BH – euroatlantski i ruski procjep

Prof. Dr. Enver Halilović

Sarajevo, 20.12.2020.

Bosna i Hercegovina između ruskih i euroatlanskih demokratskih principa

1. Ruski politički standardi su:
2. uvođenje jedne vjere u državnu politiku;
3. nova konzervativna ideologija, umjesto bivšeg klasnog, uvodi se etničko i vjersko političko jedinstvo države i naroda;
4. ideologija apsolutne vrijednosti i moći države na svim nivoima vlasti i u svim oblastima života ljudi;
5. neprijateljstvo prema demokratiji i civilnom društvu;
6. geopolitika prirodnih resursa, posebno stavljanje energetike u  političke svrhe, kao sredstva političke kontrole i uticaja;
7. vladavina autoriteta;
8. proizvodnja konflikata u pojedinim dijelovima svijeta radi strateških interesa;

Ruski politički principi proizvode: autoritarnost, stalno vraćanje na tradiciju, društveni i politički konzervativizam;

b) Evroatlanski politički standardi su:

• liberalna demokratija;
• Izgradnja demokratskih suverenih nacija-država kao zajednica slobodnih građana;
• vladavina prava i zakona;
• građanska prava jednakosti i ravnopravnosti;
• razvoj ekonomije;
• afirmativna akcija manjina i ugroženih grupa i zaštite nacionalnih manjina;

Odbijanje članova Predsjedništva BiH, gospode Ž. Komšića i Š. Džaferovića, da se sastanu sa Lavrovim u Sarajevu (14.12. 2020.), između ostalog, znači i odbacivanje i neprihvatanje ruskih političkih standarda i opredjeljenje za euroatlasnske političke standarde.

Primjena Ruskih političkih principa u BiH, stvaranje etničkih entiteta = država, vodi, u krajnjem, njenoj disoluciji i nestanku.

Rusija podržava, i to je Lavrov direktno kazao u Zagrebu (16.12.20220.) velikohrvatsku politiku Plenkovića i Milanovića:

(1) da bi preko hrvatskog entiteta u BiH ušla još dublje Evropi u trbuh;

(2) da bi postigla svoj cilj i interes;

(3) da bi još više destabilizirala Bosnu;

(4) da bi sebi pridobila Hrvatsku za zajedničko lobiranje u institucije EU i NATO;

(5) da bi dobila još jednu kartu za pregovore sa Zapadom;

(6) da Zapad gurne što dalje od svojih granica;

(7) da ne daje ustupke Zapadu u svom okruženju, već u njegovoj unutrašnjosti.

Hrvatska prihvata da bude Putinova i Vučićeva peta kolona u Bosni i u EU, i ne samo da prihvata, već se zalaže za takvu ulogu. Osovina opasnosti za Bosnu (sadašnji režimi Rusije, Hrvatske, Srbije) zalažu se za njenu postepenu i mirnu disoluciju. Ovome treba dodati da je Hrvatska postala privredno vrlo zavisna od Rusije u poljoprivrednoj industriji i energetici : kroz vlasništvo u bivšem Agrokoru i u naftnoj industriji.

• Lovrova posjeta Sarajevu, Beogradu, Zagrebu je ruski prst u oči BiH, ali i Zapadu i cijelom svijetu;

U Sarajevu, Lavrov je rekao: mi smo garant opstanka Rs kao države u državi BiH, za hrvatski entitet, za BiH kao uniju entiteta.

U Beogradu je Lavrov rekao: ne priznajemo državu Kosovo, na Kosovu i Metohiji treba stvoriti Zajednicu srpskih općina, kako je dogovoreno u Brislu.

U Zagrebu je Lavrov rekao: štitit ćemo opstanak i jačanje Rs, zalažemo se za hrvatski entitet u BiH;

To su ruski politički interesi, to je sadržaj njihove antievropske, balkanske inicijative i politike. Princip njihove politike na Balkanu, posebno u Bosni je, etnički, ne građanski, ravnopravnost naroda, ne ravnopravnost građana.

Završetkom hladnog rata, Rusija je izgubila Poljsku, Češku, Slovačku, Baltičke države, Mađarsku, Bugarsku, udaljila se od Berlina, ali se proširila na Balkanu i došla do Beča. Ruski vojni transporteri više ne slijeću u Varšavu, u Prag, u Viljnus, ali slijeću u Beograd, Banja Luku, Mostar i Beograd.

• Rusija ima identičan pristup svim tzv. zamrznutim konfliktima na prostoru bivšeg SSSR-a i bivše SFRJ, jedan od njih je Rs. Precizno rečeno, Rusija nikada nije prežalila niti se suštinski pomirila s raspadom, odnosno nestankom SSSR-a i SFRJ. Sjećate se izjave Putina da je nestanak SSSR-a najviša tragedija 20. stoljeća. Svi zamrznuti konflikti navedenih prostora, kako onih nastalih devedesetih godina prošlog stoljeća na prostoru nekadašnjeg SSSR-a prilikom njegovog raspada, Nagorno Karabah u Azerbejđanju, Južna Osetija i Abhazija u Gruziji, Prednestrovlje u Moldaviji, tako i ovih, Donbas i Krim (2014.) u Ukrajini, nastalih nakon što se Ukrajina opredijelila za pridruženje EU, proizvod su političke, diplomatske, ekonomske, a negdje i direktne vojne intervencije Rusije.

Na istom principu na kojem je Rusija proizvela zamrznute konflikte na nekadašnjem prostoru SSSR-a nastala je i Republika srpska prilikom raspada Jugoslavije. Sve su to Ruski politički i diplomatski proizvodi. Za sve njih važi isti obrazac: „too state solution“.

Republika srpska, nepriznavanje Kosova i stvaranje Zajednice srpskih općina, podrška velikosrpskog i velikohrvatskog nacionalizma su fenomenološke pojave Ruske politike na Balkanu.

Preko zamrznutih konflikata na Balkanu i Kavkazu Rusija drži pod političkom i diplomatskom kontrolom ove regione. Sa njima Rusija stvara strateške tačke „buffer zone“ koje joj služe za diplomatske nagodbe sa Zapadom, to je neka vrsta Novog Rusko Zapadnog Berlinskog zida.

U političke odnose u savremenom svijetu savremena Rusija unosi svoju političku tradiciju zasnovanu na etničkom čišćenju, masovnim etničkim i političkim deportacijama, preseljenjima naroda, genocidima, masovnim političkim progonima, gulazima, trovanjima političkih konkurenata, likvidacijama novinara itd. Ruska borba protiv fašizma, koliko god da je slavna, ne može oprati sva brojna masovna zlodjela od Ivana Groznog, preko Staljina pa sve do Putina.

Adil Kulenović, 20.12. 2020.

BiH u procjepu ruskih i euroatlantskih standarda demokratskog razvoja– Uz temu Kruga 99

BiH se odista nalazi na procjepu ruskih i euroatlantskih globalnih utjecaja i interesa, ali i podjednako važno, ako ne i još važnije,  predominaciji nametnutih ili svojevoljno prihvaćenih standarda državnog i društvenog razvoja. Izbor između jednih i drugih u najvećoj mjeri će odrediti prosperitet i mir za sve ljude naše zemlje ili tapkanje u stanju „zamrznutog konflikta“, produkcije nepovjerenja između identitetnih grupa i  blokada u pridruživanju zajednici evropskih i svih drugih demokratskih država i prosperitetnih nacija.

Izbor je na nama. Građana svakako, ali i podjednako političkih, vjerskih, kulturnih, akademskih struktura, kao i subjekata internacionalne zajednice koje imaju moć da drže u svojim rukama i „mrkvu“ i „štap“. Nikakve bravure birokratiziranih floskula, niti manipulativna moć konstrukcije straha od drugih,  neće nas pridobiti za jednu ili drugu stranu, već realni narodni interes za mirom i prosperitetom i jasan govor elita o posljedicama našeg izbora.

Bez demokratske B i H „nema ni mirne Bosne“! To je naše temeljno intelektualno i etičko, političko i znanstveno stajalište  u procjepu ruskih i evroatlantskih standarda koji se nameću bilo kroz naš fatalistički  pristanak ili pak racionalni, produktivni izbor.

Ključno je možda baš u ovom vremenu konačno razobličiti hegemonijski karakter  sovjetske i postsovjetske hegemonijske ideologije koja se nesmanjenom žestinom prelama preko društvenog stanja i državne stabilnosti Bosne i Hercegovine. I koja jeste snažno oružje svakog paternalizma i etnoteritorijalnih aspiracija prema BiH, pa i održanja drugih konfliktnih žarišta na Balkanu. I koja se manifestira koliko u jeziku kao nosiocu ideologija, onom političkom pogotovo, kao i u jeziku medija, nauke, propagande, subverzivnih obavještajnih djelatnosti, ali i u vokabularu vjerskih lidera i etno glasonoša.

Mi moramo napraviti kopernikanski obrat od naslijeđene ideologije etnonacionalizma, koja se mimikrijski provlači kroz čitavo 20. stoljeće do današnjih dana, afirmišući građansko društvo i demokratsku državu. Čak i Putin na zadnjoj konferenciji za štampu koristi za Rusku Federaciju pojam i određenje da je Rusija nacionalna država svih njenih građana i koja štiti prava nacionalnih, etničkih manjina, samo je za BiH rezervisano bude mimosvijet, poseban slučaj i nefunkcionalna država „konstitutivnih naroda“.

Konačno, dakle, nakon sada već obznanjenog i svakom vidljivog partnerstva Rusije, Beograda i Zagreba protiv slobodnog demokratskog razvoja BiH, treba razobličiti ideologije, hegemonijske ideologije, susjednih zemalja koje držeći otvorenim i nužnim za rješavanje svog „nacionalnog, državnog pitanja“, pretvarajući ga u naddržavnu ideologiju i strategiju etno nacionalizma, koji bi da čini otvorenim i pitanje vlastititih državnih granica na račun susjeda. Etno politika je pogibna za mir i stabilnost na Balkanu.

Prepoznavanje hegemonističkih ideologija naravno ne zastaje samo na opsegu i sadržaju pojma nacije, već i svim izvedenicama: „suživot“, opseg pojma „građanin“, kolektivna „identitetska i etnička“ određenja, ustavne odrednice institucija država i dr…….

Za demokratski razvoj prosperitetne BiH nema uspješnije alternative od euroatlantskih demokratskih standarda, koliko god bili u procjepu realpolitike i jednih i drugih.

About The Author