In memoriam: Nikola Tucić (1946-2015) – Prirodoslovac sa sviješću o društvenoj odgovornosti
In memoriam
Nikola Tucić (1946-2015), profesor Beogradskog univerziteta – Prirodoslovac sa sviješću o društvenoj odgovornosti
Bojan Šošić
Ljubomir Berberović
Drugog marta prošle godine u Beogradu prerano i iznenada je od virusne upale pluća umro istaknuti evolucioni biolog Nikola Tucić. Zauzimao je istaknuto mjesto u drugoj generaciji jugoslovenskih genetičara. Stekao je ugled istraživača i edukatora i na najbolji način doprinosio nastavku izgradnje ovdašnje tradicije modernih bioloških istraživanja u tada zajedničkoj državi. Dokazao se kao nesebičan i pouzdan saradnik obrazovnih i naučnih projekata vođenih u Bosni i Hercegovini. Uvijek je činio sponu između savremenih svjetskih tokova genetike i nauke o evoluciji, nastojeći da se genetička znanja prenose ne samo budućim stručnjacima, već i da se povežu sa znanjima iz drugih oblasti.
Malo je naučnika na našim prostorima koji su tako predano i gorljivo radili kao Nikola Tucić. Možda je tako i prebrzo potrošio vrijeme koje mu je bilo dato. Mnogo je doprinio uzdizanju biologa i stvarnom prosvjećivanju širih krugova zainteresovanih da razumiju proces i značenje biološke evolucije. U Srbiji je već iznesena jednostavna i ispravna tvrdnja da svi koji u toj zemlji nešto znaju o evoluciji, mogu to zahvaliti profesoru Tuciću. Međutim, ovome se mora dodati i da je svako ko je o evoluciji učio od njega, odnosno iz onoga što je on pisao, mogao računati na to da je dobio sigurne i savremene naučne uvide.
Unatoč teškim nedaćama na koje je naišao u ličnom životu, u njemu je nesumnjivo prevagnuo neki unutrašnji diktat zahvaljujući kojem je do kraja života radio i više nego što bi bilo dovoljno za individualna ispunjenja. Činjenica da je u saradnji s Biljanom Stojković 2012. godine objavio svoju desetu knjigu (Od molekula do organizma: Molekularna i fenotipska evolucija) svjedoči da je ostao dosljedno usmjeren zastupanju kolektivnih interesa. Do kraja je bio posvećen eksperimentalnom radu kakav mu je i donio međunarodni ugled na osjetljivom polju genetičkog modeliranja populacija i procesa u njima. Smatrao je prirodnim da se kao evolucioni biolog bavi i razumijevanjem i zagovaranjem moralnog, njegovanjem humanističkih osnova i okvira prirodnih nauka i obrazovanja. Pripadao je lijevim opredjeljenjima i u vrijeme kada su se mogla činiti nepopularnim. Ostao je nepokoleban u svojoj orijentaciji i smjelo se suprotstavljao svim oblicima rasizma i nacionalizma. S odgovornošću istinskog intelektualca bio je spreman da ustane protiv politički potpirenih diskursa prividno oslonjenih na nauku, a vođenih radi ciljeva koji su temeljno nespojivi s univerzalnim ljudskim vrijednostima, ciljeva čiju cijenu su plaćali i građani BiH. Hrabro je dizao svoj glas protiv ugrožavanja vrednota društva i nauke, kritikujući primjere antinaučnog govora tobožnjih predstavnika nauke. U tome leži i dio duga koji nas obavezuje da se i u Bosni i Hercegovini sjetimo profesora Nikole Tucića. Bez njega ćemo ostati uskraćeni za punu mjeru angažmana onih koji smiju, umiju i treba da se razumno i argumentovano suprotstave besmislenom u raznim sferama društvenog života.
Nikola Tucić i njegov opus ostaju uzor ne samo za studente biologije, nego i za sve one koji žele da imaju vjere da se nauka i naučnici zasluženo nalaze za kormilom progresa u svakom društvu.
