Biti osjetljivi na našu realpolitičku poziciju
Prije prelaska na uvodno izlaganje i raspravu o temi, dozvolite mi da u ime Kruga 99 izrazimo saosjećanje i saučešće sa nevinim žrtvama koje su pale prije dvije sedmice, 7. oktobra, nakon terorističkog napada Hamasa na Izrael. I da dignemo svoj glas protiv nesrazmjernog i brutalnog odgovora Izraela na Gazu u kojoj je već do sada palo najmanje trostruko više nevinih žrtava. Pokolj koji traje i onaj koji se tek namjerava izvršiti pred očima cijelog čovječanstva, najavljenom agresijom nesrazmjerne vojne sile Izraela na Gazu, na ovaj koncentracioni logor epskih razmjera od 2.000.000 stanovnika, traži otpor i solidarnost, dizanje glasa do neba svakog moralnog i pravdoljubivog čovjeka u svijetu. A taj glas se već diže ne samo u arapskom svijetu, već i u najznačajnijim gradovima u kojima su sjedišta političke i vojne moći Zapada i drugih dijelova svijeta.
Glas otpora iz jevrejske zajednice i njihovih brojnih organizacija u SAD, Evrope i drugih zemalja svijeta, glas kojim se dio jevrejskog naroda hoće distancirati od agresivnog režima države Izrael, nije samo glas nade već i moralne vertikale tog naroda rasutog po svijetu. „Nije Izrael jevrejski narod“ „Ne u naše ime“, „Sloboda Palestini“, „Ne cionistima“, „Stop genocidu“, i drugi transparenti zahtjevi sa ovih masovnih skupova, nisu samo ljevičarske parole, već glas razuma i politička volja čak i najortodoksnijih jevrejskih grupacija.
Živimo u tragično doba globalne kontrole javnog mnijenja koju multiplicira tehnološki napredak i masovnost medijskih instrumenata. I, istovremeno, globalne cenzure u interesu sile i moći, koja postaje sve veća i očitija. Ta moralna vertikala i geste iz jevrejskog naroda ne prodiru u javnost niti se mogu vidjeti u ključnim medijima u svijetu i kod nas. Čak i onda kada se odvijaju ispred i u američkom Kongresu, na univerzitetima, trgovima, sakralnim objektima i drugim javnim prostorima!
Riječ je, naravno, o surovosti realpolitičkih interesa država koji ne mare za internacionalno pravo, konvencije i proklamacije, već se jednostrano stavljaju na stranu sile i genocida. Ta bezrezervna podrška Izraelu na upotrebu nesrazmjerne sile, taj pritisak da se preko obračuna sa Hamasom zatre kontekst 75 godina duge drame palestinskog naroda, da se to izoluje i stavi van konteksta od gaženja svih ljudskih prava i prava Palestinaca na vlastitu državu, čine uvod u nesaglediva i okrutna geopolitička preslaganja i mir u svijetu.
Mi se moramo držati načela da je istina cjelina, a ne njen dio. I biti otporni na suprotan stav i metod koji manipulativnim moćima daje krila, a mase drži u zabludi, neznanju i pokornosti.
Bar mi sa iskustvom opkoljenih gradova i enklava moramo biti senzibilni na sav cinizam podmuklih igara dominacije. Ali i u kontekstu teme moramo biti posebno osjetljivi na našu realpolitičku poziciju. Pred strepnjom, nakon Gaze, pred neizgovorenim pitanjem da li bi u slučaju konačnog rješenja i nastavka ratnih ciljeva Srbije i Hrvatske, i domaćih satelita, odgovor ključnih internacionalnih subjekata političke moći bio isti kao i proteklog rata, kao što je danas prema Gazi i palestinskoj drami? Ili su kapacitet internacionalno priznate bosanske države i spremnost za njeno očuvanje dovoljna garancija?
Zbog toga i naša današnja tema: Šta Srbija i Hrvatska pokušavaju na Balkanu?
Naš uvodničar, koji je već govorio na Krugu 99 je Prof.dr. Daniel Serwer, Johns Hopkins University, Washington, DC. Hvala mu na pažnji koju posvećuje Zapadnom Balkanu i, kako mi to vidimo, dobroj namjeri prema BiH.
O samoj temi Šta Srbija i Hrvatska pokušavaju na Balkanu?, mi imamo iz vlastitog „žabljeg ugla“ jasno uvjerenje i precizne stavove: dominacija, etno nacionalizam, iredentizam i u konačnosti etno teritorijalne pretenzije i rastakanje BiH. Ipak, dobronamjerni pogled iz tzv. „ptičijeg ugla“, dobronamjernog profesora Serwera, mogu doprinijeti našoj objektivnijoj slici.
Adil Kulenović, 22.10.23.
About The Author
