Gubi li BiH tlo pod nogama?

UVODNA RIJEČ,

prof.dr. Hamid Čustović

Pokazatelji putem brojeva mogu ponekad ispričati uvjerljivu priču. Tako se u UNCCD brošuri „Land in numbers 2019. Risks and Opportunities“ pokušava putem brojčanih pokazatelja ukazati na stanje i probleme degradacije zemljišta, ali i značaj i mogućnosti održivog upravljanja ovim nezamjenjivim i teško nadoknadivim resursom. Neke od pokazatelja stanja degradiranosti zemljišta na globalnom nivou iz navedene brošure iznosim na ovom mjestu.

Preko dvije milijarde hektara zemljišta (dvostruko više od površine Kine) trenutno je u Svijetu degradirano, sa malom ekonomskom i ekološkom vrijednosti. Od ukupne površine kopna planete Zemlje 71% je definisano kao nastanjeno, ostalih 29% čine ledenjaci i neplodna zemlja. Polovina površine kopna koristi se u poljoprivredi pri čemu se obezbjeđuje 99,7% ukupnih potreba u hrani (kalorijama), od čega 83% samo iz biljno bazirane ishrane. Od navedenih površina oko 44% svjetskog poljoprivrednog zemljišta nalazi se u sušnim područjima što opskrbljuje 60% svjetske proizvodnje hrane uglavnom u Africi i Aziji. Trenutno se 30-45% površine zemljišta koristi u stočarstvu kao pašnjaci i za proizvodnju stočne hrane. U posljednjih pedeset godina potrebe za animalnim proizvodima su se veoma povećale, a time i površine za upotrebu poljoprivrednog zemljišta za oko 65%. Više od polovine svjetske populacije danas živi u urbanim područjima na površini zemljišta od svega 1%. S druge strane, površina zemljišta potrebnog za opskrbu gradova sa hranom, energijom i sirovinama često je dvjesto puta veća od površine samog grada.

Bosna i Hercegovina općenito ima malo kvalitetnog poljoprivrednog zemljišta. Na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine prve tri bonitetne kategorije zauzimaju površinu od svega 14,2%. Zemljište je pod stalnim antropogenim pritiskom. Kao glavni pokretači ističu se stalni porast stanovništva u urbanim općinama, te korištenje zemljišta za potrebe stambene izgradnje, infrastrukture i industrije. Promjena namjene poljoprivrednog u građevinsko zemljište je skoro svakodnevni proces, pri čemu se i najplodnija zemljišta prevode u građevinska. U ruralnim općinama devastacija prostora je prisutna zbog deagrarizacije, pri čemu je napušteni prostor pod uticajem prirodnih procesa koji dovode do potpunog uništavanja agrarnog krajolika koji je uspostavljan stoljećima. Prostor je izložen eroziji, različitim oblicima devastacije i širenju invazivnih kultura. Klimatske promjene još više ubrzavaju ove procese, naročito sa stanovišta suše u većim nadmorskim visinama i području Dinarida. Bespravna i nekontrolisana sječa šume doprinosi da se i šumska zemljišta degradiraju. Pojedini vodotoci redovno plave. Ove pojave su učestalije kao posljedica klimatskih promjena.

Prema podacima CORINE (mapirane promjene >5 ha), ukupno smanjenje poljoprivrednih područja u periodu 2000-2018. godina iznosi 14.152 ha ili 786 ha/god. Stanje na lokalnom nivou je znatno drugačije i neuporedivo lošije.

Tako je na osnovu analize ortofoto snimaka u periodu 2008-2012. godina (mapirane promjene >1 ha), na području samo tri općine: Banovići, Kladanj i Tuzla, došlo do pretvaranja 32,5 ha poljoprivrednog i šumskog zemljišta u izgrađene površine, te povećanja površina pod sukcesijom šumske vegetacije u ukupnoj površini od 159 ha. Ovaj primjer pokazuje značaj postojanja indikatora za praćenje na lokalnom nivou, te značaj razmjere osmatranja ovih promjena.

Dok je trenutno u Svijetu više od 800 miliona ljudi pothranjeno, do 2050. globalna proizvodnja hrane bi se trebala povećati do 50%, kako bi nahranila, kako se očekuje, više od 9 milijardi ljudi. Ali, kako ćemo uopće ispuniti ove rastuće potrebe za hranom kada se predviđa da će degradacija zemljišta i klimatske promjene zajedno smanjiti prinose usjeva u prosjeku od 10% na globalnom nivou i do 50% u određenim regijama? Degradacija zemljišta i drugih prirodnih resursa nije samo ekološka odgovornost, već i društvena i ekonomska prijetnja za mnoge države.

Uprkos zloslutnim predviđanjima, može se govoriti i o prilikama. Nikada nije postojala bolja prilika za ulaganje u obnovu degradiranih zemljišta i krajolika za nas i za buduće generacije. Vlasti, pogotovo u nerazvijenim i zemljama u razvoju trebale bi znati da se na globalnom nivou vode mnoge inicijative za obnovu degradiranih zemljišta i njihovu zaštitu. U UN-u je usvojen program „Nove dekade o obnovi ekosistema“. U okviru Ciljeva održivog razvoja, naročito cilja 15.3 – prihvaćen je koncept Neutralnost degradacije zemljišta. Na ovo se nadovezuju razne druge inicijative kao što su: Bonski izazov, Njujorška deklaracija o šumama, Afrička inicijativa za obnovu šuma. Nove inicijative otvaraju prostor i daju prilike za velike promjene kada je održivo upravljanje zemljištem u pitanju na globalnom nivou.

Obnavljanje degradiranih krajolika i ruralnog prostora ima potencijal da postane nova paradigma poslovanja, tzv. ekonomska obnova. Pojavljuju se novi modeli poslovanja, tehnologija napreduje i svjetske vlade pokazuju političku volju. Ovo je odlična vijest za investitore koji traže prilike za ekonomski rast. Ovo je također dobra vijest za ekonomiju, radna mjesta, sigurnost hrane i planetu Zemlju. Zaštitom, osiguranjem i rehabilitacijom ključnih ekosistema možemo obezbijediti sigurniju budućnost za generacije koje dolaze.

Naprijed navedeno nas je i motivisalo da današnju sesiju Kruga99 posvetimo ovoj veoma važnoj temi obzirom da je ovaj resurs, od vitalnog značaja za buduće generacije, pod stalnim pritiskom procesa degradacije i nestajanja.

Tlo je sveto za moj narod…, mi smo dio tla i ono je dio nas. Kada Veliki poglavica šalje glas da želi kupiti našu zemlju traži previše od nas…. Ako vam je prodamo, morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova…., da je tlo s nama u srodstvu…, da je tlo naša majka… Pljuje li na tlo, čovjek pljuje na sebe. Tlo ne pripada čovjeku – čovjek pripada tlu…, što zadesi tlo zadesit će i čovjeka… (Indijanski poglavica Si’ahl – Seattlea 1854 – povodom prodaje indijanskog teritorija USA)

Krug99

Sarajevo, 08.03.2020. godine

Prof. dr Hamid Čustović

Hamid Čustović rođen je 26.08.1952. godine u Cernici u Gacku. Predavao na nekoliko fakulteta Univerziteta u Sarajevu, Mostaru, Bihaću i Banjaluci. Prodekan za međunarodnu saradnju u periodu 2006-2014. godina na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu u Sarajevu. Na istom fakultetu osnovao je master studijski program „Održivo upravljanje zemljištem i ruralnim prostorom“ i kontinuirano radio na razvoju programa i njegovog kurikuluma. Doprinos u nauci, između ostalog, izdvaja se kroz afirmaciju problema zaštite zemljišta i njegovog održivog upravljanja kroz primjenu modernih pristupa poput Geografskog informacionog sistema (GIS) i satelitskih i ortofoto snimaka, infrastrukture prostornih podataka, FAO i EU pristupa u evaluaciji prostora za poljoprivredu i druge namjene, te pogodnosti za uzgoj poljoprivrednih kultura, kao i UNCCD koncepta Neutralnost degradacije zemljišta. U periodu 2014-2017. godina bio je aktivni član UNCCD Komiteta za nauku i tehnologiju (u okviru čega je obnašao funkciju kopredsjedatelja Komiteta (2014-2015), a u periodu 2015-2017. godina funkciju predsjedatelja Komiteta), te Interfejsa naučne platforme UNCCD konvencije (SPI). UNCCD Korespodent za nauku BiH od 2008. godine do danas. Član IPBES Bureau-a, predstavnik Nacionalnog referentnog centra/kontakt osoba za zemljište i način korištenja zemljišta za Copernicus. Utemeljitelj i predsjednik Udruženja za proučavanje zemljišta/tla u Bosni i Hercegovini od 2005. godine do danas. Učesnik je 81 naučnog i stručnog projekta, a voditelj 47 domaćih i međunarodnih projekata. Autor je i koautor ukupno 17 knjiga, 115 radova i 48 studija/strategija.