Bosna i Hercegovina neće nikada biti članica EU, ako je suditi po Eskobaru!

Vjeć,Ukrajina

POVODOM IZJAVAVA POSEBNOG IZASLANIKA SAD ESKOBARA

Bosna i Hercegovina neće nikada biti članica EU, ako je suditi po Eskobaru!

To je sukus, brutalni sadržaj i poruka koju je posebni izaslanik SAD za Zapadni Balkan uputio tokom dvodnevnog američko-hrvatskog foruma. Baš iz zemlje koja odbija pokajanje za čin udruženog zločinačkog poduhvata i odgovornost za  otklanjanje razornih posljedica na državu i društvo BiH.  I koja, naprotiv, jeste jedan od ključnih generatora, i kroz politiku i kroz diplomaciju, etno-nacionalističkog ekspanzionizma i blokiranja demokratskog preobražaja BiH.

Tvrdnja da je Dejonsko uređenje jedina „mapa puta“ i okvir evropskih integracija BiH, isto je što i povjerovati u mogućnost „drvenog željeza“. Trideset godina bosanske i ratne i poslijeratne golgote, nametnutog, nefunkcionalnog, nedemokratskog i diskriminatornog dejtonskog političkog uređenja, koncepta koji je proizveo vazalni odnos i hegemonijsku praksu i Srbije i Hrvatske, prate blokirani politički i društveni razvoj BiH, za Eskobara je, u duhu ruske škole socrealizma  o ulozi „subjektivnih snaga“, odgovornost na izostanku „dobre volje“ političkog vođstva, a ne ključna posljedica neprimjenivog i razornog političkog sistema. I socijalizam bi, po toj mantri, trebao biti i danas sistem kojeg s vremena na vrijeme samo kvari „dobra volja“ pojedinaca na vlasti.

Takav stav je prozirna politička podvala i „kukavičije jaje“ realpolitike, skrivenih pragmatičnih interesa kojima je BIH samo moneta za potkusurivanje prljavih nagodbi i pragmatičnih interesa.

Eskobar očito hoće zaustavit nužan put BiH od Daytona ka Briselu, učiniti irelevantnim presude internacionalnih sudišta za genocid i udružene zločinačke poduhvate protiv BiH, presude Evropskog suda po apelacijama građana za diskriminaciju, stavove evropskih institucija o demokratskom preobražaju BiH, 14. prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije za članstvo BiH, te redefinisati putokaz za evropske integracije BiH.  

Čini se da Eskobar nije saveznik na vrijednostima EU za BiH već Putinove etno-centrističke strategije državnog proširenja i osvajačkog zaokruženja teritorija na etničkoj bazi i na račun drugih suverenih država. Biti protiv agresije na Ukrajinu i Putinovog modela etno -nacionalističkog ekspanzionizma,  a u BiH negirati realne opasnosti od nastavka realiziranja ratnih ciljeva drugim sredstvima i istom modelu, jer „Srbija i Hrvatska nisu zainteresirane za rat na svojim granicama“, predstavlja politiku dvojnih standarda i nepoznatih ciljeva.

Morbidno je Eskobarovo odbijanje evropskih vrijednosti za demokratski preobražaj BiH na konceptu liberalne demokracije i građanske države. Logička zamka da se o njoj  može razgovarati tek „nakon što BiH postane članica Europske unije“, protivrječi sama sebi: ovakva BiH nikada ne može postati članica EU. Ili je to tek i konačni cilj Eskobarovih zalaganja!

Bez obzira na konceptualne vratolomije i vidljive ciljeve kolaboracije ovog američkog izaslanika sa vrijednostima i snagama protiv normalne države BiH, ne smije se gasiti povjerenje u moralni zalog kojeg je ostavio predsjednik Bajden prema očuvanju nezavisnosti i suvereniteta BiH.

About The Author