In memoriam: akademiku prof.dr. Abdulahu Šarčeviću

Preminuo je Abdulah Šarčević, profesor emeritus Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i redovni član Akademije nauka i umjetnosti BiH.

Velikani odlaze tiho. Oni ne prave galamu ni oko čega, čak ni oko svog života, žive ga strpljivo, samozatajno, uronjeni u svoje stvaralaštvo. Nikoga njime ne opterećuju, zadovoljni su svojim unutarnjim mirom i svojom posvećenošću. Oni ne očekuju ničija priznanja, ne čine ništa radi slave, žive za istine i nalaze zadovoljstvo u njoj. Prof. Šarčević je svojim studentima uvijek govorio: smrt je sastavni dio života, ona je nastavak života, trebate umrijeti onako kako ste živjeli; ne dozvolite da vam smrt poništi život.

On je otišao onako kako je živio – povučeno, lagano, bez mrzovolje, život se jednostavno ugasio i dobio novu formu. Kada sam ušao u njegovu radnu sobu, susreo sam se s tim novim životom: cijela jedna vitrina popunjena riječnicima stranih jezika, druga opet s filozofskom literaturom, od antičkih do modernih vremena, zatim njegovi rukopisi, uvezani i naslagani jedan na drugi, pored njih oni štampani, pretvoreni u knjige. Svoje rukopise je čuvao kao svoju djecu i nije ih dao izbaciti iako su zauzimali dosta prostora u maloj radnoj sobici. Njemu nije bila tijesna jer njegov prostor su određivale knjige oko njega a ne zidovi. Na zidovima pak poneki mali format Berberov. Oni veliki formati su u dnevnom boravku, s Berberovim posvetama, te slike drugih velikih slikara. U hodnicima, čim uđete, susret sa slapovima akvarel boja na platnima njegove supruge Ismete, koju je uvijek zvao samo Seka. Kada se s njim vratila iz izbjeglištva i nakon što joj nije omogućeno raditi u njenoj gimnaziji, odlučila je slikati. Divio se njenoj energiji i njenom talentu koji nikada ranije nije razvijala. Stvarali su jedno pored drugoga s istim žarom i istom posvećenošću. Nove forme njihovih života su ostale, njegova smrt ih nije zasjenila, naprotiv.

Prof. Šarčević je imao dug i ispunjen život. Nemoguće je u njemu naći praznine i pukotine. Rođen je 1929. godine u Starom Majdanu. Studirao je filozofsku grupu nauka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirao 1952. godine. Obranio je doktorsku disertaciju 1967. godine pod naslovom: Kriza povijesti i suvremenost. Filozofija egzistencije Karla Jaspersa.

Nakon studija, prof. Šarčević je radio kao gimnazijski profesor u Banja Luci, od početka 1995. godine predaje na Filozofskom fakultetu u Skoplju, a od 1959. godine počinje raditi na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je biran u sva zvanja, do redovnog profesora. Redovni je član Akademije nauka i umjetnosti BiH od 1981. godine, a bio je i član Internacionalnog parlamenta pisaca, član Društva pisaca BiH, predsjednik Udruženja za filozofiju BiH i Odbora Jugoslovenskog udruženja za filozofiju.

Za svoj nastavno-pedagoški i znanstveni rad dobio je niz priznanja: Povelju za izvanredne doprinose napretku Filozofskog fakulteta u Skoplju, odlikovanja za rad na Univerzitetu i Filozofskom fakultetu u Sarajevu, povelju izdavačke kuće „Svjetlost“ i „Veselin Masleša“, Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva, 27-julsku nagradu, Republičku nagradu za nauku. Ohridska Akademija za Humanizam dodijelila je prof. Šarčeviću Svjetsku nagradu za humanizam za 2021. godinu.

Umirovljen je 2.000. godine.

Prof. Šarčević je na Odsjeku za filozofiju i sociologiju, Filozofskog fakulteta u Sarajevu, uveo niz novih predmeta koje je predavao: Ontologiju, Sociologiju kulture, Istočne filozofije, Uvod u filozofiju. Pored njih, predavao je Epistemologiju, Filozofiju znanosti i Estetiku. Niz godina bio je predsjednik Kolegija za postdiplomski studij na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i predsjednik Kolegija za postdiplomski studij filozofije. Kao mentor za magistarske i doktorske radnje u Sarajevu i Zagrebu proizveo je veliki broj magistara i doktora filozofskih i društvenih znanosti.

Prof. Šarčević bio je urednik mnogih prijevoda filozofskih djela sa njemačkog, engleskog i italijansko jezika. Bio je saradnik, glavni i odgovorni urednik mnogih filozofskih časopisa: Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Savremenost, Razgledi, Godišnjak Filozofskog fakulteta u Skoplju, Filozofija, Praxis. Od početka je u redakciji filozofske biblioteke Logos, i kao član, i kao urednik. Osnivač je i voditelj Centra za filozofska istraživanja ANU BiH. Sudjelovao je na brojnim filozofskim simpozijima u zemlji i inozemstvu.

Prof. Šarčević je jedan od najplodnijih filozofa na prostoru bivše Jugoslavije. Objavio je 28 knjiga i 34 monografije o najznačajnijim filozofima, te veliki broj znanstvenih radova iz područja suvremene filozofije, povijesti filozofije, filozofije kulture, filozofije umjetnosti i estetike, ontologije i hermeneutičke filozofije, filozofske etike, filozofije jezika, filozofije znanosti, filozofije tehnike, filozofije prirode, duhovnih znanosti itd.

Za vrijeme rata njegov dom na Grbavici je do temelja srušen i odlazi u SAD, gdje predaje na Prima Community College u Tucsonu. U BiH se vraća nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma.

Za nas, studente filozofije i sociologije, uz ostale ugledne profesore čija smo predavanja slušali, prof. Šarčevićem je bio novo i neočekivano iskustvo. Potpuno uronjen u teme koje je izlagao, bez daha redao je misao za misao, sa gotovo neuhvatljivim značenjem i vezama. Tako nas je na neobičan i najteži način uvodio u svijet filozofije, pobuđivao našu znatiželju i pokazivao da istina kojoj je filozofija posvećena nije na dlanu. Njegova predavanja su bila mjera naše sposobnosti i našeg predznanja, naše opredjeljenosti. Svoje misli je često potkrepljivao literaturom, slikarstvom i drugim formama stvaralaštva koje ste onda morali znati i studirati da biste ih slijedili. Filozofska istina se nalazila u knjigama i u filozofemama kroz koje nas je vodio. To nije kod nas pobuđivalo samo strast za filozofiju nego i neku vrstu nadmetanja sa sobom, prkos u istrajavanju, nadilaženje sebe.

Naučeni na filozofeme i zatvorene filozofske sisteme koji se izučavaju u povijesti filozofije, u njegovim predavanjima smo se susreli sa sasvim novim pristupom filozofiji. Njegova misao se nije dala omeđiti, ona je odolijevala svim esencijalističkim i fundamentalnim teorijama. Njegovo mišljenje je prelazilo njihove granice, ono se odupiralo svakoj vrsti redukcionizma i unutarnjeg dogmatizma. On je nastojao dokučiti neizrecivo. A „neizrecivo“ se može ne samo misliti nego i opjevati, i naslikati, i uglazbiti, i predstaviti u predstavi. Radi toga nas je upućivao na sve oblike stvaralaštva. Za njega je „neizrecivo“ sam bitak i prema njemu se treba odnositi kao prema mogućnosti a ne kao prema danosti ili zadanosti. Tako se Šarčevićeva filozofija oslobađa dogmatizma i filozofske taštine i opire pozitivističkom mišljenju. Filozofsko mišljenje i mišljenje uopće je polimorfno, ono se ne smije institucionalizirati, njemu po prirodi pripada sposobnost za višestruko. Zadaća filozofije jest antifundamentalistička. Ona otvara prostore, i za religiju i za sekularizam, i za duh Zapada i za duh Istoka. Filozofija prof. Šarčevića osposobila ga za susrete s drugima, drugim kulturama i svjetonazorima. Tu sposobnost je želio prenijeti na svoje studente, na svoje kolege, cijelu intelektualnu zajednicu, na obične ljude ukoliko su ga mogli shvatiti. U dijalogu s najvećim filozofima zagovarao je kraj povijesti nasilja, zagovarao je povijest s onu stranu nacizma, paranoje i mržnje. Neki njegovi bivši studenti, poslije kolege, govorili su o njemu kao „funkcioneru čovječanstva“ i „funkcioneru Istine“. Njegova filozofija je takva, ona je univerzalna u svojoj otvorenosti, njena istina ne pripada samo jednom vremenu, jednom pojedincu ili jednom kolektivitetu. Vrijeme u njegovom mišljenju nije linearno, ono se ne može zarobiti ni u prošlosti ni u sadašnjosti. Njegovo mišljenje prolazi kroz njihov razuđeni podzemni tok i povezuje ih u smislenu cjelinu. Govorio je – ja mislim sa svima i uz sve njih, misleći na velikane filozofije, jer svi se mogu povezati tajnovitim putovima istine. Vjerovatno iz tih saznanja nikada o sebi nije govorio da je filozof. To je ostavio nama. A mi znamo da je jedan od najvećih u našem vremenu.

Prof.dr. Ivo Komšić

Sarajevo, 16.11.21.