Genetiku ne zanimaju nacije, već populacije!

Na sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca „Krug 99“ će biti obilježena dvadeseta godišnjica smrti prof. dr Sulejmana Grozdanića (1933-1996), prvog predsjednika Kruga.

„Krug 99“ o biološkom naslijeđu Bosanaca i Hercegovaca

U istupima koji često pretenduju da zauzmu formu naučnih, pa sve do komentara anonimnih pojedinaca na internetskim portalima, mogu se danas naći svakojake interpretacije porijekla različitih naroda i grupa koje obitavaju u Bosni i Hercegovini i susjednim državama. Osim činjenice da je sadržaj takvih poruka često upravo zastrašujuće pseudonaučan, ne može se ne vidjeti paradoks u tome što stanovnici Bosne i Hercegovine ne znaju ništa ni o vlastitom posljednjem popisu, dakle o svojoj sadašnjosti, a kamoli o budućnosti. Statistika, disciplina koja ime duguje pojmu države, u Bosni i Hercegovini nema ulogu i vrijednost državotvorstva. Osmanska Porta je za vrijeme upravljanja ovim prostorom obavezu popisivanja stanovništva povjerila franjevcima na čiju redovničku pedantnost se moglo računati. Dolaskom Austrougarske monarhije rasplamsavaju se ne samo državnički interesi, već i naučna interesovanja za stanovništvo BiH te tako Sarajevo postaje i domaćin Prvog kongresa arheologa i antropologa 1894. godine.

Kasnije se antropološka istraživanja kod nas vrše uz dostojno učešće genetičara, u skladu sa savremenim trendovima. Genetika se na prostoru SFRJ u najvećoj mjeri razvija kao hibrid dvije sjajne tradicije, jedne koja potiče od Ronalda Fishera, i druge koju je uspostavio Theodosius Dobzhansky. Zamah klasičnih populaciono-genetičkih istraživanja u BiH dešava se krajem 60-ih i tokom 70-ih godina 20. stoljeća. U tada zajedničkom naučnom prostoru, Zagreb postaje mjesto osnivanja Evropskog antropološkog društva 1976. godine i već sljedeće godine domaćin Prvog evropskog kongresa antropologa.

No danas ipak prečesto svjedočimo tome kako populaciona genetika u rukama nedovoljno obrazovanih ljudi, a često iz motiva koji nemaju nikakve veze s potrebom za objektivnim naučnim saznanjem, postaje narodna genetika, folklorna genetika. Bez dovoljnog razumijevanja populacione genetike, na moderne nalaze u okvirima ove discipline, naročito one koji su danas opterećene kompleksnim računarskim analizama u mjeri kao nikad prije, naslanjaju se zagovornici ideja o porijeklu i „čistoti“ naroda i iz njih nastoje da „dokažu“ svoje vizije prošlosti, zapravo obično nacionalističke fantazije. Terminološki aparat genetike, najprominentnije biološke i antropološke discipline, nažalost u očima širih masa daje privid naučne potkrepljivosti i na račun ovih termina se publici „prošvercaju“ i obična pseudonaučna trabunjanja. Na genetičarima je da se bore protiv ovakvih zloupotreba spoznaja o populacijama koje nastanjuju određena geografska područja i koje su biološka datost te neizostavno miješanog genetičkog porijekla od populacija s kojima su se u prošlosti susretale. Tim prije zato što se te zloupotrebe vrše u svrhe promocije pseudoistorijskih ideja na tragovima raznoraznih političkih interesa.

Uvodno izlaganje na sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca „Krug 99“ na temu Genetičko naslijeđe Bosanaca i Hercegovaca (nedjelja, 4.12.2016.) će održati prof. dr Damir Marjanović, genetičar, rektor International Burch University u Sarajevu.

Bojan Šošić, moderator sesije

Genetičko naslijeđe Bosanaca i Hercegovaca

Genetiku kao znanost, u proteklom desetljeću na ovim prostorima je obilježio medijski primamljiv, a znanstveno potpuno neutemeljen pojam – „genetičko porijeklo (podrijetlo) naroda“. Uistinu, ljudski genom je najljepša knjiga u kojoj su upisani i arhivirani svi „hirovi“ evolutivnih procesa koji kao krajnji rezultat kreiraše vrstu u znanosti poznatu pod nazivom Homo sapiens. Precizno i detaljno iščitavanje i razumijevanje genoma (od kojega smo tako daleko) moglo bi nam reći štošta ne samo o naslijeđu jedne individue ili populacije, nego i o sveobuhvatnim evolutivnim procesima koji su doveli do nastanka modernog čovjeka.

Da pojednostavimo – ne postoji genetičko porijeklo naroda, bar ne na ovim prostorima. Narod, kao kategorija po svojoj definiciji nije polazna osnovu bilo kakvih genetičkih istraživanja. Naime, u populacionoj genetici, polazna kategorija ispitivanja, kako i sam naziv sugerira, predstavlja populacija. Populacija  je grupa jedinki iste vrste koja nastanjuje određeni prostor i može se međusobno razmnožavati i imati podmladak. Stoga populacija i narod ili populacija i nacija urijetko, a na ovim prostorima nikako, se mogu „poklapati“ do te mjere da se među njima može staviti znak jednakosti.

Stoga sva populaciono-genetička istraživanja u Bosni i Hercegovini, koja se već stoljećima provode, uključujući i ova realizirana posljednjega desetljeća, ispitivala su strukturu bosanskohercegovačkoga stanovništva kao populacije. Stoga današnje predavanje nosi naziv Genetičko naslijeđe Bosanaca i Hercegovaca jer se zasniva na rezultatima koji su dobiveni ispitivanjem stanovništva prostora Bosne i Hercegovine. Sva ova istraživanja su ukazala na to da Bosanci i Hercegovci genetički predstavljaju heterogenu populaciju u čijem se genomu mogu vidjeti i naslutiti tragovi velikih, dugotrajnih i intenzivnih migracijskih tokova karakterističnih za prostor koji je milenijumima unazad, a i danas predstavljao raskrsnicu na migracijskim putevima modernoga čovjeka. Ovo genetičko bogatstvo je poslužilo za kreiranje „genetičkoga scenarija“ naseljavanja Bosne i Hercegovine, ali i cijeloga regiona, koje i dalje traži svoju potvrdu ili osporavanje od strane drugih znanstvenih disciplina poput povijesti, arheologije, paleoantropologije… Na kraju, genetika nije tu niti da potvrđuje niti da negira, a posebno ne da kreira nacije, jer genetiku ne zanimaju nacije, već populacije. 

prof. dr Damir Marjanović, uvodničar