Bosna je koliko juče bila Ukrajina danas! A sutra....

„Može li se ukrajinski scenario ponoviti u BiH?“, tema je koliko u fokusu pažnje svakog građanina BiH toliko i značajnog dijela internacionalne zajednice. Nju, dakle, nameće sam historijski trenutak, ali i nužnost suočavanja sa silnicama koje mimo naše volje mogu da determinišu naše živote, državnu sigurnost, slobodan i nesmetan društveni razvoj.

Naša iskustva iz nedavne prošlosti su gorka, naše zablude takođe. Ove druge, zablude, pogotovo one koje se danas fabrikuju iz arsenala hibridnog rata, putem razornih manipulativnih moći propagandno psiholoških utjecaja, prisutne su i očekivane. Ali nije očekivano svojevrsno ponavljanje istorije, pasivna rezistencija,

tek puko konstatovanje stanja bez aktivnog odgovora na opasnosti sa kojima smo suočeni. I fatalističko povjerenje u rješenja koja će doći u ime morala i pravde, rješenja izvan i mimo nas.

Iako historijske analogije ne mogu biti oslonac za pouzdane zaključke, ipak stanje iz 1991., u godini pred sami rat, i ovo današnje, ima brojne sličnosti i očito identične ciljeve. I tada, kao i danas, mnogi državni i politički faktori odbijali su preuzeti odgovornost i aktivno činjenje na predupređenju opasnosti sa kojim smo suočeni i kao država, i kao društvo. Izbjegavanje suočenja sa opasnostima i aktivno djelovanje na unutrašnjem planu, prije svega, ravno je historijskom sljepilu ili običnom kukavičluku. Zaklanjanje za paragrafe i zakone radi ne činjenja onoga što se mora, samo je politikantski izgovor ili puka nesposobnost.

Zbog toga mi je drago da će naš današnji uvodničar biti Prof. dr. Ivo Komšić.

I to iz posebnog razloga: svjedok sam da je Ivo Komšić, na početku 1991. godine, bio prvi čovjek unutar političkih struktura Republike BiH koji je jasno i nedvosmisleno definisao politički stav o nadolazećem ratu koji neće mimoići BiH. I uporno insistirao na mjerama na predupređenju rata i mjerama za odbranu države u tim okolnostima.

I naravno, izuzev kod jednog broja istomišljenika čija imena ne pominjem, ostao izolovan. Čak i poslije čuvenog martovskog susreta sa tadašnim rukovodstvom SDS-a, na čelu sa Radovanom Karadžićem, kada je profesor Ekmečić jasno rekao „da je srpski narod u BiH spreman žrtvovati 100 do 200.000 života radi ostvarivanja svojih historijskih ciljeva“, etničkog državnog zaokruženja. Da ne pominjem njegove lične napore u formiranju Patriotskog fronta, Republikanskog oslobodilačkog pokreta, prepoznavanju namjera i glasnosti u otporu Tuđmanu, dolasku u Predsjedništvo Republike BiH u opkoljeno Sarajevo radi očuvanja legaliteta i legitimiteta države, itd.

Samo kao ilustracija tadašnjeg izbjegavanja suočenja sa opasnostima rata i lične odgovornosti svakog pojedinca na otpor prema silnicama koje su slijedile, pomenuću podatak da niko u tadašnjem Sarajevu nije se odvažio čak ni da štampa letak sa patriotskim sadržajem, kojeg su definisali, ako je to sada važno, ljudi različitih etničkih identiteta. To je ipak učinjeno izvan Sarajeva. Ili da je tada čak i pojam patriotizam prema BiH bivao proskribiran i ismijavan u javnosti.

Danas se međutim opet nalazimo pred najvećim iskušenjima i opasnostima.

Agresija na Ukrajinu jeste najveći izazov i stvarna opasnost za mir u Evropi i svijetu. Riječi solidarnosti sa narodom Ukrajine ne smiju biti zamjena za naše konkretne akcije pomoći i podrške prognanim i izbjeglim. Naš glas mora biti jasan u prokazivanju politike ustupaka nasilnicima nad Ukrajinom, iznevjerenih obećanja moćnih, ravnodušnosti pred patnjama stanovništva i razaranja države.

Bosna je koliko juče bila Ukrajina danas! A sutra….

Da li će vojna prisila spriječiti volju ukrajinskog naroda za izgradnju države na evropskim vrijednostima i načelima na kojima je izgrađen internacionalni pravni poredak poslije Drugog svetskog rata, tiče se nas koliko zbog Ukrajine toliko i nas samih.

Ista ideološka, imperijalna i ekspanzionistička matrica koja danas urušava Ukrajinu, urušava već 30 godina i ratnim i mirnodopskim sredstvima Bosnu i Hercegovinu. Imperijalna matrica i carske, i sovjetske i sadašnje Rusije, politika i teorije ograničenog suvereniteta država, prava na intervenciju u drugim držaavama, ista je matrica ratnog i poslijeratnog ekspanzionizma Srbije i Hrvatske prema suverenitetu i patroniziranju Bosne i Hercegovine.

Ista dekomunizacija nastanka Ukrajine od Lenjina i Bosne od Tita, isto nepriznavanje narodnog identiteta Ukrajinaca i Bošnjaka, isto političko instrumentaliziranje etničkih grupa u susjednim zemljama radi urušavanja država i vlastitog teritorijalnog proširenja, iste prepreke ciljanim državama za integracije u euroatlantski svijet i vrijednosti liberalne demokracije. Iako verbalno za, Dodik će sprečavanjem donošenja tri važna zakona spriječiti ubrzaniji put BiH u evropske integracije.

Izvedenice „srpskog svijeta“ kopije su „ruskog svijeta“. Neskriveno to juče potvrđuje ministar vojni Srbije u Banja Luci: „Srbija i Republika Srpska garantuju da će biti stvoren “srpski svet”“. „Republika Srpska će biti čuvana, branjena i pomagana“. Još malo, pa i sasvim otvoreno – poput Donbasa i Luganska.

Srbija priprema Civilnu zaštitu za djelovanje u svim vanrednim situacijama.

Zašto se bosanski državotvorni politički subjekti zaklanjaju iza simbolične snage EUFOR-a? Kako to da niti jedna opština, kanton ili federacija ne procjenjuju stepen realnih i mogućih opasnosti i nužnih mjera na zaštiti stanovništva?

Obeshrabruju li evropski zvaničnici Ukrajinu odbijanjem njenog kandidatskog statusa? Da li će potaći BiH ka evropskim integracijama predstojeći dolazak internacionalnih delegacija koje će, sve su prilike, ohrabrivati donošenje Izbornog zakona izvan evropske pravne stečevine? Hoće li starom mantrom i politikom ustupaka nasilnicima i dalje dijeliti BiH?

Ukrajinski scenario kontinuirano se primjenjuje nad Bosnom i Hercegovinom, u različitim formama i načinima djelovanja.

Slava braniocima Ukrajine!

Adil Kulenović, 13. mart 2022.