Autor tačno.net

I pored svih ovih mehanizama na obje strane, ne može se predvidjeti koliko će građana izaći na miting, a koliko na proteste. Jedino što je izvjesno je da će poslije 14. maja aktuelna vlast govoriti i raditi sve ono što “politički Srbi” budžetlije žele da vide i čuju, a akutelna opozicija nastaviti s pokušajima da “političkim Srbima” dokaže da bi trebali postati “politički građani”.

Piše: Ljupko Mišeljić 

Miting vlasti i protesti opozicije u Republici Srpskoj koji su zakazani sutra u Banjaluci, neće i ne mogu donijeti nikakve promjene na političkoj sceni. Bez obzira koliko stanovništva bude učestvovalo, nikakav se suštinski politički zaokret neće desiti. Prije svega, miting i protesti nisu ni narodni ni građanski, nego isključivo nacionalno-politički, ili političko-srpski. To se može primijetiti i u vizuelnim rješenjima događaja i sloganima, i u euforičnim porukama lidera obje struje.

U oba slučaja na protest se pozivaju građani “Srpske”. Ono “Republika” se posljednjih godina negdje izgubilo, a to negdje, na srpsku žalost, nije Dayton. Problem je, ipak, što su se tim Daytonskim nesporazumom i njegovim dvadesetogodišnjim ‘implementiranjem’ izgubili i radnici, seljaci, intelektualci, akademci, ateisti, agnostici, opozicionari koji su, skupa sa svim drugim, najednom postali “politički Srbi”. Kako se to već popularno kaže – legli s poslom, radničkim pravima i građanskom državom; probudili se s raširena tri prsta. Praktično, naturalizovani politički Srbi.

U takvoj političkoj klimi ne postoji prostor za bilo kakvu promjenu bez ustavnih reformi prekrajanja države. Protesti i svaki mogući sukobi nisu taktičko, nego strateško rješenje. Oni jedino mogu služiti za uvođenje u matricu promjene političke i društvene situacije, koje se ne može ni zamisliti bez prekrajanja Daytona. Drugi ekstrem je održavanje ovakve politike koja neminovno ali dugoročno vodi potpunom krahu sistema i države. Oba ekstrema imaju isto, realno rješenje. Upitan je samo vremenski utrošak.

Političko Srpstvo i ovaj kamen zemlje Srbije

Na strani vlasti, nominalni “socijaldemokrati” i “socijalisti” skupa sa srpskim radikalima poručuju “Srcem za Srpsku – Stop izdaji”. Na strani opozicije, politička desnica želi da “oslobodi Srpsku”. Zajedničko kod ovih slogana i poruka jeste, primjećujemo, “Srpska”. Upravo na tome “srpska-srpsko” završava čitava priča protesta i mitinga, i upravo je to razlog zašto oni ne mogu biti narodni i građanski. Na oba vizuelna rješenja, takođe, dominiraju boje srpske trobojke, s tim što se na vizualnom rješenju opozicije nalazi stari nacistički, a od devedesetih ispostavilo se i stari srpski simbol – tri raširena prsta.

Ideološki, idejno i interesno, vlast i opozicija u Republici Srpskoj su isti. Lijeve, liberalne, građansko-lijeve, građansko-liberalne ili lijevo-liberalne opcije u Republici Srpskoj ne postoje. Postoje, naravno, samo “politički Srbi”. To se pokazalo i na protestima sindikata u Banjaluci kad su se obespravljeni radnici zaustavili pred političko-tajkunskom mafijom i korumpiranim profiterima. Tada je radnički pokret potpuno ustuknuo pred “srpskom vlašću”.

Trenutna, ideološko miješana vlast kao da je tek završila čitanje Gorskog vijenca, pa im se svugdje i na svakom mjestu priviđaju poturice, izdajnici i “nesoj probosanski”. Da stanovništvo većinski čine građani, a ne “politički Srbi”, danas u Republici Srpskoj ne bi preovladavao crno-crveni pop-nacionalizam, niti bi političke ideje poput Dodikovih dobijale toliku podršku. Ovako, “političke Srbe” više boli to što im “neko u Sarajevu” nameće neku “unitarnu BiH” i “osporava Republiku Srpku” nego to što su nezaposleni, neosigurani, nezbrinuti i dužni po raznoraznim osnovama. Naravno, politički Srbin nije sposoban da etnički i kulturološki bude Srbin, a politički građanin i radnik. On može postati ili ekstremni politički Srbin ili konformista kome je svejedno ko ga uništava, obmanjuje i potkrada samo dok je “naš”. Pardon, dok nije “njihov”.

Sigurno je da opozicija, ovako jalova i neinicijativna, ne može mobilizovati stanovništvo na izborima, pa će svaku mogućnost promjene pokušati putem protesta. Drugačije i ne može, jer se u srpskoj tradiciji problemi ne rješavaju parlamentarno, nego sukobima, protestima i seobama. Pošto su seobe danas nerealne, jer je ideja velimirovićevskog nacionalizma da je  srpska zemlja svugdje gdje je srpski grob, ostaju sukobi i protesti.

A kad smo već kod protesta i sukoba, današnja opozicija ima mnogo bolja logistička i taktička rješenja. To im se moralo priznati i devedesetih, a ne danas u modernom, digitalnom dobu. Ona će na ovim protestima pokazati jasnu poruku – ne žele Dodikovu “tiraniju i diktaturu”. Jedino što im se još uvijek ne može vjerovati je da li žele svoju tiraniju i diktaturu ili planiraju, kojim slučajem, promijeniti političku kulturu.

Miting vlasti, ipak, sprema se bipolarno – i mobilizacijom i spremanjem na neodržavanje. Kada su sami sebi odobrili korištenje javne površine, obezbijedili sigurnosne uslove, poslali cirkularna pisma za mobilizaciju, onemogućili opoziciju, ukazala im se i treća dimenzija. Od Duha Svetoga, uz posredstvo patrijarha srpskog Irineja, stigla je zvanična molba da se nikakvi događaji ne održe, a da se sve nesuglasice riješe bratski – razgovorom. Tom se mišlju vodio i Aleksandar Vučić, koji je na najdramatičniji mogući način pozvao građane Republike Srpske da ne prave nemire, da ne idu na proteste i da ne ugrožavaju srpsko jedinstvo i Republiku Srpsku. Potreseno i nadasve zabrinuto, zamolio je da u subotu sve prođe u miru, bez ikakvih sukoba.

Iako je izvorna ideja pozivanja da se ni na kakve događaje ne dođe došla od Nenada Stevandića iz Ujedinjene Srpske, ovih je dana pomalo zaboravljen. Istini za volju, na njegov poziv na red i mir ne odgovaraju ni poslanici u Narodnoj skupštini kojom potpredsjedava, a ne građani – Srbi Republiike Srpske. Vučić i Stevandić u ovoj su priči izvukli deblji kraj.

Poziv na bratsko rješavanje problema i razgovor kod Srba tradicionalno ne prolazi. Šokanto je da političari sa takvim rezultatima i na takvim pozicijama ne poznaju duh svog naroda – odnosno, ne poznaju kako su ga “vaspitali”. Šokantnije je, međutim, to što je poslije poziva patrijarha srpskog Irineja predsjednik Dodik spreman da ne održi miting, ako opozicija ne održi proteste.

Savez za promjene na poziv patrijarha srpskog Irineja nije odreagovao. Njihova ideja o protestima ni u jednom momentu nije bila upitna. Na poziv patrijarha srpskog, oni su odgovorili da je patrijarh prešao granicu, pogotovo poslije prošlih izbora kada je dolazeći u Banjaluku podržao Dodikovu kampanju.

Lider SDS-a Mladen Bosić rekao je da se odnos SDS-a prema SPC-u i njenom jačanju vidio i devedesetih, i da će uvijek poštovati i uvažavati SPC, ali da na ovaj poziv neće odgovoriti jer se patrijarh jasno svrstao na jednu stranu.

Na patrijarhov poziv odreagovao je tako samo SNSD, s obzirom da DNS, SP i SRS Dr Vojislav Šešelj od samog nastanka priče o mitingu isparavaju sa medijscke scene, i podržavaju ga samo kolokvijalno. Vučićev poziv na neodržavaje Savez za promjene dočekao je nonšalantno, očekivajući da će na najavljene opasnosti promptno odgovoriti MUP RS.

Po prvi put do sada, opozicija je odlučila da izignoriše sve moguće pozive na neodržavanje protesta i da svoj plan o protestima taktički i logistički izvede do kraja, bez ikakvog oklijevanja. Vladajućim se, ipak, i ne protestuje toliko.

Tu se već pokazuje realna dimenzija borbe za Srpsku i srpske nacionalne interese. Ukoliko opozicija odluči da ne izvede narod na ulice protiv političko-tajknuske mafije i profitera, Dodik je spreman da odustane od mitinga za očuvanje Srpske i srpstva.

U čitavoj priči o izdaji i ugroženosti srpstva, po strani se drži jedna ekstremno nacionalistička stranka – Izvorni SDS, dok se srbijanski etnonacionalistički DSS i klerofašističke Dveri spremaju preko granice, na miting. Od ovih protesta apstiniraju i veterani rata, organizacije boraca i ratnih vojnih invalida, koje se zvanično neće odazvati ni na jedan događaj, a nemaju nikakav problem da se pojave nezvanično.

Mobilizuj, ne biraj ili Vas niko ne sme da bije

Organizaciono gledajući, vlast više napora ulaže u obuzdavanje i onemogućavanje opozicionih protesta, nego u pripremi vlastitog mitinga. Pod maskom sigurnosnih mjera i redovnih kontrola, vlast mobilizuje sve što joj je blisko. Pored uredbi i poziva za osiguranje dolaska i prevoza članstva na miting, objavljenih obrazaca spiska zaposlenih u javnoj upravi koji se prijavljuju na miting, dodatno su angažovali i komunalnu policiju i Ministarstvo unutrašnjih poslova.

Tako je banjalučka Metromedia obavijestila opozicioni NDP da im je Komunalna policija izdala uredbu da uklone sve bilboarde protesta, s argumentom da Izborni zakon BiH brani političkio oglašavanje do početka izborne kampanje. S obzirom da ova tvrdnja uopšte nije tačna, i tako ne može ni težiti ka argumentu, nikakvo uklanjanje se neće desiti.

Nakon brojnih žalbi na zabranu protesta, MUP RS danas je odobrio održavanje i mitinga i protesta, navodeći da će oba skupa čuvati oko 2.000 policijaca. Na press konferenciji ministar Dragan Lukač najavio je da očekuju 100-150 autobusa opozicije i 150-200 autobusa pozicije.

Lukač je naveo da postoji opasnost od ekstremnih grupa koje dolaze iz Srbije, Hrvatske i Federacije BiH. Oni će, kako kaže, biti na granici evidentirani i praćeni. Savez za promjene, ipak, svjestan je mogućnosti upada ekstremnih grupa i eventualnih sukoba, a svaku odgovornost za bilo kakav sukob prebacuje na MUP RS.

Gradonačelnik Banjaluke, Slobodan Gavranović, poznat po svom lakom odlučivanju o paralisanju grada donio je Naredbu kojom se zabranjuje rad svim ugostiteljskim objektima od 00 do 20 sati. Hostelima i hotelima koji već imaju najavljene goste zabranjuje se točenje svih alkoholnih pića.

U priču o mogućim sukobima i ekstremnim grupama upleo se i samoprozvani ekspert za terorizam Dževad Galijašević sa svojom ocjenom da bi u Banjaluku mogli doći organizovano i ekstremisti iz Federacije BiH.

Zbog opšteg društvenog konformizma nije realno očekivati da će opozocija okupiti ljude dovoljno masovno da bi oni pokrenuli sukob ili nered. S druge strane, aktuelna vlast i da može okupiti toliko ljudi, oni neće pokrenuti otvoreni sukob i nerede, jer je riječ o masi koju jedan Dodikov govor može učiniti mirnima. Eventualne sukobe i nerede jedino mogu prouzrokovati entonacionalistički i klerofašistički ekstremisti poput SNP 1389, SNP Izbor je naš i drugih. Ti bi sukobi mogli eskalirati od sukoba sa policijom do sukoba sa građanima. Pritom, u Banjaluci će biti 2000 policijaca i još vjerovatno isto toliko njih u civilu, obezbjeđenja u vlasništvu vladajućih struja i domaćih i stranih političkih tajkuna. S takvim obezbjeđenjem, i sa davno steknutim konformizmom, ne postoji nikakva mogućnost da domicijelni počnu lavinu nereda.

Savez za promjene najavio je i da postoji mogućnost da se poljoprivrednom mehanizacijom u Laktašima blokira prilaz Banjaluci, kako organizovani autobusi opozicije ne bi došli na proteste. Ipak, najgoru ulogu u omalovažavanju protesta i diskreditaciji političkih opomenata, odigrali su Luka Petrović, gensek SNSD-a, i javni servis RTRS.

Izjava Luke Petrovića da su svi oni koji dođu na proteste opozicije izdajnici u narodu i opoziciji dočekana je na nož, a u SNSD-u nezvaničan stav je da mu se “omaklo”. Kažu omaklo mu se isto onako kao i Rajku Vasiću kad je onomad studente nazvao kopilad. Takva njegova izjava u SNSD-u nije sankcionisana. “Omaklo” se i predsjedniku SNSD-a Miloradu Dodiku, pa ga ni na koji način nije ukorio ili upozorio, iako bi, bar po službenoj dužnosti, trebao biti predsjednik svih građana RS.

“Omaklo” se i Radio Televiziji Republike Srpske koja koristi svaki sekund informativnog programa da diskredituje opozicioni protest. Zanemarujući objektivnost, nepristrasnost, profesionalnost i korektnost,  pretvorili su se u posrednike i prenositelje poruka predsjednika, premijerke i SNSD-a da je opoziciona politika izdajnička i poltronska.

I pored svih ovih mehanizama na obje strane, ne može se predvidjeti koliko će građana izaći na miting, a koliko na proteste. Jedino što je izvjesno je da će poslije 14. maja aktuelna vlast govoriti i raditi sve ono što “politički Srbi” budžetlije žele da vide i čuju, a akutelna opozicija nastaviti s pokušajima da “političkim Srbima” dokaže da bi trebali postati “politički građani”.

Problem je što ti političkom Srbinu ne možeš ništa ni početi dokazivati, a da on već nije pripremio odbrambeni mehanizam u kome ni u vicu neće izostaviti Aliju, Referendum, starog svata, Dobrovoljačku, sarajevske Srbe i NATO bombardovanje. Ontologija, ipak, nije srpska disciplina.

Dragan Bursać, kolumnista magazina Buka iz Banje Luke, u razgovoru za Klix.ba je u svom stilu komentarisao mitinge opozicije i vlasti održane u tom gradu.

Dragan Bursać (Foto: DW)

Današnji miting i kontramiting nazvao je “klasičnom paradom kiča”.

“Sa jedne strane mitingovali su četnici koji bi željeli da su lopovi, a sa druge strane kontramiting su održali lopovi koji bi željeli da su veći četnici. Mitingašima se pridružila kćerka Radovana Karadžića, a kontramitingašima sin Ratka Mladića. Ove blasfemične događaje začinio je akapela nastup Milorada Dodika koji je izveo čuveni kič hit Mileta Kitića ‘Ne može nam niko ništa'”, kazao je za Klix.ba Bursać i dodao:

“Sve u svemu, prosječnom četniku bilo je izuzetno teško da se opredijeli na koji skup da ode. Vjerovatno ih je zato mnogo bilo na oba skupa. Prosječni građani, zarobljeni u svojim stanovima blokiranog grada, pitali su se, gledajući prenos, o čemu se tu radi”.

Podsjetimo, danas je u Banjoj Luci održan protestni skup Saveza za promjene, ali i miting podrške aktuelnoj vlasti u Republici Srpskoj.

Pred otprilike 20.000 okupljenih građana na skupu opozicije u parku Mladen Stojanović obratili su se član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić, lideri stranaka koje čine Savez za promjene, te predstavnici boračkih udruženja i određenih socijalnih kategorija. Prisutnima se obratila i Sonja Karadžić-Jovičević, kćerka haškog optuženika i nekadašnjeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića i potpredsjednica Narodne skupštine RS-a.

S druge strane, na Trgu Krajine pored Milorada Dodika obratili su se i lideri partija koje zajedno čine vlast u RS-u sa SNSD-om, Petar Đokić iz SP-a i Marko Pavić iz DNS-a. Na mitingu podrške vlasti između ostalih obratio se i sin ratnog zločinca Ratka Mladića, Darko Mladić.

Posebnu pažnju prisutnih i medija privukao je predsjednik RS-a Milorad Dodik koji je otpjevao pjesmu Mitra Mirića “Ne može nam niko ništa”.

About The Author

Adil Kulenović

See author's posts