Nedavno puštanje na slobodu ultranacionalistički orijentisanog demagoga Vojislava Šešelja iz pritvora u Hagu, zbog „ubjedljivih humanitarnih razloga,“ povlači nova pitanja o zaostavštini Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY). Šešelj je, naprimjer,  optužen za „zapaljive govore u medijima“ i da je  „zagovarao i ohrabrivao stvaranja homogene ‘Velike Srbije’ nasiljem i na taj način učestvovao u ratnoj propagandi i izazivanju mržnje spram nesrpskog stanovništva.“  Po dolasku u Beograd nakon oslobađanja iz zatvora, Šešelj je ponovo potvrdio svoju posvećenost ideji „Velike Srbije“, i bestidno je izjavio da se u Hag nikada neće dobrovoljno vratiti. Osim za svoju „ekstremnu etničku retoriku,“ Šešelj je optužen i za „progone“ kao zločin protiv čovječnosti, uključujući ubijanje, mučenje i deportaciju.

Rad ICTY-a je bez sumnje iznimno važan, ali oslobađanje Šešelja ukazuje na zabrinjavajuća ograničenja presuda Suda. Naprimjer, sve i ako bi Radovan Karadžić bio osuđen u obje tačke za genocid, entitet Republika Srpska, sa svojim političkim i kulturnim politikama negiranja genocida i glorifikacije ratnih zločinaca, bi nastavio postojati, time određujući granice sudskog procesa u pitanjima pravde i ljudskih prava.

Kuća u Pionirskoj ulici 

Pored poteškoća u ostvarivanju značajne pravde na Haškom sudu, prisutne su i frustrirajuće prepreke za postizanje „pravde na terenu“ u Republici Srpskoj. Primjera radi, vlasti u Republici Srpskoj su objavile kako namjeravaju srušiti kuću u Pionirskoj ulici. Rušenjem kuće izbrisali bi se svi tragovi zločina počinjenih 1992., kada su nedužne žene i djeca živi spaljeni u naselju Bikavac i u kući u Pionirskoj ulici. Ovo su zločini, neophodno je kazati, koje je ICTY opisao kao „najnehumanije postupke jedne osobe prema drugima.“

Nadalje, vlasti u Republici Srpskoj su odredile da se kuća u Pionirskoj ulici sruši u sklopu općinskog projekta izgradnje puta, iako je temelj kuće sasvim očigledno udaljen od susjednih tračnica. Vlasti su oko kuće postavile „crvenu traku“, najavivši kakva sudbina očekuje kuću i zabranivši pristup kući.

U odgovoru na planove o rušenju kuće i brisanju bilo kakvih dokaza o zločinima, gospođa Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja „Žena – žrtva rata“, organizovala je napore da se ponovo izgradi kuća u Pionirskoj ulici koja će uključivati i memorijalni muzej za žrtve u podrumu gdje su na svirep način ubijene. Zbog ovih napora, gđa Hasečić je, međutim, postala meta istraga zbog „ilegalne gradnje“, i zbog nepoštivanja „crvene trake“ ili, onoga što bi se moglo nazvati „crvena linija“.

U ovoj fazi, iskorišteno je pravo na konačnu žalbu da se spriječi rušenje kuće, a gđa Hasečić je suočena sa mogućnošću istrage i krivičnog gonjenja. Tako se gđa Hasečić našla na meti istražnih organa drugi put, prvi put se to dogodilo 1992. godine kao rezultat genocidnih politika gospodina Šešelja i gospodina Karadžića, a sada je krivično gone po drugi put u sklopu aparthejdnih politika Republike Srpske koje se predstavljaju kao „vladavina zakona.“

Ja sam, 18. marta 2014.  prešao „crvenu liniju crvene trake“ u Pionirskoj ulici u znak solidarnosti sa gospođom Hasečić, da bih odao počast i pokazao poštovanje prema uspomeni na žrtve zločina, jednog od dva zločina za koje je Međunarodni krivični sud posebno naglasio da se izdvajaju zbog „svireposti napada paljenja, zbog očiglednog predumišljaja i proračuna koji su ga odredili, zbog same bezdušnosti i brutalnosti sadržane u skupljanju, zarobljavanju i zaključavanju žrtava u dvije kuće, time ih učinivši bespomoćnima u paklu koji je uslijedio, i zbog stepena boli i stradanja nanesenog žrtvama koje su žive spaljene.“ Sada je pitanje da li će, s obzirom da je Vojislav Šešelj dočekan kao heroj u Beogradu i da potvrđuje ideologiju „Velike Srbije“, međunarodna zajednica naći odlučnosti da podrži gđu Hasečić i da spasi kuću u Pionirskoj ulici od rušenja.

Visoki predstavnik Valentin Inzko izjavio je u Pragu 30. oktobra 2014. da „se međunarodna zajednica mora promijeniti“ i da mora biti „dosta ujedinjenija“ i „preskriptivnija“ u Bosni i Hercegovini. Visoki predstavnik je naglasio da Republici Srpskoj neće biti dozvoljeno da se odcijepi i da Srebrenica nikada neće biti u drugoj državi. Također je opisao negiranje genocida kao „nevjerovatno“, i glorifikaciju ratnih zločinaca u Republici Srpskoj kao prosto „neprihvatljivu“. Takva glorifikacija ratnih zločinaca je ravna, po njegovom mišljenju, „govoru mržnje“. Naglasio je da Bosna i Hercegovina treba donijeti zakone protiv genocida i govora mržnje.

U odgovoru na Šešeljevo puštanje iz Haga i na njegovo prisezanje ultranacionalizmu i govoru mržnje, hajdemo potražiti pravdu na terenu u Republici Srpskoj. Ako pravo na slobodu kulturnog izražavanja, zagarantovano suštinskim međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima, ne uključuje pravo i da se oda počast i oplakuju žrtve genocida, i da se u ovom pogledu zaštite od diskriminacije, onda ovi dokumenti nemaju smisla. Preživjelima je također zabranjeno podizanje spomenika žrtvama zvjerstava u Foči i Prijedoru.

U znak sjećanja na žrtve

Prema tome, u duhu komentara gospodina Inzka u Pragu, pozivam visokog predstavnika i predstavnike međunarodne zajednice da mi se pridruže i pređu i suprotstave se „crvenoj traci“ u kući u Pionirskoj ulici, u Republici Srpskoj, u smislu da je ova „crvena linija“ linija negiranja genocida, govora mržnje, diskriminacije, progona, psihološkog zastrašivanja i dehumanizirajućeg isključivanja. Pređimo preko ove crvene linije zajedno u znak sjećanja na žrtve, u znak solidarnosti sa preživjelima i u znak podrške poštivanju ljudskih prava. Kada su napori da se ostvari pravda osujećeni u Hagu, podržimo ljudska prava i pravdu na terenu u Republici Srpskoj.

Vojislav Šešelj je optužen, između ostalog, i za „namjerno uništavanje domova…kulturnih institucija, historijskih spomenika i svetih mjesta.“ Tragedija je da će bez neke vrste zajedničke akcije, najavljeno rušenje kuće u Pionirskoj ulici biti ništa manje nego okrutni nastavak, u 2014., genocida koji se dogodio u periodu od 1992 do 1995. Rušenje kuće u Pionirskoj ulici će ponovno oživjeti praksu vojske bosanskih Srba, praksu uništavanja domova, džamija i kulturnih institucija u gradovima i selima kao što se događalo od Kozarca (općina Prijedor)  do Klotjevca (općina Srebrenica) i na brojnim drugim lokacijama.

Međunarodna zajednica nije bila u stanju da zaustavi ubijanje civila i uništavanje njihovih kuća u periodu od 1992. do 1995. Pitanje je da li će se međunarodna zajednica sada ujediniti i djelovati da zaštiti gđu Hasečić od provođenja daljnje istrage i da spriječi rušenje kuće u Pionirskoj ulici.

Izvor: Al Jazeera

Adil Kulenović