EMBARGO NA KORIŠTENJE BONSKIH OVLASTI MOŽE VODITI KA TOTALNOM UNIŠTENJU DRŽAVE BOSNE I HERCEGOVINE I POČETKU NOVOG RATA

EMBARGO NA KORIŠTENJE BONSKIH OVLASTI MOŽE VODITI KA TOTALNOM UNIŠTENJU DRŽAVE BOSNE I HERCEGOVINE I POČETKU NOVOG RATA

Otvoreno pismo g. Valentinu Inzku, OHR u Republici Bosni i Hercegovini

Esad Jaganjac B.Sc

Datum: 19.04.2018

Poštovani gospodine Inzko,

Ja sam bosanski i britanski državljanin, koji trenutno živi u Velikoj Britaniji. Po mom mišljenju situacija u Republici Bosni i Hercegovini se približava nasilju i eventualno širem regionalnom ratu i to je razlog zašto vam pišem. Ovo je iskrena zabrinutost i moj pokušaj da pomognem u prevenciji neželjenih događaja, koji se mogu dogoditi nakon izbora u oktobru. Ovim otvorenim pismom ja koristim moje pravo izražavanja, kako je navedeno u članu 10. Evropske konvencije za zaštitu Ljudska prava i osnovnih sloboda.

Ovdje je lista najvažnijih prijetnji, kojima je država Bosna i Hercegovina izložena:

1. Udruženi zločinački poduhvat (UZP) iz Republike Srbije i njihovih sljedbenika (SNSD) u Republici BiH, što je prepoznato brojnim suđenjima u Haškom tribunalu. Svi policajci proglašeni krivim za genocid u Bosni bili su u službi VJ i de facto / de jure organi Srbije. Takođe, u saglasnosti sa režimom Republike Srbije, g. Milorad Dodik je otvoreno zastupao politiku secesije Republike Srpske (RS) iz BiH. Tokom DW intervjua 20.11.2017 g. Dodik, na pitanje da li će se referendum o nezavisnosti RS održati ako Dejtonski sporazum ne funkcioniše kako on misli (da bi trebao), Dodik je dodao da sanja o tome.

“Čim bih imao i promil prilike, održao bih ga”, rekao je Dodik. Dodik takođe tvrdi da BiH neće preživjeti ni u jednom obliku. Na kraju razgovora, nacrtao je mapu Balkana onako kako je on vidi – RS i Srbija zajedno. U pripremi za taj plan, on je kupio 2500 automatskih pušaka iz Srbije, I pokrenuo formiranje sopstvenih paravojnih snaga koristeći navodno modernizaciju policije RS kao izgovor.

2. Udruženi zločinački poduhvat (UZP) iz Republike Hrvatske i njihovi sljedbenici (HDZ) u Republici BiH, kako je ustanovljeno na suđenju protiv g. Slobodana Praljaka, g. Jadranka Prlića, g. Bruna Stoića, g. Darija Kordića itd., u ICTY u Hagu. Ovaj UZP je još živ i djeluje u savezu sa UZP-om Iz Srbije u pokušaju blokiranja funkcionisanja institucija BiH i sprečavanju implementacije rezultata izbora nakon narednih izbora. Njihov metod rada, koji provodi g. Dragan Čović, njegova HDZ stranka i HNS NVO je ucjena svih ostalih strana sa zahtjevom da ispune njihove zahtjeve, inače, kako kažu, BiH neće postojati (citat člana HNS-a g. Maria Karamatića). Ova prijetnja je identična prijetnji koju je izrazio ratni zločinac Radovan Karadžić, koji je prijetio predratnom Parlamentu RBiH da ako Parlament ne prihvati njegov zahtjev za anektiranje Republike Bosne i Hercegovine u Srbiju, onda, u tom slucaju, jedan narod će biti istrebljen (genocidna prijetnja koja je i sprovedena).

3. Osnivana sumnja da je počinjena izdaja, od strane g. Bakira Izetbegovića i njegove stranke SDA, koji su eventualno djelovali u savezu sa gore navedena dva UZP-a, protiv interesa Republike BiH. Potencijalni dokaz za ovo je očigledna sabotaža gospodina Bakira Izetbegovića, zajedno sa g. Ivanićem i g. Čovićem (Predsedništvo Republike BiH) kod pripreme i podnošenje zahtjeva za Reviziju presude iz 2007. godine Internacionalnog Suda Pravde (ICJ) iz Haga. Ova potencijalna izdaja dobro je opisana u
Izjavi doktora Nevenke Tromp sa Univerziteta u Amsterdamu, bivše članice istraživačkog tima Tužilaštva na ICTY (2000-2012) i Ser Geoffrey Nice QC, koji je ranije bio glavni tužilac u ICTY Slobodanu Miloševiću (2002-2006) – u pismu iz februara 2017. godine u Hagu.

4. U svjetlu svih ovih hibridnih i hladno-ratnovskih aktivnosti protiv Republike BiH i njihovih lojalnih građana (većine svih etničkih grupa), postoji i najopasnija prijetnja od svih njih a to je embargo na “bonske ovlasti”, koje predstavljaju jedini efikasni pravni instrument za samoodbranu Republike Bosne i Hercegovine. PIC konferencija u Bonu je u decembru 1997. Godine uvela mogućnost da OHR može da ukloni javne službenike koji krše legalne obaveze i Dejtonski mirovni sporazum i da nametne zakone onako kako on smatra prikladnim ako to BiH zakonodavna tijela ne uspjevaju.

Sada vidimo da imamo embargo na bonske ovlasti, jedini preostali pravni element efikasne samoodbrane Republike Bosne i Hercegovine. Efekat ovog embarga je identičan embargu na oružje nametnut tada bez oružja nemoćnoj Republici Bosni i Hercegovini, za vrijeme dok su susjedne države, dobro opremljene oružjem vršile agresiju i genocid. Rezultat nametnutog embarga na oružje bio je genocid a rezultat nametnutog embarga na “bonske ovlasti” mogao bi biti uništenje Republike Bosne i Hercegovine kao države.

U nedavnoj komunikaciji sa javnošću, gospodine Inzko, vi ste rekli da nećete ukloniti embargo na korišćenja bonskih ovlasti, jer su domaća rješenja najbolja. Kao što možete vidjeti iz prijetnji opisanih gore mi nemamo posla sa domaćim rješenjima, već se suočavamo sa spoljnjim prijetnjama od strane dva UZP i veoma vjerovatno jednom domaćom izdajom. Kao što nismo mogli napraviti kompromis sa dva vanjska UZP-a tokom agresije, isto tako ne možemo pregovarati ni jedno domaće rješenje sa njima sada.

Imamo sada situaciju nastavka agresije koristeći diplomatska sredstava, sredstav blokada, ucjena, izdaje i sve prisutne rastuće korupcije, gdje nam je oduzet jedini pravni instrument za samoodbranu koju smo imali. Ovo je identično situaciju kao što smo vidjeli tokom rata gde g. Boutros Ghaly, g. Yashusi Akashi i g. Thomas Karremans, komandant holandskog bataljona u Srebrenici, nisu djelovali u okviru mandata UN konvencija i odluka, što je dovelo do najvećeg genocida nakon Drugog svjetskog rata i stotinu hiljada ubijenih. Možda možete reći da su sljedbenici ova dva UZP-a i njihovi saradnici u Republici Bosni i Hercegovini demokratski izabrani predstavnici. Pa, nisu! Kao što znate, ja ne mogu glasati ni za koga iz tzv. entiteta Republike Srpske (RS) niti bilo ko to moze ko živi u tzv. Federaciji BiH (FBiH) i vice versa za ljude koji žive u entitetu RS-a. Takođe, ja i mnogi drugi ne možemo glasati za kandidate za Predsjedništvo koji nisu članovi 3 konstituentne etničke grupe.

Možda biste mogul reći da je izborni postupak dogovoren i potpisan u Dejtonu i Parizu od legitimnih predstavnika Republike Bosne i Hercegovine. To nije tačno, jer ovi predstavnici nisu imali mandate da u to vrijeme suspenduju aktuelni Ustav Republike BiH i nametne novi ustav sljedeći strane zahtjeve, poduprte agresijom i genocidom. Pored toga, novi Dejtonski Ustav nikada nije odobren (ratifikovan) od strane tadašnjeg aktuelnog Parlamenta Republike BiH. Taj Ustav nije bio čak i formalno preveden i prezentiran predstavnicima tadašnjeg Parlamenta Republike BiH za neophodnu ratifikaciju prije nego što stupi na snagu.

Ipak, novi Dejtonski Ustav je sada na snazi, nametnut agresijom, ratom, genocidom, masovnim grobnicama i prijetnjama masovnog istrebljenja, što krši Bečku konvenciju o zakonima internacionalnih sporazuma, koja je zaključena u Beču 23. maja 1969. godine, koja glasi:

Član 52. PRISILJAVANJE DRŽAVE KORIŠTENJEM PRIJETNJI ILI UPOTREBOM SILE

“Ugovor je nevažeći ako je njegov sadržaj ostvaren pretnjom ili upotrebom sile što je u suprotnosti sa principima internacionalnog prava sadržanim u Povelji Ujedinjenih nacija.”

Član 53. UGOVORI KOJI SU U KONFLIKTU SA IMPERATIVNOM NORMOM OPŠTEG INTERNACIONALNOG PRAVA (“JUS COGENS”)

“Ugovor je nevažeći ako je u trenutku njegovog zaključivanja, isti u sukobu sa imperativnom normom opšteg internacionalnog prava. U svrhu ove Konvencije, imperativna norma opšteg internacionalnog prava je norma prihvaćena i priznata od strane internacionalne zajednice država u cijelosti kao norma sa kojom nije dozvoljeno odstupanje i koja se može modifikovati samo putem naredne norme opšteg internacionalnog prava, koja ima isti karakter.”

Danas vidimo da ovaj apsolutno nelegalni Dejtonski ugovor i apsolutno nelegalan Dejtonski Ustav se dalje ograničava uspostavljanjem embarga na bonske ovlasti, što čak i u ovom slučaju ustavne kapitulacije koju imamo u ovom trenutku, predstavlja jedino sredstvo preživljavanja BiH, što se dalje može shvatiti kao nastavak agresije i način postizanja ratnih ciljevi dva UZP-a susednih država.

Ako većina lojalnih građana BiH mora živjeti pod ovom okupacijom, onda najmanje sto tražimo je opstanak naše domovine Republike BiH, do vremena do kada će nova generacija ljudi, koji vode internacionalno i nacionalno pravo i zakone odlučiti drugačije.

Da bi se to postiglo, molim vas i PIC-a da razmotrite preduzimanje sljedećih koraka:

1. Ukloniti embargo na bonske ovlasti i koristite ih u svim situacijama koje prijete funkcionisanju institucija BiH ili ugrožavaju njen suverenitet, pošto vam mandat daje tu mogućnost.

2. Hitno uklanjanje iz kancelarije g. Milorada Dodika, g. Dragana Čovića i g. Maria Karamatića zbog namjere da ugroze suverenitet Republike Bosne i Hercegovine.

3. Podignite tužbu protiv svih članova Predsjedništva BiH zbog osnovane sumnje da su aktivno učestvovali u opstrukciji pravde u pogledu očigledne sabotaže kod pripreme i podnošenja zahtjeva za Reviziju presude u slučaja Presude ICJ u Hagu iz 2007. godine. Radeći to oni su spriječili žrtve genocida da traže istinu, pravdu i kompenzaciju za svu materijalnu i nematerijalnu štetu koju su imali. Kao osumnjičene za ovaj ozbiljni zločin, trebalo bi ih spriječiti da učestvuju na predstojećim izborima ili zadržavaju bilo kakvo ovlašćenje u institucijama BiH do donošenja presude.

4. Ažurirati Aneks 4 (Ustav BiH) u skladu sa presudom u slučajevima Sejdić-Finci, g. Pilav i g. Zornića pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu, odnosno članom 14 Evropske konvencija o ljudskim pravima. To je u vašoj mogućnosti, to je vaša odgovornost i imate mandat koji vam daje Vijeće sigurnosti UN-a. Mi, lojalni građani Republike BiH ne možemo očekivati da dva UZP-a i njihovi sljednenici iz BiH, koji imaju mogućnost blokiranja bilo kakve odluke Parlamenta BiH, učine to. Oni su neprijatelji države, koji su preuzeli vlast koristeći izborne procedure navedene u Dejtonskom ustavu, koje nisu u saglasnosti sa članom 14. Evropske konvencije o ljudskim pravima, sa velikim brojem ugrađnih diskriminacija u vezi sa osnovnim ljudskim pravima, i zbog toga nisu u skladu sa internacionalnim pravom i praksom.

Član 14 Evropske Konvencije o ljudskim pravima glasi:

“Zabrana diskriminacije. Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom Konvencijom biće obezbeđeno bez diskriminacije po bilo kom osnovu kao što su pol, rasa, boja, jezik, religija, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, udruživanje sa nacionalnom manjinom, imovinu, rođenje ili drugi status.”

Ako se ovaj prijedlog u potpunosti ispoštuje onda to znači da kompletni BiH Dejtonski Ustav ne smije sadržavati bilo koji pomen o bilo kom konstituentnom narodu nakon Člana I, stav 2, koji navodi da Evropska konvencija o ljudskim pravima ima prioritet nad svim drugim zakonima. Na taj način, očigledna diskriminacija na osnovu nacionalnog porijekla građana Republike BiH mogla bi se ukloniti i ažurirani Ustav bi bio u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.

5. Preduzmite korake da se ispravno protumače svi relevantni prevodi Dejtonskog Ustava BiH, posebno prevod koji koristi Ustavni sud BiH. U dokumentima Ustavnog suda postoji ispravna engleska verzija Preambule Ustava, dio koji navodi “Pozivanje osnovnih principa”, sa tekstom kako slijedi:

“Podsjećajući na osnovne principe usaglašene u Ženevi 8. 9. 1995, i u Njujorku 26, septembra 1995, Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstituentni narodi (zajedno sa ostalima), I građani Bosne i Hercegovine utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine kako slijedi:”

Međutim, u bosanskim, srpskim i hrvatskim prevodima riječ “konstituentni narodi” pogrešno je prevedena. Prevodi koji oni koriste ima znacenje “konstitutivni narodi”, na engleskom “constitutive people”, što ima drugačije značenje od izvorne riječi “konstituentni narodi”, kako je navedeno u engleskoj verziji Dejtonskog Ustava.

Riječ “konstituent” znači dio nečega, komponentu cjeline. Riječ “konstitutivni” znači stvaranje (formiranje) stvari koje su bitne. Suština greške je u tome da u originalnoj engleskoj verziji Dejtonskog Ustava, Bošnjaca, Srbi i Hrvati zajedno sa ostalim građanima su članovi (komponente) drustvene zajednice Republike BiH, dok prema bosanskom, srpskom i hrvatskom prevodu Bošnjaci, Srbi, Hrvati i drugi su formirali (konstituisali) BiH Republiku, što je velika razlika i pogrešan prevod.

6. Ukloniti sve slučajeve sukoba interesa unutar institucija BiH koji formiraju zakonodavnu, izvršnu i sudska vlast. U ovom trenutku imamo slučaj gde su građani susjednih država Srbije i Hrvatske, koji imaju državljanstvo i pasoše Srbije i Hrvatske, imaju veoma važnu ulogu i vlast u institucijama BiH. Ovim imamo slučaj stvarnog i potencijalnog sukoba interesa, imajući u vidu historiju dva UZP-a koji dolaze iz tih država, koji su djelovali protiv Bosne i Hercegovine vjekovima i još uvijek su vrlo aktivni pokušavajući stvarati veliku Srbiju i veliku Hrvatska. Ova dva UZP-a i poneki njihovi saradnici unutar institucija BiH su glavni problem i razlog za sve teškoće koje doživljavamo sada I u prošlosti. Engleski historičar Mr Noel Malcolm je u svojoj knjizi napisao da su svi ratovi u Bosni uvezeni i da nijedan od njih nije vođen zbog unutrašnjeg spora. Pitanje je kako Ustavni sud može napraviti nezavisnu presudu ako pripadnici ovog Suda imaju državljanstvo i pasoš susjednih država, čiji je režim bio i biće zainteresovan za uništavanje BiH sada I u budućnosti. Isto važi i za Centralnu izbornu komisiju, Predsjedništvo i sve druge važne institucije.

7. Izmijeniti Stav 1. Ustava Bosne i Hercegovine na način na koji će Bosna i Hercegovina sačuvati svoje zvanično ime kao Republika Bosna i Hercegovina. Dva UZP-a su putem svojih predstavnika tokom konferencije u Dejtonu uspjeli u namjeri da urade da Republika Bosna i Hercegovina izgleda kao labavo povezano jedinstvo država, kako bi se olakšalo njeno uništenje kada dođe vrijeme. Ovaj zlokobni pokušaj treba spriječiti ispravnom akcijom OHR-a i PIC-a što prije.

Kao zaključak, predlažem da vi i PIC pažljivo razmotrite koji je bio uzrok Balkanskih ratova od 1991 do 1999. Mogla bi pomoći činjenica da su svi ljudi u Republici BiH živjeli u harmonija 50 godina u bivšoj
Jugoslaviji dok je Predsjednik Tito bio živ. On nije dozvolio da duh srpske i hrvatske fašističke ideologije izađe iz boce. Čim je preminuo počeli su da planiraju uništavanje bivše Jugoslavije i stvaranje velike Srbije I velike Hrvatska na tlu BiH (sporazum Milošević-Tuđman u Grazu I Karađorđevu). Ta fašistička ideologija je takođe bila uzrok za početak Prvog svjetskog rata a pošto je Drugi svetski rat bio nastavak Prvog, te dve ideologije su odgovorne i za milione žrtava, koje smo imali tokom ova dva rata. Ova dva UZP-a lahko su mogla da izazovu čak i Treći svetski rat da Ruska Federacija nije bila toliko slaba u to vreme 1990-1999. Ali jaka je sada i vi možete biti sigurni da oni pokušavaju da ih uključe u svoje zločinačke poduhvate. Ako bi nas oni ikada ostavili na miru mi bi zauvjek živjeli u miru, kao što smo živjeli prije 50 godina u bivšoj Jugoslaviji.

Želim naglasiti da su oni uspjeli napraviti toliko zločina i genocid u BiH iz razloga što je Internacionalna zajednica oklijevala da reaguje I zbog toga što je Internacionalna zajednica uvela embargo na oružje Republici BiH u to vrijeme. Mnogi ljudi veruju da su imali i unutrašnje saradnike koji su bili infiltrirani u stranci SDA, za koje neki vjeruju da ih je osnovala Miloševićeva tajna službu u cilju sabotiranja svakog pokušaja odbrane Bosne i Hercegovine.

Svi znamo da je ova ogromna struktura vlasti nametnuta Dejtonskim sporazumom i da sve ove blokade i ucjene nisu pitanja kolektivnih prava naroda, već da je sve to dio nastavaka djelovanja dva udružena zločinačka poduhvata, koja su aktivna vjekovima. Pored nas, postoji država Crna Gora, koja je više multietnička država od BiH, ali imaju jednostavan građanski tipa reprezentativne demokratije i građanski tipa Ustava, a nemaju spoljnju agresiju, multietničke tenzije i blokade kao što imamo mi. Razlog za to je da UZP iz Srbije ima san da osvoji čitavu crnogorsku državu, a ne samo pola kao u slučaju Republike BIH, dok UZP iz Hrvatske nema interes da se prošire dalje od rijeke Drine (bivša NDH država).

Dakle, gospodine Inzko, vi i PIC imate šansu, mogućnost i sredstva da spriječite moguće nadolazeće nasilje koje će vjerovatno početi nakon izbora u oktobru, kao rezultat djelovanja dva UZP-a, koji će pokušati da nametnu blokadu formiranju državnih institucija u BiH, vjerujući da će to dovesti do potpunog uništenja BiH države. Vaš embargo na korištenje bonskih ovlasti bi imao isti efekat kao i embargo na oružje u vrijeme dok su se agresija I genocid odvijali. Internacionalana zajednica je imala mogućnost, šansu i sredstva da to zaustavi i ima je i sada. Većina lojalnih građana Republike Bosne i Hercegovine nema tu mogućnost, jer je Dejtonskim ustavom implementirno niz diskriminacija, koje sprječavaju građane da biraju zastupnike koje oni stvarno žele. S toga vas molim da ne ponovite istu grešku kao Mr Thomas Karremans, komandant holandskog bataljona u Srebrenici. Historija vam ne bi to ni zaboravila i niti oprostila.

Iskreno vaš,

Esad Jaganjac B.Sc.