Autor:  Esad Jaganjac, 22.06.2020

UVOD

U prethodnom članku  “TRAGANJE ZA ISTINOM – JE LI DEJTONSKI USTAV LEGALAN LI NE”- prvi dio, objavljenom na slijedećem linku: (https://www.krug99.ba/traganje-za-istinom-je-li-dejtonski-ustav-legalan-ili-ne/), autor je pokušao  dokazati da je uvođenje dejtonskog Ustava u zakonodavni sistem Republike BiH bilo ilegalno i da shodno tome sam Aneks 4 Okvirnog mirovnog sporazuma za BiH nije i niti može biti Ustav države Bosne i Hercegovine. Ti dokazi su temeljeni na slijedećim činjenicama:

1. Na osnovu Povelje Ujedinjenih nacija, poglavlje 1, član  2, stav 4, koji glasi: “Sve članice suzdržaće se u svojim međudržavnim odnosima od prijetnji ili upotrebe sile protiv teritorijalnog integriteta ili političke neovisnosti bilo koje države ili na bilo koji drugi način koji nije u skladu sa svrhom Ujedinjenih nacija”; pregovarači u Dejtonu nisu imali prvo pregovarati (nametati) unutrašnje uređenje Republike BIH.

2. Na osnovu Bečke konvencije internacionalnog prava, član 52 i 53,  koji glase :

Član 52. PRISILJAVANJE DRŽAVE KORIŠTENJEM PRIJETNJI ILI UPOTREBOM SILE

“Ugovor je nevažeći ako je njegov sadržaj ostvaren pretnjom ili upotrebom sile što je u suprotnosti sa principima internacionalnog prava sadržanim u Povelji Ujedinjenih nacija.”

Član 53. UGOVORI KOJI SU U KONFLIKTU SA IMPERATIVNOM NORMOM OPŠTEG INTERNACIONALNOG PRAVA (“JUS COGENS”)

“Ugovor je nevažeći ako je u trenutku njegovog zaključivanja, isti u sukobu sa imperativnom normom opšteg internacionalnog prava. U svrhu ove Konvencije, imperativna norma opšteg internacionalnog prava je norma prihvaćena i priznata od strane internacionalne zajednice država u cijelosti kao norma sa kojom nije dozvoljeno odstupanje i koja se može modifikovati samo putem naredne norme opšteg internacionalnog prava, koja ima isti karakter.”

Dakle, po normama internacionalnog prava čitav Okvirni mirovni sporazum iz Dejtona je ilegalan jer je donešen primjenom sile, i uz miješanje država poptpisnica Sporazuma u unutarnja ustavna pitanja Republike BiH,   a time je ilegalan i Aneks 4 tog Sporazuma.

3. Na osnovu normi unutarnjeg prava

Prema normama unutarnjeg prava Republike BiH, dejtonski Ustav (Aneks 4), iako je de facto u praksi, de jure je ilegalan. Odluku o proglašenju ustavnog zakona o izmjenama i promjenama Ustava Republike BiH, usvojena 12. decembra 1995., nije usvojen shodno proceduri izmjene Ustava propisanoj po članu 268. Osim toga isti Ustavni zakon, donosi odluku o „mogućnosti“ da se usvoji dejtonski Ustav, a ne Odluku  da se dejtonski Ustav usvaja a postojeći Ustav Republike BiH suspenduje, što je u pravnom smislu ogromna razlika.

Dejtonski Ustav (Aneks 4) nikada nije usvojen kao zvanični, važeći Ustav Republike BiH, ni na jednoj sjednici Skupštine Republike BiH. Dokaz da je to tačno je da ne postoji nikakav dokument koji govori o tome, da nikada nije ni preveden i da nije publikovan u Službenom listu Republike BiH. Nije ni mogao biti razmatran na bilo kojoj sjednici Skupštine Republike BiH jer do danas ne postoji zvaničan prevod Aneksa 4 Okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hecegovini, pa tako poslanici nisu ni mogli imati službeni prevod kao dio radnog materijala. Osim toga Ustav Republike BiH ni u jednom članu ne predviđa mogućnost svoje suspenzije već samo dogradnju putem amndmana na Ustav Republike BiH.

OBMANA GRAĐANA

U nastavku istraživanja ove teme, autor je uspio doći do novih saznanja koja potvrđuju zaključke navedene u prvom dijelu ovog članka (autentičan izvor poznat autoru).
Jedina poveznica izmedju zakonodavne vlasti države BiH i dejtonskog Ustava je Odluku o proglašenju ustavnog zakona o izmjenama i promjenama Ustava Republike BiH, koju je Skupština Republike BiH donjela na sjednici održanoj 12. decembra 1995. godine.Tom Odlukom je rečeno da Republika BiH može svoje unutarnje uređenje preoblikovati u skladu sa prijedlogom dejtonskog Ustava (Aneks 4) u okviru Internacionalnog okvirnog sporazuma za mir u BIH. Dakle donjela je Odluku da se može uvesti a  ne da se uvodi dejtonski Ustav.

U vezi te Odluke postoji nekoliko pitanja, kako slijedi:

1. Je li 12. decembra na toj Skupštini bilo kvoruma odnosno, je li za tu Odluku glasalo 2/3 svakog Vijeća Skupštine (najmanje 87 poslanika Vijeća građana I najmanje 74 poslanika Vijeća opština), kako nalaže član 268 Ustava Republike BIH?

• Je li donijet Nacrt akta o promjeni Ustava i je li održana javna rasprava o tome kako nalaže član 268 Ustava Republike bIH?

• Šta je bio predmet diskusije na toj sjednici Skupštine ako dejtonski Ustav nije bio do danas preveden na zvanične jezike BiH, a znamo da velika većina poslanika nije znala engeski jezik. Je li se vodila diskusija na bazi slobodne interpretacije pojedinih poslanika bez radnog materijala sa službenim prevodom Aneksa 4?

• Kako je došlo do toga da se održe novi izbori i formira nova zakonodavna, izvršna i sudska vlast po proceduri utvrđenoj dejtonskim Ustavom, kada Skupština Republike BiH nikada nije donjela odluku da se taj Ustav uvodi u praksu i da čak nije objavljena u Službenom listu BiH, sto znaći da su izbori održani po neslužbenoj verziji Ustava države BiH?

Odgovore na pitanja br. 1 i br. 2  autor je dobio nedavno tokom svog istraživanja.

Odgovori su slijedeći:

-Skupština Republike BiH zbog ratnih dejstava nije imala kvorum, nije donijela Odluku o proglašenju ustavnog zakona o izmjenama i promjenama Ustava Republike BiH sa dvotrećinskom večinom oba vijeća Skupštine,  nije prethodno donijela Nacrt akta o promjeni Ustava BiH, kako to zahtjeva član 268 Ustava Republike BiH.

–Skupština nije održala javnu raspravu o tome, kako nalaže član 268 Ustava Republike BiH.

-Izgovor za ovakav proceduralni propust je objašnjen zahtjevom Predsjedništva Republike BiH, koji je uporište za tkav zahtjev našlo u članu 222 Ustava Republike BiH, koji glasi:

Član 222. Ustava Republike BiH

Za vrijeme ratnog stanja sastav  Predsjedništva  se proširuje  sa predsjednikom Skupštine, predsjednikom Vlade i  načelnikom Štaba Vrhovne komenade oružanoh snaga Republike BIH.

Za vrijeme ratnog stanja Predsedništvo je Vrhovna komandat oružanih snaga Republike BiH.

Predsjedništvo u proširenom sastavu za vrijeme ratnog stanja organizuje i rukovodi odbranom i svim oblicima opštenarodnog otpora na teritoriji Republike.

Predsjedništvo za vrijeme ratnog  ili vanrednog stanja na prijedlog Vlade ili po svojoj inicijativi, donosi uredbe sa zakonskom snagom o pitanjima iz nadležnosti Skupštine i bira, odnosno imenuje i razrješava funkcionere koje bira, odnosno imenuje i razrješava Skupština, ako ne postoji mogućnost da se sazovu nadležna vijeća. Predsjedništvo podnosi ove uredbe, odnosno odluke o izboru i imenovanju i razrješenju na potvrdu Skupštini čim ona bude u mogućnosti da se sazove.

Uredbe sa zakonskom snagom donesene za vrijeme ratnog stanja mogu, izuzetno, dok to stanje traje, ili ako to zahtjevaju interesi Republike, obustaviti pojedine odredbe Ustava koje se odnose na donošenje zakona, drugih propisa i opštih akata i preduzimanje mjera od strane republičkih organa i na pojedine slobode, prava i dužnost čovjeka i građanina i prava organizacija i zajednica, mjenjati sastav i ovlašćenja izvršnih organa i organa uprave, obrazovati oblasti, okruzi, srezovi druge društveno-političke zajednice i utvrditi organizacija njihovih organa.

Izgovor za ovakav proceduralni propust je naveden kako slijedi:

“Zbog ratnih dejstava, kada Skupština nije bila u mogućnosti da održi sjednicu, Predsjedništvo je koristilo član 222 Ustava Republike BiH, koji mu daje pravo da  donosi uredbe sa zakonskom snagom o pitanjima iz nadležnosti Skupštine. Ovo je u redu, međutim koristeći to pravo Predsjedništvo Republike BiH nije samo donijelo “Odluku o proglašenju ustavnog zakona o izmjenama i promjenama Ustava Republike BiH”, već je zahtjevalo od Skupštine da ona donese tu Odluku, iako ista nije imala kvorum i nije bila u mogućnosti da donese takvu odluku.

Dakle Predsjedništvo koje je po Ustavo moglo donijeti takvu odluku nije je donijelo nego je tu odluku donijela Skupština Republike BiH, koja nije mogla donijeti takvu odluku jer nije imala kvorum, što znaći da je takva odluka Skupštine pravno nevažeća.

Dalje, na osnovu člana 222 Ustava Republike BiH takva Odluka, sve da je Predsjedništvo i donijelo (a nije), nije kasnije potvrđena od strane Skupštine Republike BiH u punom sazivu. Ovo znaći da je “Odluku o proglašenju ustavnog zakona o izmjenama i promjenama Ustava Republike BiH”, donesena 12. decembra 1995 je pravno nevažeća i stoga nije smjela biti zavedena u Službenom listu Republike BiH. To isto tako znači da je i potpisivanje Okvirnog mirovnog sporazuma za mir u BiH, koje se desilo u Parizu 14. decembra 1995. nelegalno, jer takav Sporazum nije ratifikovala Skupština Republike BiH.

ZAKLJUČAK

Zaključci i činjenice navedene u ovom tekstu jasno pokazuju da je nametanje silom najvažnijeg zakonodavnog akta jedne suverene države bilo nelegalno po internaionalnom pravu i da zakonodavna vlast Republike BiH nikada nije suspendovala legalni Ustav Republike BiH i uvela novi dejtonski Ustav po ustavom zahtjevanoj proceduri.

Tokom svih ovih 25 godina glavni nosioci zakonodavne vlasti su obmanjivali građane Republike BiH da im je dejtonski Ustav legalan. Čak šta više, zakonodavna vlast dejtonske BiH se cijelo vrijeme trudila da podeblja podjelu Republike BiH i oslabi funkcinisanje države raznim blokadama i uvođenjem “entitskog glasanja”, “Zakona o prebivalištu”, “brčanskim amandmanima” i td., i evo ovih dana svjedoci smo da pokušavaju uvesti plemeneski i rasistički  Izborni zakon, po kome bi građani na glasanje dolazili sa bijelim, crvenim, zelenim trakama, odnosno “etnički obojenim” glasačkim listićima. Takvi napori dejtonske vlasti su ozbiljni i kako vidimo uz “široki osmjeh” internacionalne zajednice, već postoje potpisani dogovori.

Lojalni građani ove države bi se morali tome suprotstaviti na legalan način. Način da se suprotstave je putem apelaciju Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu (uz prethodnu odbjenicu dejtonskog Ustavnog suda, koji će takve apelacije vjerovatno odbiti) i da na svim slijedećim izborima ne glasaju za one stranke i one ljude, koji su ih obmanjivali svih ovih 25 godina.