200.000 ha u dolinskim i oko 150.000 ha u brdskim prostorima ili ukupno 350.000 ha ukoliko bi država beneficirala investicije. S druge strane, dodje li do ekspanzije navodnjavanja vodoprivreda će biti suočena sa krizom vode, ukoliko ne dodje do izgradnje vodnih akumulacija i izravnanja proticaja. Zbog politike razvoja energetskog sektora poljoprivreda je uvijek ostajala na posljednjem mjestu i zbog toga se nalazimo tu gdje sada jesmo.
U skoroj viziji razvoja, učešće osnovnih aktera socijalnog i ekonomskog poboljšanja je od vitalnog značaja. Učešće farmera u donošenju odluka, o novim investicijama, planiranju, implementaciji i održavom upravljanju tlom i vodnim resursima treba da postane standardna praksa. Buduća vizija bi trebala da anticipira konstantni rast participacije lokalnih aktera u direktnom i indirektnom upravljanju. Oni treba da postanu proekološki čuvari naših prostora, ruralnog istorijskog krajolika, kulture i načina života, prirodnog i humanog biodiverziteta i u tom pravcu ih treba educirati. Otpori tom trendu će se javljati od strane uhodanih interesa i interesnih grupa, ali to mora biti praćeno restrukturiranjem postojećih institucija i novom ulogom nevladinih agencija i novih kompanija.
Očekivati je da će nove agencije i organizacije zadužene za upravljanje zemljišnim i vodnim resursima u poljoprivredi i ruralnom razvoju voditi računa o društvu u cjelini i biti odgovorne krajnjim korisnicima njihovih usluga. Institucionalne strukture treba da stimulišu otvoreni dijalog u procesu donošenja odluka.
Velike su prednosti u pristupu globalnim i lokalnim informacijama putem Interneta koji pruža veliki potencijal transparentnosti, ali to mora biti uskladjeno sa edukacijom i javnom svijesti o stvaranju potrebe za transparentnost.
U Sarajevu, 18/09/2022 g.
