Uto, 22.03.2016. 17:32

Hrvatska traži da se uključi u haški postupak u predmetu “Prlić i drugi”

 

ZAGREB, 22. ožujka (FENA/Hina) – Republika Hrvatska zatražila je da se u svojstvu “prijatelja suda” uključi u žalbeni dio postupka pred Haškim sudom u predmetu “Prlić i drugi” u kojem su najviši hrvatski dužnosnici – bivši predsjednik Franjo Tuđman, bivši ministar obrane Gojko Šušak i bivši načelnik glavnog stožera HV-a general Janko Bobetko nepravomoćnom presudom proglašeni sudionicima udruženog zločinačkog pothvata u svrhu etničkog čišćenja dijelova BiH, priopćeno je u utorak s Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY).

U podnesku od 18. ožujka ove godine Hrvatska navodi da je prvostupanjsko vijeće 2013. u presudi u predmetu “Prlić i drugi” utvrdilo da su tri preminula najviša hrvatska dužnosnika – predsjednik Tuđman, ministar Šušak i general Bobetko bili članovi udruženog zločinačkog pothvata te su smislili i proveli navodni zajednički zločinački cilj promjene etničkog sastava teritorija koji je trebao ući u sastav hrvatske republike Herceg-Bosne tako što su navodno naređivali i koordinirali događaje na terenu kako bi počinili zločine koji su bili rezultat plana trajnog uklanjanja muslimanskog stanovništva s područja Herceg-Bosne.

Ti su zaključci vrijedni spomena zbog dva razloga, piše Hrvatska.

Prvi što raspravno vijeće nije u presudi napisanoj na više od dvije tisuće stranica ponudilo nijedan dokaz koji bi podupro zaključak da su Tuđman, Šušak i Bobetko te zločine počinili ili namjeravali da se oni počine i drugi je što je zaključkom da su bili članovi udruženog zločinačkog pothvata vijeće prekršilo europsku konvenciju o ljudskim pravima. “Raspravno vijeće moralo se suzdržati od donošenja zaključaka koji dovode u pitanje presumpciju nevinosti preminulih hrvatskih dužnosnika”.

Hrvatska stoga traži od žalbenoga vijeća da joj odobri ulaganje podneska u svojstvu prijatelja suda te da se pojavi kao prijatelj suda u tom postupku. Hrvatska poručuje da bi njezino sudjelovanje u postupku u pogledu činjeničnih i pravnih pitanja bilo poželjno jer bi pomoglo vijeću u donošenju pravilne odluke.

“Predsjednik Tuđman, ministar Šušak i general Bobetko nakon svoje smrti imaju pravo na presumpciju nevinosti pred sudom”, ističe Hrvatska u podnesku kojim traži da joj se omogući da u njihovo ime ulaže podneske.

Haški je sud šestoricu bosanskohercegovačkih Hrvata u svibnju 2013. nepravomoćno osudio na kazne od 10 do 25 godina zatvora zbog zločina nad muslimanima tijekom rata u BiH osmišljenih u okviru udruženog zločinačkog pothvata. Bivši predsjednik vlade Herceg Bosne Jadranko Prlić nepravomoćno je tada osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.

Raspravno vijeće je većinom glasova, uz suprotno mišljenje predsjedavajućeg suca Jeana Claudea Antonettija, tada zaključilo da je sukob između HVO-a i Armije BiH 1993.-94. godine bio međunarodni sukob te da je većina zločina nad muslimanskim stanovništvom Herceg-Bosne za koje su se teretili optuženi počinjena u okviru udruženog zločinačkog pothvata u kojem je sudjelovao i dio političkog i vojnog vodstva Republike Hrvatske, uključujući i predsjednika Franju Tuđmana. Cilj toga udruženog zločinačkog pothvata, prema zaključcima presude, bio je uspostava hrvatskog entiteta u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine i njegovo pripajanje Hrvatskoj kako bi se ponovo ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda u slučaju raspada BiH, odnosno da on postane neovisna država unutar BiH tijesno povezana s Hrvatskom.

Hrvatska u svom podnesku Haškom sudu ističe da politički cilj ponovnog stvaranja Banovine Hrvatske u granicama iz 1939. sam po sebi ne može biti osnova za osudu već je za nju potrebno dokazati namjeru za počinjenje zločina.

Vijeće je u presudi navelo tri dokaza na temelju kojih je donijelo zaključak o postojanju udruženog zločinačkog pothvata, navodi Hrvatska u podnesku.

Prvi je transkript razgovora u uredu predsjednika RH od 27. prosinca 1991. na temelju kojeg je vijeće utvrdilo da su predsjednik Tuđman i čelništvo bosanskohercegovačkih Hrvata zaključili da je za obnovu Banovine potrebno etnički očistiti dijelove Herceg-Bosne.

“Ništa u transkriptu ne sugerira da su sudionici razgovarali o promjeni etničkog sastava područja koja su trebala činiti Herceg-Bosnu”, piše Hrvatska već su razgovarali o ukidanju granica općina i gradova prekrajanih u vrijeme bivše Jugoslavije s ciljem smanjivanja hrvatske većine u tim općinama. U tim transkriptima nije bilo govora o fizičkom izgonu ljudi, poručuje Hrvatska. Po transkriptu se ne vidi da se Tuđman uopće i suglasio s idejama tadašnjeg vođe bosanskohercegovačkih Hrvata Mate Bobana, a nema ni dokaza da su Šušak i Bobetko uopće i bili na tom sastanku, upozorava Hrvatska.

Drugi dokaz plana etničkog čišćenja je knjiga bosanskohercegovačkog Hrvata Ante Valente, no Hrvatska ističe da su stavovi izneseni u knjizi njegovi osobni i ne mogu se pripisati trojici hrvatskih dužnosnika niti on navodi dokaze koji bi potvrđivali da su Tuđman, Šušak i Bobetko dijelili njegove stavove.

Treći dokaz je transkript iz ureda predsjednika RH od 11. rujna 1992. sa sastanka posvećenog nacionalnoj sigurnosti na kojem su uz Tuđmana bili i Praljak i Šušak. Za taj transkript čak ni haško tužiteljstvo nije tvrdilo da predstavlja dokaz Tuđmanove namjere etničkog čišćenja muslimanskog stanovništva, navodi Hrvatska u podnesku i dodaje da se na tom sastanku razgovaralo o mogućim obračunima sa srpskim snagama u BiH.

“Analizom ta tri dokumenta na koje se poziva raspravno vijeće jasno je da je raspravno vijeće pogriješilo kad je ustvrdilo da oni opravdavaju zaključak da su predsjednik Tuđman i drugi hrvatski dužnosnici sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu. Ništa u tim dokumentima ne podupire takav zaključak”.

Hrvatska ocjenjuje da zaključak raspravnog vijeća zapravo znači da su predsjednik Tuđman, ministar Šušak i general Bobetko proglašeni krivima i tako su prekršena njihova prava na presumpciju nevinosti temeljem europske konvencije.

Postumna osuda predsjednika Tuđmana, ministra Šuška i generala Bobetka predstavlja kršenje međunarodnog prava i njihovih ljudskih prava, zaključuje Hrvatska.

Ukoliko žalbeno vijeće odbaci zaključak prvostupanjskog vijeća da su trojica visokih hrvatskih dužnosnika bili članovi udruženog zločinačkog pothvata to može utjecati i na zaključak o sudjelovanju šestorice bosanskohercegovačkih Hrvata u udruženom zločinačkom pothvatu, ocjenjuje Hrvatska.

Podnesak je u ime Hrvatske uložio novi hrvatski ministar pravosuđa Ante Šprlje.

 

About The Author